Nada i realne mogućnosti zaustavljanja započetog rata još postoje, no nadu svakim novim danom ruši neviđena propaganda, širenje ratne histerije preko medija i navijačko ludilo fanova zaraćenih strana, koji signaliziraju da su ratne odluke već odavno donesene i da ne postoji mogućnost zaustavljanja sukoba
Europa i svijet ruskom agresijom na Ukrajinu i otvaranjem globalnog sukoba Zapada s Rusijom i Kinom pod prozirnom ideološkom krinkom borbe liberalnih demokracija predvođenih SAD-om protiv autokratskih režima Kine i Rusije tonu u kaskadni, postupno eskalirajući ili “puzeći” svjetski rat.
U europskim prijestolnicama polako se gase svjetla i nećemo ih više vidjeti upaljene za naših života, izjavio je šef britanske diplomacije Sir Edward Greyprvih dana Prvoga svjetskoga rata. Cinizmom povijesti sada se svjetla po europskim gradovima gase i doslovno. Nastali polumrak zlokobno ukazuje na to da smo na pragu novog velikog svjetskog sukoba, koji bi po opsegu i posljedicama mogao zasjeniti tragediju velikih ratova 20. stoljeća.
Sistemski sukobi
Za razliku od Prvoga i Drugoga svjetskog rata, koji su bili sistemski sukobi i u kojima su sučeljene strane odmah aktivirale sve vojne potencijale do razine do koje su u početnom trenutku rata to mogle učiniti, ovaj novi svjetski rat u koji Europa i svijet tonu prvi je svjetski hibridni rat koji eskalira postupno i u koji sukobljene strane tonu stupnjevano. Riječ je o razlomljenom svjetskom ratu s puzajućom eskalacijom i postupnim prerastanjem njegovih odvojenih segmenata u jedinstveni svjetski sukob.
Nažalost, sve manje je nade da će globalni rat u koji je svijet, manje-više neprimjetno, već ušao i koji je iniciran ruskom agresijom na Ukrajinu biti zaustavljen i da će se prekinuti postupno uranjanje u novu veliku ratnu klaonicu nakon gotovo osam desetljeća održavanja kakvog-takvog mirovnog režima koji je sprečavao izravne vojne sukobe svjetskih sila. Već same trenutne opcije daljnjeg odvijanja rata u Ukrajini, kao inicijalnog rata za eskalirajući svjetski sukob, govore sve – ako u ratu počne gubiti Ukrajina, neizbježno će se izravno uključiti SAD i NATO-saveznici jer ne mogu dopustiti rusku pobjedu, a ako počne gubiti Rusija, režim na vlasti u Moskvi ne bi preživio i eskalirat će sukob čak i nekim oblikom upotrebe oružja masovnog uništenja, nakon čega će se, kao i u prvom slučaju, izravno uključiti SAD i NATO.
Nada i realne mogućnosti zaustavljanja započetog rata još postoje, no nadu svakim novim danom ruši neviđena propaganda, širenje ratne histerije preko medija i navijačko ludilo fanova zaraćenih strana, koji signaliziraju da su ratne odluke već odavno donesene i da ne postoji nikakva mogućnost zaustavljanja eskalirajućeg sukoba. Iako ne postoji ništa, baš ništa što može opravdati rusku agresiju, nastavlja se zapanjujuća medijska i podrška na društvenim mrežama prljavom i agresivnom ratu Rusije protiv Ukrajine.
Ratna paradigma
Istodobno, medijska prezentacija toga i takvog rata kao kakve sportske utakmice s navijačima ili nekakve videoigre, čemu su se posvetili zapadni mediji, u biti služi uvođenju paradigme rata u kolektivno razmišljanje Europe i cijeloga svijeta kao još jednog “novog normalnog”.
Time se dokidaju mogućnosti zaustavljanja započetog svjetskog rata, a lako je moguće, s druge strane, i da je stvorena ratna paradigma zapravo odraz realnosti, da su se svjetla odavno ugasila i da je svjetski rat već odavno u tijeku.
Ako ga je teško prepoznati, to je zato što je tijekom povijesti svaki veliki sukob svjetskih sila uvijek bio drugačiji, u drugačijem obliku i zamaskiran različitim ideološkim postavkama. Stoga je svaki započeti sukob bilo teško prepoznati kao obračun velesila i svjetski sukob u trenutku kada bi on započeo, odnosno u trenutku koji je povijest poslije označila kao nulti dan, datum početka svjetskog rata. Danas je započeti svjetski sukob još teže prepoznati zbog raširenog uvjerenja da on nije moguć zbog postojanja nuklearnog oružja u rukama svjetskih sila i zbog potpuno novih oblika ratovanja koje će se u njemu provoditi.
Mogućnost identifikacije otvorenog ratnog sukoba na teritoriju Europe kao prve faze novog svjetskog rata posebice otežava njegova očito puzajuća eskalacija i njegov dosad iskazani postupni ili kaskadni tijek.
Zapravo su i Prvi i Drugi svjetski rat, promatraju li se kao jedan jedinstveni sukob, bili jedan kaskadni rat započet 1914. godine koji je trajao do poraza Njemačke i njezina bloka 1945. godine i ponovne uspostave djelomično modificiranog mirovnog poretka stvorenog dogovorima pobjednika Prvoga svjetskog rata. Taj poredak nastao pogodbama sila pobjednica 1918. godine pod pokroviteljstvom SAD-a, poznati kao versajski poredak, sada je definitivno na izdisaju i jedino što sprečava eksplozivnu eskalaciju rata u Europi u rat na svjetskoj razini je postojanje nuklearnog oružja.
Puzajuća eskalacija
Upravo zbog toga novi započeti svjetski rat vodećih svjetskih sila poprima karakter postupnosti, puzajuće eskalacije i kaskadnog uvlačenja potencijala svjetskih sila u njegov tijek.
Novi svjetski rat koji je započeo bit će postupan sa stupnjevanim razvojem, kako u vremenskoj, tako i u prostornoj dimenziji. Kako bude trajao taj kaskadni rat, uključivat će sve veće prostore, izazivati odvojene sukobe dok se konačno svi fragmentirani isječci toga rata ne oblikuju u jedinstveni svjetski rat. On neće biti nikada objavljen i dugo neće biti nedvojbeno jasno je li i kada je započeo. Njegova stupnjevana eskalacija dugo će prikrivati njegov stvarni karakter svjetskog rata.
Svaki veliki rat imao je kroz povijest drugačiji oblik pa je redovito zbog toga bio i neprepoznatljiv kao globalni sukob. Malo tko je 1914. godine vjerovao da će sukob između Austro-Ugarske i Srbije prerasti u Veliki rat, poslije označen kao Prvi svjetski rat. Taj naizgled na Balkan ograničen sukob zapravo je označio kraj jednog mirovnog poretka i rat za stvaranje novog mirovnog poretka. “Europski koncert sila”, kako se nazivao mirovni poredak u Europi stvoren nakon Napoleonskih ratova i Bečkog kongresa 1815. godine, Prvim svjetskim ratom pretvoren je u prah i pepeo. Na njegovu zgarištu stvoren je versajski mirovni poredak koji se u raznim modifikacijama održao do danas, a sada je došao trenutak njegova rušenja i zamjene novim poretkom.
Europski koncert sila stvoren je nakon konačnog Napoleonova poraza i Bečkog kongresa 1815. godine. Na njemu je uspostavljeno neformalno partnerstvo pobjedničkih sila, koje su na temelju uravnoteženih odnosa moći formirale i gotovo pola stoljeća održavale europski mirovni poredak i stabilnost kontinentalne Europe. Partnerstvo sila koje su faktički vladale Europom nakon Bečkoga kongresa u povijesti ostalo je zabilježeno pod nazivom Europski koncert.
Vječni mir
Europski koncert, koji su činile Velika Britanija, Francuska, Rusija, Pruska i Austrija, osnovan 1815. godine, izgradio je mirovni poredak usred ideološke raznolikosti sila koje su ga tvorile. Utemeljen, umjesto na formalnom savezništvu ili ugovorima, primarno na neformalnom partnerstvu, redovitoj komunikaciji i mirnom, dogovornom rješavanju sporova u cilju održavanja međusobnih nagodbi, Europski koncert osigurao je mir u Europi sve do Francusko-pruskog rata (1870.–1871.). I nakon tog rata i ujedinjenja Njemačke kancelar Otto von Bismarck pokušavao je diplomacijom i stvaranjem mreže saveza i dalje održavati europski mirovni poredak i time u konačnici njemačke dobitke ostvarene pobjedom nad Francuzima. Europski koncert praktički je i dalje ostao na životu i održavao mir na europskom kontinentu sve do 1. svjetskog rata.
Taj rat, za koji su kao i obično svi vjerovali da ga mogu kontrolirati, pa se čak i vjerovalo da bi mogao biti dovršen u pola godine, do Božića 1914. godine, govorilo se tada, eksplozivno je eskalirao i prerastao u svjetski sukob tadašnjih sila. Njegov kraj nije nastupio ni formalnim sklapanjem mira i stvaranjem novog versajskog poretka 1918. godine na temelju pregovora ratnih pobjednika na mirovnoj konferenciji u Versaillesu i pod američkim patronatom jer nisu razriješeni sučeljeni interesi i ambicije velikih sila.
Rat je, iako su potpisani mirovni sporazumi, nastavio svoj prigušeni i postupni hod prema svojoj sljedećoj neizbježnoj eskalaciji, kada su sile u Europi predvođene Njemačkom, nezadovoljne raspodjelom moći i uspostavljenim novim mirovnim poretkom, krenule u njegovo rušenje. U Aziji je Japan 1937. godine udario na Kinu i krenuo u ekspanziju, a Njemačka je pokrenula rat u Europi dvije godine poslije. Nakon njihova poraza 1945. godine versajski mirovni poredak u Europi i na Bliskom istoku obnovljen je i djelomično modificiran novim sporazumima pobjednika.
Američki versajski mir doživio je poraz
Novostvoreni poredak pod američkim kišobranom ostao je netaknut do danas, a njegov kostur nije ništa drugo nego onaj isti stoljeće star versajski mirovni poredak, o čemu uostalom svjedoči i činjenica da je većina granica u srednjoj i istočnoj Europi, kao i na bivšim osmanlijskim posjedima na Bliskom istoku, iscrtana još na Versajskoj mirovnoj konferenciji i potvrđena međudržavnim ugovorima koji su sastavni dio poretka koji je i danas na snazi. Jednako kao i granice država istočne i srednje Europe, i granice današnje Sirije i Iraka iscrtane su na Versajskoj mirovnoj konferenciji i te države su također tvorevine versajskog poretka. Da se vladajući mirovni poredak u Europi bliži kraju, moglo se stoga naslutiti za trajanja ratova koji su na Bliskom istoku u praksi razorili Irak i Siriju kao versajske tvorevine. Izgaranje mirovnog poretka u Europi počelo je proteklih desetljeća ratovima na Bliskom istoku.
Joschka Fischer smatra da ni prošli rat nije završen
Višegodišnji njemački ministar vanjskih poslova i vicekancelar Joschka Fischer u autorskom članku pod naslovom “The End Of Stability” od 29. kolovoza otvoreno potvrđuje da dolazi do nove smjene mirovnih poredaka, a sve su smjene dosad u povijesti provođene kroz velike svjetske ratove. Fischer bez ikakve dvojbe navodi: “Iako je svjetski poredak izgrađen nakon Drugoga svjetskog rata bio daleko od savršenog, barem je pružao stabilnost i brojne mogućnosti za međunarodnu suradnju. Ali sada se čini kako se raspada. Dok se većina kriza u nedavnoj povijesti događala unutar postojećeg sustava, sada se suočavamo s krajem samog sustava. Htjeli ili ne htjeli, najavljuje se nova realnost i povratka na prijašnje stanje više nema”, upozorava Fischer.
Ujedinjenje ratova
Mirovnom poretku koji je na snazi u Europi, jednako kao nekad poretku Europskog koncerta sila, bliži se kraj. Odnosi između svjetskih sila postupno ga razdiru, i u istoj mjeri kako ga razaraju, tako svijet tone u novi svjetski sukob u dosad neviđenom obliku. Stari poredak je na izdisaju, a novi se tek treba stvoriti.
Počinje era ratova koji će se ujediniti postupno u jedan svjetski rat koji se od prethodnih razlikuje po tome što je skalabilan zbog ograničenja koja postavlja oružje masovnog uništenja. Taj kaskadno-eskalirajući svjetski sukob ubrzava procese rušenja globalizacije uništavanjem financijskih, investicijskih i trgovinskih veza, što u praksi znači kidanje dobavnih pravaca energenata, roba i industrijskih komponenti. Suprotnosti između velikih sila SAD-a, Rusije i Kine došle su do kulminacijske točke kada je sukob neizbježan, a europske sile i njihova Europska unija zbog pogrešnih odluka u prošlosti i odbijanja prihvaćanja realnosti da je započeo novi svjetski sukob upadaju u podređenu poziciju, kada od subjekta geopolitike postaju objektom i mjestom borbe drugih sila, uključujući i oružane ratove glavnih aktera u borbi za svjetsku dominaciju.
Definitivno dolazi vrijeme ratnih sukoba kao sastavnih dijelova jedinstvenog puzajućeg svjetskog rata. Ratni okršaji postupno će voditi k velikom oružanom sukobu kroz faze trgovinskih ratova, bitke za tehnologiju, ovladavanje financijama, sirovinama, energentima, tržištima valuta, informacijama, provođenjem terorističkih djela, udarima na infrastrukturu protivnika, obavještajnim operacijama, prikrivenim napadima na značajne objekte protivnika dronovima, atentatima čiji se broj i učestalost rapidno povećavaju, do nadmetanja za kontrolu strateški važnih komunikacijskih kopnenih i pomorskih putova, zahuktale borbe za kontrolu oceanskih prostranstava i sve češće naznake borbe za kontrolu svemirskog prostora.
Narušena ravnoteža
Eskalacija će se odvijati kroz veći broj posredničkih, naizgled lokalnih ratova, državnih udara i rušenja vlada u pojedinim državama. Sve te aktivnosti novog svjetskog rata odvijat će se pod neposrednom prijetnjom izravnog sukoba SAD-a i NATO-a s Rusijom u Europi i SAD-a i saveznika s Kinom u Aziji, a u konačnici sve će one upravo i voditi ratnom razrješenju suprotnosti.
Kao i prethodni svjetski ratovi, i ovaj će zapravo biti rat za kontrolu Euroazije, odnosno središnje svjetske kopnene mase, kako na europskom, tako i na azijskom dijelu ratišta.
Novi kaskadni svjetski rat rušit će mirovni poredak koji je postao nestabilan i u kojem je ravnoteža narušena, a u plamenovima rata nastat će novi poredak. Povijesno iskustvo kazuje da rušenje starog i stvaranje novog poretka i smjene geopolitičkih epoha nikada nisu prošli bez rata. Sve ukazuje na to da se povijest neumoljivo ponavlja.
