Poštovani čitatelji, ženski i muški, maskirani i otkriveni, pritajeni i otvoreni, našminkani i umiveni!
Privodi se kraju još jedna sezona maskiranja i prikrivanja, kreveljenja i ludovanja. Bit će red vratiti se svakodnevnom, pa eto, i korizmenom načinu života. Prethodi vrijeme za maske koje navlačimo svaki dan.
A jeste li svjesni dokle seže maska i maskiranje, od prošlosti do svemirskih prostranstava, od razloga do povoda, od namjere do slučajnosti?
O maskama zaista možemo govoriti na mnogo načina: o doslovnom i prikrivenom značenju riječi, prigodničarskom ili svakodnevnom maskiranju, običajnom ili obrednom, estetskom ili funkcionalnom, zabavnom ili egzistencijalnom, razložnom i bezrazložnom, korisnom ili štetnom itd.
Riječ maska potječe od latinske riječi mascus, masca, što znači duh, ali i krinka, obrazina, krabulja, koja prekriva samo lice ili tijelo.
Nećete vjerovati, maska ili kamuflaža služi i za prikrivanje čak i većeg broja ljudi, čitavih postrojbi, oružja, vozila, brodova, pa čak i određenih strateških namjera
(ne daj Bože da pomislite na političku igru iza zavjese).
Na maskama se zarađuje, čak dobro zarađuje, s maskama se živi, ali i umire.
Najčešća je uporaba tzv. maskare, svakodnevnog ženskog rekvizita. Iako nije namijenjena ni agresiji, ni obrani, ima sasvim „bezazlenu“ namjeru da osobu koja ju koristi učini ljepšom i privlačnijom, da istakne ono što se istaknuti treba, a prikrije ono što nas ne čini atraktivnima. Ona nas ipak čini drukčijima nego što stvarno jesmo.
Maskare se koriste amaterski, ali bolje stojeća klijentela koristi skupe usluge stručnjaka za ovaj posao. Prikrivamo sijedu i rijetku kosu, bore i podočnjake, ispucale usne, pjege ili ožiljke, popravljamo opći dojam o svojoj vanjštini, ali i nutrini.
Razne plastične operacije, botoksi i liposukcije, imaju za cilj uljepšavanje, pomlađivanje, isticanje seksipilnosti. Na žalost velikog broja korisnika, uljepšavanje ispadne nagrđivanje, upropaštavanje života. Iako to nije maskiranje, sigurno je mijenjanje fizičkog izgleda.
Masku koriste vojnici, tzv. „gasmaske“, policajci, vatrogasci, liječnici i medicinske sestre, radnici u tvornicama ili radnjama s isparavanjima, varioci, ronioci i kupači, pacijenti, stanovnici smogom zagađenih gradova, glumci, ali i razbojnici, pljačkaši. Neki da se prikriju, onemoguće prepoznavanje, a neki da prežive ili ne naude drugima.
Nose se maskirne uniforme, prodaju se maskirne boje, proizvode se maske svih mogućih zastrašujućih ili privlačnih likova i spodoba, kopija poznatih ljudi, iz životinjskog, nepoznatog i imaginarnog, nebeskog i podzemnog svijeta.
Maskom se sakrivamo, kako fizički, tako i duhovno, emocionalno. Kad stavimo masku, slobodniji smo reći što mislimo, učiniti nešto što bez maske ne možemo, pokazati i svoju drugu stranu.
Pod maskom se lakše opustimo, razveselimo, izbacimo iz sebe što nas sputava, postajemo onaj drugi čovjek kojeg svatko drži u sebi. Zapravo, možda postajemo ono što i jesmo?
No, svakako je simpatičnije maskirati se nego demaskirati. Ljudi imaju potrebu živjeti iza neke maske, koja skriva neke njihove tajne, osobine, mane ili čak i radnje.
Zato, kad padnu maske, ostajemo iznenađeni, često konsternirani, zaprepašteni. Ni jedna maska nije tako vrijedna i dragocjena kao ona koja nas skriva svaki dan. Tek kad maske padnu, svijet je onakav kakav je stvarno. Osobe kojima padnu maske su razotkrivene, razgolićene, potpuno drugačije od onih kakve smo ih poznavali.
Zaista bi bilo zločesto da sada sugeriram demaskiranje nesretnog ministra branitelja, kojega su zločesti mediji skinuli do gola, i razotkrili vješto maskiranje u poštenjačinu!
Zato, nemojmo o maskama misliti da su samo za jednokratnu upotrebu, da služe za igru i zabavu, da nam pomažu u osjećaju nesputanosti, slobode. Ako svoju masku navlačimo svaki dan, ako igramo ulogu koja nam ne pripada, ako nismo to što jesmo, maska nas zapravo opterećuje.
Možda smo baš ono što smo ispod maske, prigodničarske ili svakodnevne, ili samo ono što ostane kad maska padne.
Vjerojatno se muškoj populaciji najviše sviđaju povorke maskiranih plesačica u Brazilu, koje su više razgolićene nego maskirane, koje tjeraju zle duhove, ali prizivaju „zločeste“ misli?
U običajima iz pojedinih dijelova Lijepe naše, maskirani tjeraju zle duhove, zimu i sve loše u nastajućoj godini. Namjerno djeluju ružno i zastrašujuće, kako bi imali vizuelnu i fizičku snagu da se zli dusi razbježe. Dakako, prije svega, pogotovo danas, da se dobro zabave maskirani i promatrači.
U elitnijim društvenim sferama, organiziraju se balovi pod maskama, diskretnima, samo preko očiju, obraza ili s bogato skrojenim haljinama i odijelima, uz dobra jela, pića i glazbu. No, balovi služe i za ogovaranja, zakulisne igre, pa i umorstva. Maske se stoga ponekad koriste i za nečasne radnje.
Loše je, kada se zlonamjerni maskiraju u pitome spodobe, pridobivajući naklonost lakovjernih. Kad te umiljate, uljepšane maske padnu, lakovjernima se kasno kajati (i još nekima).
„Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, tisuće maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.“
Maskiranju , pretvaranju, mimikriji, trebali bismo pridavati više pozornosti tijekom ozbiljnijih manifestacija i prezentacija, nego u vrijeme fašnika ili, mesopusta, poklada krnjevala, krnovala, pokladi, pusta, fašnjeka ili jednostavno maškara.
