Treba uistinu biti psihijatrijski slučaj, pa se usuditi bubnuti kako je uporabom nuklearnog oružja moguće „obraniti Ukrajinu i Europu od ruske agresije“.
Mrtav-hladan, francuski je predsjednik Emmanuel Macron – na krijesti ambicije nametnuti se Uniji kao vođa tzv. europske obitelji, u čemu ga podržava Njemačka – ponudio ostatku EU-a zaštitu francuskim nuklearnim kišobranom, što je Vladimir Vladimirovič Putin s razlogom pojmio kao ozbilijnu prijetnju Ruskoj Federaciji oružjem sudnjeg dana. Tim više, jer je ista ratnohuškačka družba u Bruxellesu, na čelu s predsjednicom Europske komisije Ursulom Röschen/Ružicom von der Leyen, bivšom njemačkom ministricom obrane, izboksala plan o cca 850 milijardi eura za dodatno naoružavanje članica tzv. europske obitelji budući da je nova američka administracija okrenula leđa i Ukrajini, i Uniji, pa i NATO-u, a otvoreno koketira s režimom u Kremlju.
Možda je – ako je!? – sreća za Kuglu da se ipak nitko od vlasnika gumba „lansiraj“ oružja sudnjeg dana ne usudi prvi pritisnuti ga, ma koliko bio ludČelništvo EU-a, u simbiozi s proturuski vrlo ratobodnim premijerom Ujedinjenog Kraljevstva Keirom Starmerom ne odustaje od toga da zapadna Europa i dalje drži Ruskog medvjeda na svom ciljniku unatoč novim, zatopljavajućim vjetrovima između Washingtona i Moskve, ali i američkomu projektu za Ukrajinu, koji se neće svesti na ruski poraz. Ta vizija Dolanda Johna Trumpa, koji otvoreno bagatelizira ulogu EU-a, osobito se ne sviđa izbornom gubitniku u vlastitoj državi Macronu, pa zadnjih tjedana ratoborno saziva ad hoc summite na kojima par njegovih i istomišljenika Von der Leyen vode glavnu riječ.
„SAD nas je ostavio na cjedilu, a smrtna opasnost atakira s Istoka na Europu“, politička je mantra sa summita u Parizu za samo izabrane Macronove jurišnike te u Bruxellesu pak za liderski auditorij Europskog vijeća, čime se kontrira novoj SAD-ovoj politici, ali i militarno mobilizira javnost za enormno skupo dodatno naoružavanje. „Više nema vremena ni za što, osim oružjem biti spremni na najgore.“ Dakako da se Kremlj neće prestrašiti Macronova nuklearnog kišobrana, prijetnje francuskim A-projektilima, jer je Rusija, glede&unatoč, superiornija. Bude li stani-pa’ni – a neće; Rusi nemaju kapaciteta napasti Europu ili provocirati NATO.
Macron i ostatak Kugle imali su u posljednje vrijeme par vrlo poučnih prilika uvjeriti se in vivo u Ukrajini u učinkovitost ruskoga supersoničnog oružja, doduše bez nuklearnog punjenja, od kojega zasad ne postoji nikakva obrana, pa… Velika Britanija nije članica tzv. europske obitelji, ali također jest respektabilna nuklearna sila i zajedno s Bruxellesom i bivšim američkim predsjednikom otvoreno našpičena na kremaljski režim , pa joj nakon 44-dnevne premijerke Liz Truss 2022. godine nije padalo na um zaprijetiti Rusiji svojim oružjem sudnjeg dana. Ni u kojoj inačici.
Umjesto ulaganja u mir, povjerenje i suradnju za opće dobro, dodatno financiranje očuvanja zdravlja, čista okoliša, znanja, kulture i umjetnosti, sporta, smanjivanje socijalnih razlika… – Europa se opet laća ratnih sjekiraÀ propos, premijerka Truss je provela zadnje dane mandata u Downing Streetu 10 analizirajući vremenske prilike, tlak zraka i smjerove vjetra isprepadana američkim obavještajnim podacima o 50-postotnoj vjerojatnosti da će Putin upotrijebiti nuklearnu bombu u Ukrajini i da bi radijacija mogla doprijeti do Otoka. Koliko god Emmanuel Macron valjda voli izigravati u globalnoj tzv. mainstream politici novodobnog Napoleona I. Bonapartea – koji je imperijalni megaloman 1812. godine odveo u rusku smrt 600n 000 Francuza, najveću tada okupljenu vojnu silu na svijetu, njegova budalaština o atomskom kišobranu nad Unijom ne drži vodu. Francuskih 290 nuklearnih glava nasuprot više od 6000 ruskih – da se i ne govori o oružju sudnjeg dana u još osam nuklearnih zemalja, koje bi se htjele-ne htjele uključile u rat – čisto je kockanje sa sudbinom čovječanstva. To nije dječja igra ni dokono lajanje na Mjesec.
To pak što je Trump dignuo ruke od ratnog ukrajinskog režima Volodimira Zelenskog, zbližva se s kolegom Putinom, a ruski ratni stroj nastavlja razarati Ukrajinu, ne daje pravo Macronu gurati vlastitu zemlju, EU i praktično cijeli svijet u armagedonsku provaliju neslanom šalom o francuskom nuklearnom kišobranu nad Unijom, što Moskva shvaća ozbiljno. Taj Macronov krajnje neodgovoran ruski rulet u kojemu nitko nema šansu izaći živ ni Plavi planet ostati zdravim životnim prostorom, podboltan je dramatičnim summitom eurounijskih lidera u Bruxellesu o naoružavanju Europe i podebljanju ratne potpore Ukrajini.
Ako već političari misle da mogu nekažnjeno provocirati, prijetiti ikomu, osobito jačemu od sebe, pa pokazivati mišiće napumpane dopingom iz larpurlartističke pričuve, neka pitaju vojne stručnjake zašto je više no realno da, npr. samo jedan ruski napad pristojno naoružanim Orešnikom uništi kompletnu francusku stratešku vojnu i civilnu infrastrukturu. Kao, vidi kakav peh, u neodgovornom se ruskom ruletu baš Emmanuel Macron namjerio na metak u sljepoočnicu!? I da je bilo čija sljepoočnica, nije u redu da bude prostrijeljena ni dječjom praćkom, kamoli nuklearnim projektilom. Na nesreću, umjesto ulaganja u mir, povjerenje i suradnju za opće dobro, dodatno financiranje očuvanja zdravlja, čista okoliša, znanja, kulture i umjetnosti, sporta, smanjivanje socijalnih razlika, itsl., Europa se opet laća ratnih sjekira. Povijest očito nije učiteljica života.
I da je bilo čija sljepoočnica, nije u redu da bude prostrijeljena ni dječjom praćkom, kamoli nuklearnim projektilom„Usudi li se Francuska upotrijebiti nuklearno oružje protiv Rusije, odgovor će biti nuklearan“, kazao je o Macronovoj prijetnji urednik ruskog vojnog magazina Arsenal Otečestva Aleksej Leonkov novinskoj agenciji Sputnik. „To je loša ideja. Francuska ima veliku mrežu od 56 nuklearnih reaktora (za proizvodnju eleketrične energije, op. a.), gdje bi se mogla dogoditi lančana reakcija u vezi s nuklearnom energijom. Malo je vjerojatno da se ti reaktori mogu brzo dovesti u sugurno, neoperativno stanje. Korištenje nuklearnog oružja bi moglo imati za posljedicu nekoliko Černobila te bi teritorij Francuske zapravo prestao postojati. Radioaktivni oblaci bi u tom scenariju bili milijun puta veći od onoga nakon katastrofe nuklearke u Černobilu 1986. godine i četice bi se, ovisno o vjetru, najvjerojatnije proširile na Veliku Britaniju te preko Atlantika na SAD i Kanadu. Čak i ruski napad Orešnikom, interkontinentalnim balističkim projektilom srednjeg dometa, zaprijetio bi uništenjem cijele francuske strateške vojne i civilne infrastrukture. Dakle, ludost je da se Francuska razmeće svojim nuklearnim arsenalom. To je Macronovo i ludilo onih koji ga okružuju.“
Ni Putinov glasnogovornik Dmitrij Sergejevič Peskov nije prešutio Macronov ruski rulet i tzv. konfrontacijsku retoriku iz Bruxellesa: „Najava dodatne militarizacije zemalja EU-a izravno je usmjerena protiv Ruske Federacije. Potencijalno, to može biti predmet naše duboke zabrinutosti, pa odgovor mogu biti relativno recipročne mjere kako bismo ojačali svoju sigurnost. Ta retorika u Bruxellesu i ostalim europskim prijestolnicama ozbiljno su u suprotnosti s traženjem načina mirnog rješenja u Ukrajini.“
Možda je – ako je!? – sreća za Kuglu da se ipak nitko od vlasnika gumba „lansiraj“ oružja sudnjeg dana ne usudi prvi pritisnuti ga, ma koliko bio lud. Uključivo Macrona, čija je država povijesno kriva za oceane nedužne krvi i kod kuće i po kolonijama. Među bruxelleskim pak ratnim bubnjarima koji utrku u naoružanju opet stavljaju ispred mirotvorne diplomacije i životnog standarda svojih sugrađana, opominjućim se glasom razuma bila javila samo eurounijska bijela vrana, mađarski premijer Viktor Orbán: „Potpora produljenju rata u Ukrajini i povećanje u EU potrošnje za oružje, umjesto potpore mirovnim pregovorima, moglo bi uništiti Europu. Zato sam stavio veto na tu odluku Europskog vijeća, a ubrzo će se pokazati da ni nema novca za ostvariti te ‘obrambene’ ciljeve“. Istodobno, CRO premijer Andrej Plenković bez imalo opreza zbog brzokopnećeg životna standarda u zemlji i drastičnog produbljivanja socijalnih razlika – tvrdi da „Hrvatska neće imati novčanih problema povećati financiranje obrane sa sadašnjih dva na tri ili tri i pol posto BDP-a. On očito neće, a građani!?
„Za to vrijeme Europa i drugi saveznici“, tvrdi vojni analitičar Igor Tabak u Jutarnjem listu, „uglavnom gube vrijeme razvojem hipotetskih scenarija očuvanja mira nakon konkretnog mirovnog sporazuma koji još nije ni na horizontu – gdje se Rusija u startu čvrsto protivi ikakvom prisustvu trupa iz NATO zemalja“. A Macron pak, ironizira Moskva, „sanja postati vođom europske ratne stranke“. Drži okidač u ruskom ruletu? Pa sad, kom’ pita, kom’ – protvan!?
