Ukupan broj civilnih žrtava u Afganistanu mnogo je veći od dostupnih podataka koji govore o oko 20 tisuća jer sve strane u sukobu taje podatke o civilnim žrtvama. Žrtvama američkih i savezničkih djelovanja treba pribrojiti i civilne žrtve vojnih formacija marionetskog režima u Kabulu

Kolateralne žrtve američkih i europskih vojnih djelovanja u Afganistanu pravilo su, a ne izuzetak. Već brojčani podaci do kojih javnost može doći neumoljivo potkrepljuju takav zaključak. Praktički iz svega poznatoga proizlazi da su američka i europska vojna djelovanja pobila više civila nego talibana iako treba uvažiti činjenicu da je bila riječ o borbi protiv gerilskih skupina, kada je teško povući oštru granicu između civila i neprijateljskih oružanih formacija. No u velikom broju slučajeva bilo je potpuno jasno da su ciljevi savezničkih vojnih udara najčešće provedenih dronovima civili, a ne oružane formacije. U velikom broju slučajeva uistinu se djelovalo prema oružanim skupinama talibana, ali su pritom izazvane velike kolateralne žrtve među stanovništvom.



Nesumnjivo, ukupan broj civilnih žrtava u Afganistanu mnogo je veći od dostupnih podataka koji govore o oko 20 tisuća jer sve strane uključene u sukobe podatke o civilnim žrtvama proglašavaju vojnom tajnom. Žrtvama američkih i savezničkih djelovanja treba pribrojiti i civilne žrtve vojnih formacija marionetskog režima u Kabulu. Podatke o tome, pak, teško da će javnost ikada doznati jer niti sadašnjim islamističkim ekstremistima koji su preuzeli vlast u Afganistanu nije u interesu utvrđivanje kolateralnih civilnih žrtava koje inače postoje u svakom ratu, jer bi ozbiljna analiza civilnih gubitaka neizbježno vodila prema tragovima masovno počinjenih ratnih zločina talibana, vladinih snaga, ali i vojnih postrojbi SAD-a i saveznika.

Nitko neće odgovarati





Potpuno je sigurno da za počinjene ratne zločine i neodgovorno ponašanje prema civilima u vojnim operacijama tijekom sukoba u Afganistanu u posljednjih 20 godina nitko nikada neće odgovarati, jednako kao što nitko nije odgovarao pred međunarodnim sudovima zbog zločina počinjenih za trajanja sovjetske vojne intervencije 80-ih godina prošlog stoljeća i vladavine komunističkog režima u Afganistanu. U svakom slučaju, žrtvama američkog i savezničkog rata za demokraciju treba pridodati i civilne žrtve prethodnoga rata za prisutnosti sovjetskih trupa u Afganistanu, kao i one za vrijeme prve vladavine talibana nakon rušenja komunističkog režima i izvansudske egzekucije njegovih čelnika vješanjem na građevinske dizalice po Kabulu.

Do trenutka kada je američki sporazum o povlačenju iz Afganistana s talibanima uglavljen u veljači 2020. godine, zračni napadi  američkih i savezničkih oružanih snaga, posebice operacije specijalnih snaga, godišnje su ubijale stotine civila. Prema podacima UN-a, samo tijekom 2019. godine ubijeno je 559 civila koji nisu imali nikakve veze s borbama na terenu. Najčešće smrti civila izazvane su nedovoljno selektivnim napadima američkih bespilotnih letjelica. Dio razloga krije se u činjenici da je teško bilo razlučiti u trenutku napada civile od naoružanih militanata, dio je uzrokovan stradanjem civila za trajanja napada na ispravno utvrđene ciljeve, a dio se može pripisati potpuno pogrešnim obavještajnim podacima, kada je neka osoba svrstana u kategoriju naoružanog ekstremista kojeg treba likvidirati.



U slučajevima kada je netko ubačen u sustav kao talibanski ili militant neke druge islamističke skupine, naknadno se nije radila revizija podataka na temelju kojih je to učinjeno. Ponekad bi prošlo i godinu dana dok elektroničko izviđanje terena ne bi sasvim slučajno lociralo signal njegova mobitela, nakon čega bi potpunim automatizmom dotični dobio raketu u glavu.

Potpuna enigma



S vremenom je postala upitna i kvaliteta obavještajnih podataka jer je velik dio njih bio fabriciran da bi se statistički odradio posao, a dio je pribavljen otmicama osumnjičenih i njihovim mučenjem na načine zbog kojih bi priznali što god se od njih traži, a s posebnim užitkom u svojoj muci su kao prikrivene militante označavali civile s kojima imaju privatnih razmirica ili čak suradnike vlasti u Kabulu. Koga su sve i na koje načine likvidirale vojne i paravojne formacije vlade u Kabulu, ostat će zauvijek potpuna enigma, a počinitelje tih djela, ako nisu uspjeli pobjeći s Amerikancima i saveznicima, po afganistanskim gradovima sustavno i strpljivo traže i prikupljaju pobjednički talibanski ekstremisti i presuđuju im bez ikakvoga suđenja, čineći time nove zločine protiv čovječnosti i međunarodnog prava.

Prema dokumentima koji su iscurili iz američkih vojnih redova, u određenim je razdobljima samo jedna od deset ubijenih osoba bila pravilno identificirana meta, a ostali pobijeni bili su civili koji nisu imali veze s borbom.

Civilne žrtve nagomilavale su se sve do samoga kraja vojne intervencije i konačnog povlačenja američkih savezničkih snaga. Prema objavljenim podacima UN-a, tijekom 2018. godine od ukupno 3804 civila ubijena tijekom rata u Afganistanu 1185 njih pripisano je napadima koje su izvršile razne provladine snage, a najmanje 406 operacijama zapadnih vojnih snaga. U 2019. godini, opet prema podacima UN-a, broj civila koje su ubile američke i savezničke trupe, a koji nisu imali nikakve veze s borbom popeo se na 559.

Smanjenje broja civilnih žrtava moglo se primijetiti tek nakon što je SAD s talibanima zaključio sporazum o povlačenju u veljači 2020. godine.



Tijekom rata u Afganistanu američke i savezničke snage više su puta, uz uporabu bespilotnih letjelica koje su djelovale na pojedinačne ciljeve, pokretale veće ili manje zračne udare koji su zbog velikog broja žrtava među civilnim stanovništvom postali predmet medijskog izvještavanja. Tako je u lipnju 2007. godine tijekom kampanje zračnih udara u provinciji Helman ubijeno više od 80 civila. Jedan od najtežih incidenata bio je zračni udar izveden 5. svibnja 2019. godine, kada je prilikom zračnog napada na postrojenje za proizvodnju droge ubijeno više od 60 civila. Dok su američki izvori tvrdili da su žrtve talibani, UN je tvrdio da su ubijeni bili civili koji su radili u tom postrojenju, a među njima su bili žene i djeca.

Trocifreni broj

Po počinjenom zlu ostat će zapamćen i događaj kada je njemački pukovnik Georg Klein 4. rujna 2009. godine zatražio zračnu podršku protiv militanata s kojima se njegova postrojba sukobila. Bombardiranjem cilja koji je on označio ubijeno je više od stotinu civila koji su se okupili oko oštećene i prevrnute cisterne s gorivom, gdje su pokušavali otuđiti gorivo. Napad je izvršen usprkos upozorenju američkog pilota koji je izvijestio da je iz onoga što on može vidjeti riječ o civilima okupljenima oko oštećenog vozila s gorivom, no njemački časnik ostao je pri svome i više zapovjedništvo inzistiralo je na udaru koji je na kraju i izvršen.

Osim zračnih udara izvršenih uz pomoć dronova i zrakoplova, civilno stanovništvo bilo je izloženo sukcesivno pokretanim operacijama specijalnih postrojbi SAD-a i saveznika. Njemačka specijalna postrojba KSK intenzivno je sudjelovala u takvim operacijama i prema intervjuima njemačkih veterana koje je obavio njemački povjesničar Sönke Neitzel, civili su redovito stradavali u tim operacijama, što zbog poteškoća u razlikovanju civila od naoružanog militanta u munjevitim operacijama kada nema vremena za dodatne provjere, što zbog potpuno pogrešnih obavještajnih podataka na temelju kojih su neke operacije provođene. S vremenom je postalo sasvim normalno da američke specijalne snage toleriraju trocifrene brojeve civilnih žrtava. Kad je riječ o njemačkom KSK-u koji je inače u posljednje vrijeme postao problematičan zbog niza incidenata u svojoj matičnoj državi, pa je njemačka politika čak razmišljala o njegovu raspuštanju, nemoguće je utvrditi koliko su njihove misije uzrokovale civilnih žrtava jer njemačke vlasti to klasificiraju kao vrhunsku tajnu.

U konačnici, najveći broj civilnih žrtava u udarima savezničkih snaga nastao je za vrijeme predsjednika Baracka Obame, kada su masovno korištene bespilotne letjelice s mnogo manjom razlučivošću ciljeva od klasičnog zrakoplovstva i s mnogo većim stupnjem autonomnog djelovanja. Obamina administracija je licemjerno inzistirala na takvom načinu ratovanja kako bi se moguće civilne žrtve lakše mogle pripisati tehničkim pogreškama, odnosno nedostacima tehnologije, a manje ljudskim odlukama. U izvršenih gotovo 13.000 udara bespilotnim letjelicama ubijeno je više od 10.000 ljudi, među njima ogroman broj civila. U listopadu 2015. godine iz američkih izvora procurio je podatak da je od siječnja 2012. do veljače 2013. godine udio nenamjernih kolateralnih civilnih žrtava bespilotnih letjelica bio gotovo 90 posto. Ubijali su više civila nego militanata.

Ubojstvo kao inicijacija

Dio civilnih žrtava ubijen je izvan vojnih operacija. Tako je, primjerice, ujesen prošle godine objavljeno službeno izvješće prema kojem su pripadnici australskih specijalnih snaga bez ikakvog razloga nasumce pobili najmanje 39 Afganistanaca. Čak postoji i snimka kada australski vojnik iz neposredne blizine s tri hica ubija nenaoružanog afganistanskog civila. Prema objavljenom izvješću, ta ubojstva nenaoružanih civila izvan bilo kakve borbene situacije bila su dio inicijacijskog rituala za nove pripadnike australskih specijalnih snaga poznatog pod nazivom “blooding”.

Zaključno, uvažavajući činjenicu da u ratovima uvijek postoje kolateralne civilne žrtve, postaje očito da se u velikom ratu za demokratizaciju Afganistana jednako kao svojevremeno u Vijetnamu ubijalo nerazmjerno više civila nego pripadnika oružanih vojnih formacija protiv kojih su vođene vojne operacije. Na kraju priče lako je moguće da je pobijeno više civila nego talibana pa stoga nije ni čudno što talibani sada sjede u uredima u Kabulu i što je povlačenje američkih vojnih snaga zajedno s afganistanskim suradnicima toliko podsjećalo na svojevremeno napuštanje Saigona i Južnog Vijetnama.

(Na sličnu temu nedavno smo objavili zanimljivo i frapantno istraživanje, koje možete pročitati ovdje.)

geopolitika