I dok sve izgledniji koalicijski partneri – HDZ i Domovinski pokret uz podršku dijela zastupnika nacionalnih manjina – u Hrvatskom saboru računaju na još poneku ruku, u hrvatskom političkom žargonu žeton(čić) je ključni žeton u izbornom ruletu za formiranje baš ovakve koalicije, a stavio ga je predsjednik Republike Zoran Milanović. Je li šef države uložio sve na crveno ili – crno?
Sukoordinatorica političke stranke Možemo! Sandra Benčić ne treba se brinuti da će Hrvatskom uskoro zavladati 'crna desnica'. Možda je ugodno iznenadi to da hrvatska desnica može biti i ružičasta, odnosno roza. Tko zna ima li još u svojoj garderobi novoizabrani saborski zastupnik Domovinskog pokreta Igor Peternel ružičasti pulover, koji je nosio dok je bio članom SDP-a te u takvom modnom izričaju sudjelovao na jednoj tribini dok je na čelu stranke bio Zoran Milanović, a socijaldemokrati posljednji put preuzimali vlast od HDZ-a. U međuvremenu se štošta promijenilo te se ovaj bivši ljevičar i samodeklarirani centrist, dok je bio u Hrvatskom helsinškom odboru, danas predstavlja kao uvjereni desničar, ali se prošlost teško zaboravlja. Tako je Peternelu, aktualnom članu Predsjedništva Domovinskog pokreta, na jednom od predizbornih sučeljavanja ove godine Nikola Grmoja iz Mosta prigovorio da je 2013. bio protiv ustavne definicije braka kao zajednice žene i muškarca. Peternel se dvije godine kasnije u jednom intervjuu založio za prava homoseksualaca i kada je riječ o posvajanju djece.
Nakon ovogodišnjih izbora Peternel pak osuđuje 'gej propagandu' te smatra da je Zagreb 1945. bio – okupiran. Očito je kao jako mlad tijekom 1980-ih živio u okupiranom gradu te bio prisiljen nastupati u televizijskim oglasima poput onoga za juhe poduzeća Agrokomerc velikokladuškog moćnika Fikreta Abdića. U njemu je školarac Igor pod jugoslavenskom komunističkom strahovladom pozivao podjarmljene sunarodnjake na kupnju 'krem supe od gljiva'. I pod okupacijom propustio naučiti prekrižiti se, što će Peternel uspjeti tek kada uđe u Domovinski pokret Miroslava Škore. O tome je javnost obavijestio upravo Škoro u ljeto 2021., kada je smijenio Peternela s mjesta predstojnika u kabinetu potpredsjednika Hrvatskog sabora. No smijenjeni se Peternel u odnosu na Škoru nekako održao u Domovinskom pokretu te je sada u prigodi postati dijelom parlamentarne većine pod vodstvom HDZ-a. 'Krem supa od gljiva' se isplatila.
Pritom Peternel nije jedini hrvatski političar koji je u svojoj slikovitoj karijeri nespretno mijenjao političke boje, od crvene i ružičaste preko neutralnih nijansa do onih znatno tamnijih. I njegova je sadašnja stranka bez problema preko (izborne) noći promijenila retoriku kada su posrijedi HDZ i njegov predsjednik Andrej Plenković, ali i obrnuto, te će se uskoro u vladajućoj koaliciji s jedne strane naći podržavatelji 'silovatelja i ratnih zločinaca', a s druge 'kvarni, zli ljudi'. Kakav spoj. Planiranoj koaliciji HDZ-a i DP-a, s obzirom na to da ni zajedno nemaju potrebnih 76 mandata u novom sazivu Hrvatskog sabora, morat će se pridružiti pojedini zastupnici iz kluba nacionalnih manjina te još poneko ime, poput bivše, a možda i buduće Peternelove stranačke kolegice Vesne Vučemilović.
Ona je u protekle četiri godine četiri puta mijenjala politički dres. Prvo je kao Škorina sestra bila u vrhu njegove inačice Domovinskog pokreta. Nakon njegove demisije nakratko je bila neovisna, zatim se priključila Hrvatskim suverenistima, da bi poslije izbora dala ostavku na sve stranačke dužnosti navijestivši podršku HDZ-ovoj i DP-ovoj većini. Poslije toga ju je stranački šef Marijan Pavliček proglasio 'žetonom godine'. Srećom, zastupnica Vučemilović nije mu poručila, kao svojedobno stranačkoj kolegici, da će mu 'osobno zakrenuti vratom'. Zašto i bi kada će napokon biti dijelom nove većine?
Žali li Milanović?
Tako se malo-pomalo personalno slaže nova parlamentarna i vladina većina u Hrvatskoj, od bivših SDP-ovaca do zakretačica vratom. 'Oslobodioci Vukovara 1991.' i njegovi gradonačelnici, od kojih bi gradom bolje upravljale i 'pokojne babe', podrazumijevaju se. Ako je Hrvatskom 2011. zavladala lijeva Kukuriku koalicija, predvođena bivšom Peternelovom strankom SDP-om i nazvana tako prema restoranu u kojem je dogovorena, sada bi upravljanje zemljom mogla preuzeti Gondola koalicija, s obzirom na to da je čelništvo HDZ-a te sadašnje Peternelove stranke DP-a ključne razgovore održalo u istoimenu restoranu u vukovarskom prigradskom naselju Sotinu. Tako se hrvatska politika vodi od restorana do restorana, što se i vidi po njezinim vodećim akterima. Žali li pritom predsjednik Republike Milanović zato što nije on umjesto Plenkovića s Domovinskim pokretom dogovorio novu hrvatsku restoransku koaliciju? S obzirom na to da je tijekom izborne kampanje zdušno pozivao birače da glasaju za sve političke stranke osim za HDZ, uključujući Domovinski pokret, Milanović je zasigurno računao na to da će dio njegove 'vlade nacionalnog spasa' biti i – DP.
Međutim efekt Milanović ne samo da nije donio pobjedu SDP-om predvođenoj koaliciji Rijeke pravde, nego je najvažniji za to da se u ovako posloženoj konstelaciji snaga nakon održanih parlamentarnih izbora upravo Penavina stranka nađe u poziciji određivanja uvjeta formiranja nove većine u Hrvatskom saboru. Milanović je očito, po tko zna koji put, precijenio svoje političke mogućnosti, a da se o stvarnim rezultatima niti ne govori, te četvrti put u karijeri izgubio parlamentarne izbore kao formalni ili neformalni premijerski kandidat, ovaj put najteže, s obzirom na broj osvojenih zastupničkih mandata (godine 2007. SDP je osvojio 56 mandata, 2015. njegova koalicija Hrvatska raste također 56, godinu kasnije Narodna koalicija 54, a ovog travnja Rijeke pravde samo 42, mandat više u odnosu na SDP-ovu koaliciju 2020., kada Milanović nije ni glasao na parlamentarnim izborima). Nastupajući de facto kao netko kome je Domovinski pokret sa svim njegovim porukama i planovima blizak i poželjan, odbivši presudan dio biračkog tijela ljevice i centra te ne odustajući od monološkog vrijeđanja svakoga tko mu nije po volji, Milanović je učinio sve da se napokon stvore uvjeti za koaliciju HDZ-a i DP-a. Ruletskim rječnikom rečeno, izabravši srijedu 17. travnja 2024. kao izborni dan, nominalno lijevi, ali ponašanjem desni šef države, sve je stavio na '17 crno' i izgubio. Osobito stoga što je Plenkoviću omogućio treću uzastopnu mogućnost sastavljanja Vlade. Milanovićeva je vlada propala prvom prilikom, a SDP od silaska s vlasti 2016., sada već kao serijski gubitnik, ne zna za pobjedu na izborima za Sabor.
Plenković i Anušić
Koliko je i Plenković istinski pobjednik recentnih parlamentarnih izbora, pokazat će njegova sposobnost da i dalje 'može što hoće'. Može li? Sada će ga ograničavati transstranačka koalicija Domovinskog pokreta i većeg dijela HDZ-a kojemu je puno bliža politička pozicija potpredsjednika Vlade i stranke Ivana Anušića, inače bivšeg HSP-ovca koji se na vrijeme, vrlo pragmatično, priključio HDZ-u te od ranije zagovarao koaliciju s DP-om i bio kritičan prema koaliciji sa SDSS-om. Je li Plenković pogriješio kada je Anušića - nakon požara u osječkoj tvrtki Drava International te prometne nesreće sa smrtnim ishodom njegova prethodnika na dužnosti ministra obrane Marija Banožića - stavio blizu sebi u Vladu, znat će se konkretnije u nastavku superizborne godine s europskim i predsjedničkim, a zatim i na lokalnim izborima 2025. Može se dogoditi da HDZ kakav je Plenković preuzeo 2016. od Tomislava Karamarka bude isti onakav kakav će prepustiti svom nasljedniku. O promjenama koje su trebale preobraziti i stranku i Hrvatsku više neće biti ni riječi. Sve se vraća na početne postavke.
Milanović je na taj način odigrao presudnu ulogu u višegodišnjem održavanju HDZ-a na vlasti, od majke 'vojne lekarke' do neostvarene nove premijerske dužnosti sa (S)DP-om, ovaj put uz asistiranje Penavina pokreta, za čiji se izborni uspjeh otvoreno zalagao. I dok se prije moglo pretpostaviti da 'lijevo-desni' predsjednik uživa dovoljno čvrstu transideološku potporu da bi se mogao vratiti na mjesto predsjednika Vlade, sada je jasno da je takva potpora bila i osobna i SDP-ova iluzija te da su u tri i pol desetljeća hrvatske demokracije puno izglednije prirodne koalicije od onih umjetnih. Ma tko god zazivao suprotno, osobito oni koji svoj politički položaj uspostavljaju isključivo prema vlastitim interesima. Ili oni, poput predsjednika SDP-a Peđe Grbina, koji jedno kažu prije izbora – sigurno će dati ostavku ne postanu li premijeri jer je to normalno – a drugo nakon njih – neće dati ostavku ni uz evidentni debakl u procjenama i rezultatima. Zato su političari poput Peternela, koji su promijenili cijeli spektar boja politika i pulovera, najtraženiji kada se formiraju i formatiraju većine u predstavničkim tijelima. I – kuhaju političke juhe.
