Morat ću odlučiti, gledanje ”Nedjeljom u dva” u terminu emitiranja ili ručak. Svako malo prisjedne mi.

Proteklu nedjelju apetit mi je pokvario, kako sam kaže, ljevici nesklon, Stjepo Bartulica iz Domovinskog pokreta koji je Stankovićevu emisiju između ostaloga iskoristio za popovanje nama – ljevici sklonima.

Ovaj sin američkih Hrvata koji simpatizira Donalda Trumpa, školovan i formiran u Sjedinjenim Američkim Državama, mrtav hladan Urbi et Orbi veli kako ”onaj tko zagovara Tita (što uopće znači zagovarati Tita?), ne može se istovremeno zalagati za ljudska prava”!?

Ljubitelj ”narančastog čovjeka s tupeom” opetovano je pritom pokojnog predsjednika bivše države, bez ikakve argumentacije nazivao diktatorom.

Stjepo Bartulica je rođen pred pedeset godina u obitelji iseljenika. Otac mu je u Ameriku emigrirao kasnih pedesetih godina prošlog stoljeća iz Hrvatske, dok mu se supruga pridružila nekoliko godina kasnije.
Ovaj sin američkih Hrvata koji simpatizira Donalda Trumpa, školovan i formiran u Sjedinjenim Američkim Državama mrtav hladan Urbi et Orbi veli kako ”onaj tko zagovara Tita (što uopće znači zagovarati Tita?), ne može se istovremeno zalagati za ljudska prava”!? Ljubitelj ”narančastog čovjeka s tupeom” opetovano je pritom pokojnog predsjednika bivše države, bez ikakve argumentacije nazivao diktatorom

U Hrvatsku Stjepo Bartulica dolazi s 23 godine, nakon završenog fakulteta, dakle kao mladić formiran u zemlji, ako gledamo iz njemu neprihvatljive lijeve perspektive, čija je novija povijest usprkos tome što se voli nazivati najdemokratskijom zemljom na svijetu, daleko od onog što bi bio ideal ljudskih prava.

Stjepu Bartulicu nisu odgajali samo roditelji i udruženja tipa ”Sveti Anto tamburica” ili ”Kolo Croatia”, nego i obrazovni sustav zemlje u kojoj je u vrijeme kad je ”diktator” Tito odavno rekao Staljinu ”NE”, carevao alkoholu sklon senator McCarthy. E pa eto, nas s lijeva učili su kako je makartizam i paranoja koju je proizveo uništio na stotine života i karijera, na tisuće američkih obitelji lažnim optužbama za komunizam.

Mnoge nevine je alkoholičar McCarthy natjerao da i sami dignu ruku na sebe, što bi za kršćanina Bartulicu trebao valjda biti strašan, neoprostiv grijeh.

Ah, da, i on se zalaže za nerođene, ne već rođene.

Dok je zemlja koja je formirala vrijednosni sustav Stjepe Bartulice ratovala u Koreji i Vijetnamu često ne poštujući ratno pravo (sjetimo se pokolja u My Laiju, strašnih zločina američkih vojnika, silovanja i ubojstava), ”diktator” je radio nešto mnogo etičnije – na pokretu, na suradnji s državama i narodima koji nisu željeli biti uvučeni u ideološke sukobe Istoka i Zapada.

Dok je u zemlji u kojoj se školovao i učio o politici Stjepo Bartulica na snazi bio neljudski zakon Jima Crowa o rasnoj segregaciji ”diktator” je propagirao jednakost i bratstvo s ljudima svih boja kože, rasa i porijekla i zajedno s Nehruom, Nasserom, Sukarnom i Nkrumahom na prvoj službenoj konferenciji Pokreta nesvrstanih zagovarao uzajamnu korist i miroljubivu koegzistenciju.

I mogli bismo tako unedogled o tome što baštini saborski zastupnik Stjepo Bartulica, a što mi koji se ni tridesetak godina od osamostaljenja Hrvatske ne želimo odreći dijela lijevih ideja.
Kao da je to najnormalnija stvar na svijetu priznaje Stankoviću kako mu je devedesetih godina utjecajan dr. Juraj Njavro pomogao u povratku i zapošljavanju u Ministarstvu vanjskih poslova, a odmah poslije neuvjerljivo kritizira činjenicu da se bez stranačke iskaznice vladajućih ne možeš zaposliti

Svega onog što nam daje za pravo da odbijamo automatski prihvaćati vrijednosni sustav ljudi koji stupidno misle da im činjenica rođenja u još uvijek najmoćnijoj zemlji svijeta, daje ujedno i pravo da preko javnog servisa kritiziraju i nipodaštavaju sve što je formiralo nas.

Svjesni smo mi mnogih grijehova sustava u kojem smo živjeli, ali i onih zemlje iz koje je stigao Bartulica.

Zemlje u kojoj nažalost još uvijek caruje ljubav prema oružju, u kojoj ima afričkoga siromaštva, zemlje koja gradi zidove i okrutno razdvaja meksičku djecu od njihovih roditelja, zemlje zatvora Guantanamo, nadalje rastućeg rasizma i pokreta Black Lives Matter nastalog zbog strašnog nasilja američke policije nad crnim stanovništvom.

Svjesni smo i bahatosti povratnika/useljenika tipa Bartulice, koji mrtav hladan, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu priznaje Stankoviću kako mu je devedesetih godina utjecajan dr. Juraj Njavro pomogao u povratku i zapošljavanju u Ministarstvu vanjskih poslova, a odmah poslije neuvjerljivo kritizira činjenicu da se bez stranačke iskaznice vladajućih ne možeš zaposliti.

Mamin rođak Njavro ili iskaznica nema tu značajnije razlike, Bartulica ne bi nikome u 21. stoljeću trebao biti role model.

autograf