Još jedna iz niza loših vijesti za našeg posrnulog giganta „Đuru Đakovića“ je vijest o prodaji tvrtke HŽ Cargo i najava budućeg vlasnika kako remont teretnih vagona najvjerojatnije više neće raditi u ĐĐ-u, nego u tvornicama u Mađarskoj i Rumunjskoj.
Na ovom primjeru možemo dobro vidjeti kako odluke vlade o prodaji pojedinih tvrtki nisu štetne samo na razini onog što često nazivamo „prodaja obiteljskog srebra“, već se čine i ovakve domino-efekt štete. Prepuštanje jedne hrvatske tvrtke na upravljanje stranom kupcu, obično za sobom donosi tzv. racionalizaciju tj. otpuštanje određenog broja radnika, ali može prouzrokovati i otpuštanja i probleme u tvrtkama u svom poslovnom ekosustavu. Zašto se to događa? Zašto vlada prodaje tvrtku koja loše posluje? Odgovor se nameće sam od sebe. Ali zašto je državna tvrtka (ili tvrtka u većinskom državnom vlasništvu) uopće počela loše poslovati, pitanje je na koje gotovo nikada ne dobivamo odgovor?
Osim svjetske krize na koju se političari rado vole izvlačiti, najčešći je odgovor zato što tvrtka nije dobro vođena od strane vlade postavljenih stručnjaka (stranačkih podobnika), koji je nisu uspjeli transformirati u stabilnu tvrtku sa solidnim poslovanjem. Kada bi tvrtka doista bila nepotrebna ili kada ne bi imala perspektive u kriznim vremenima, onda se vjerojatno ne bi našao niti kupac za nju.
Stavljajući očito loše rukovoditelje na čelo Carga i na čelo „Đure“ te pasivno se odnoseći prema tim tvrtkama, vlada je napravila višestruke štete. Nije više potrebno ulaziti u povijest i dublje analize pa utvrđivati kada su točno nastale dubioze u Cargu i tko je postavio prve loše rukovoditelje ili kada je Đuro počeo tonuti i koja je stranka tada dirigirala. Bitno je da su ova vlada i rukovodstva u spomenutim tvrtkama dovoljno dugo na svojim pozicijama i da su se do sada već morali vidjeti neki pomaci. No pomaka nema. Čini se kako je perspektiva sve tmurnija i tmurnija.
Zato što sumnjamo da se u Zagrebu itko sjeti našeg Broda i „Đure“, držimo kako je po „zapovjednoj odgovornosti“ prvi slijedeći nadležan lokalni lider Kukuriku koalicije Roberto Lujić, koji je do sada morao vidjeti i shvatiti kako su opstanak ovog grada i regije bitniji od držanja do kumstva pa ga pitamo: „Lujiću, čuješ li se sa Zokijem? Dosađuješ li mu svaki dan sa problemima brodskog gospodarstva i spomeneš li mu kako Vrdoljakova kuma?“.
from sb underground
