Gost Kulturnog centra Beograda sinoć je bio poznati hrvatski i eks-ju autor Igor Mandić, povodom izlaska njegove knjige intervjua i publicističkih tekstova "Oklop od papira", u izdanju VBZ - Beograd.
Razgovor pod nazivom "Na liniji sopstvene savesti" vodila je Olja Bećković, a učestvovali su, uz Mandića, Mihajlo Pantić i Teofil Pančić.Mandić je na početku pozvao mnogobrojnu publiku da minutom ćutanja oda poštu izdavaču Bošku Zatezalu, koji je preminuo u junu ove godine. On je podsetio da su Vlasta i Boško zatezalo osnovali VBZ u Zagrebu, sa ciiljem da objavljuju autore iz regiona, a zatim su krenule i sestrinske firme pod istim imenom u Beogradu i Sarajevu.
Olja Bećković je napomenula da je "došlo takvo vreme" da nije mogla da pozove ova tri gosta u emisiju "Utisak nedelje", nego su nju pozvali da vodi razgovor u KCB-u, na čemu je zahvalna.
Kako je dodala, ovo veče nije zamislila kao klasičnu promociju novog izdanja, nego kao polemiku. S obzirom da je Mandić najavio "Oklop od papira" kao svoju poslednju knjigu, pitala je sagovornike da li mu veruju.
Pantić je odgovorio odrečno i našalio se da su u modi oproštajni koncerti. On je rekao da se kao beogradski urednik prve dve knjige iz ovog Mandićevog serijala ("Sebi pod kožu" 2006. i "U zadnji čas" 2009.) javno kladi da će uslediti i nastavak.
Pančić je kazao da veruje da Mandić u ovom trenutku zaista tako misli, ali da se kako vreme prolazi, a um živi, prirodno javlja još jedna knjiga, pa još jedna... i da je to u redu.
Mandić je izjavio da se čovek mora smireno oprostiti od rada, kao i od života i da to nije samoubilački nego normalan stav. Ipak, priznao je da i dalje piše, ali da je to, kako je rekao, predsmrtni dnevnik, koji će biti objavljen posthumno.
Vreme je da dam prostora drugima, uostalom niko me neće, nemam gde ni da pišem, rekao je slavni kolumnista, književni kritičar, polemičar.
"Oklop od papira" je svojevrsna intelektualna autobiografija u periodu od 1966. do 2013. godine, predočena kao vrtoglava toboganska vožnja preko staza i bogaza proteklih decenija, kao usamljenička plovidba između Scile i Haridbe, tokom koje sam se vodio devizom da postupam s minimumom kompromisa, ali zato s maksimumom kontroverzija, zapisao je Mandić uz ovo izdanje.
U prva dva dela razotkrivao je dosta iz svog privatnog života - detinjstva, školovanja, studiranja, ljubavi, braka, roditeljstva, dok je treći deo napravljen od tekstova koji su ga "obeležili i razgraničili" - kritika, feljtona, polemika, intervjua...
"Dugotrajno je bilo meandriranje kroz kontradiktornosti idejno-političkih prilika, tijekom burnih i (ne)slavnih desetljeća, ali mislim da sam, "na liniji vlastite savjesti", ovu veliku "amplitudu", kao raspon između mladenačke euforije (1966.) i skepse (pre)zrelih godina (2013.), doveo do katarze zahvaljujući kojoj mogu reći kako je ovaj treći svezak autobiografije, zapravo, "Moj oproštaj sa svima", napisao je Mandić povodom objavjivanja "Oklopa od papira".
Za razliku od takvog tona, razgovor u KCB-u protekao je u opuštenoj atmosferi, uz duhovite opaske autora i sagovornika, pa i angedote o Miroslavu Krleži, Dobrici Ćosiću, o Mandićevom davnom uvođenju prvog lica u kolumne, što je bilo subverzivno u doba kolektivizma 60-ih godina, dok danas "svaka šuša piše ja, pa ja", o njegovom kratkom stažu glavnog urednika "Vjesnika", prekinutom kada je inicirao seriju kritičkih tekstova o akciji "Oluja"...
Bećkovićeva je podsetila gosta na njegovu izjavu da bi pisao za svakoga ko plati, a on je odgovorio citirajući Vudija Alena da "novac uopšte nije važan, osim iz finansijskih razloga".
"Jasno je da ne mogu pisati za ustaške novine, ni za milion evra. Za milion i po - možda, mada niko me sa te prljave strane nije ni tražio. Postoje stvari za koje se savest ne može prodati", istakao je on.
Tokom večeri bilo je reči i o odgovornosti intelektualaca za stanje u društvu, kompjuterima kao krivcima za sve veću nepismenost, prednostima i manama ulaska u Evropsku uniju ili uvođenja prosvećenog samoupravnog apsolutizma...
Bećkovićeva je otkrila da je u knjizi objavljena i jedna fotografija autora bez odeće.
"Knjiga je pretovarena ozbiljnim temama i onda sam pokazao svoj akt, misleći - haj"mo nešto zabavnije", rekao je Mandić.
Olja Bećković je napomenula da je "došlo takvo vreme" da nije mogla da pozove ova tri gosta u emisiju "Utisak nedelje", nego su nju pozvali da vodi razgovor u KCB-u, na čemu je zahvalna.
Kako je dodala, ovo veče nije zamislila kao klasičnu promociju novog izdanja, nego kao polemiku. S obzirom da je Mandić najavio "Oklop od papira" kao svoju poslednju knjigu, pitala je sagovornike da li mu veruju.
Pantić je odgovorio odrečno i našalio se da su u modi oproštajni koncerti. On je rekao da se kao beogradski urednik prve dve knjige iz ovog Mandićevog serijala ("Sebi pod kožu" 2006. i "U zadnji čas" 2009.) javno kladi da će uslediti i nastavak.
Pančić je kazao da veruje da Mandić u ovom trenutku zaista tako misli, ali da se kako vreme prolazi, a um živi, prirodno javlja još jedna knjiga, pa još jedna... i da je to u redu.
Mandić je izjavio da se čovek mora smireno oprostiti od rada, kao i od života i da to nije samoubilački nego normalan stav. Ipak, priznao je da i dalje piše, ali da je to, kako je rekao, predsmrtni dnevnik, koji će biti objavljen posthumno.
Vreme je da dam prostora drugima, uostalom niko me neće, nemam gde ni da pišem, rekao je slavni kolumnista, književni kritičar, polemičar.
"Oklop od papira" je svojevrsna intelektualna autobiografija u periodu od 1966. do 2013. godine, predočena kao vrtoglava toboganska vožnja preko staza i bogaza proteklih decenija, kao usamljenička plovidba između Scile i Haridbe, tokom koje sam se vodio devizom da postupam s minimumom kompromisa, ali zato s maksimumom kontroverzija, zapisao je Mandić uz ovo izdanje.
U prva dva dela razotkrivao je dosta iz svog privatnog života - detinjstva, školovanja, studiranja, ljubavi, braka, roditeljstva, dok je treći deo napravljen od tekstova koji su ga "obeležili i razgraničili" - kritika, feljtona, polemika, intervjua...
"Dugotrajno je bilo meandriranje kroz kontradiktornosti idejno-političkih prilika, tijekom burnih i (ne)slavnih desetljeća, ali mislim da sam, "na liniji vlastite savjesti", ovu veliku "amplitudu", kao raspon između mladenačke euforije (1966.) i skepse (pre)zrelih godina (2013.), doveo do katarze zahvaljujući kojoj mogu reći kako je ovaj treći svezak autobiografije, zapravo, "Moj oproštaj sa svima", napisao je Mandić povodom objavjivanja "Oklopa od papira".
Za razliku od takvog tona, razgovor u KCB-u protekao je u opuštenoj atmosferi, uz duhovite opaske autora i sagovornika, pa i angedote o Miroslavu Krleži, Dobrici Ćosiću, o Mandićevom davnom uvođenju prvog lica u kolumne, što je bilo subverzivno u doba kolektivizma 60-ih godina, dok danas "svaka šuša piše ja, pa ja", o njegovom kratkom stažu glavnog urednika "Vjesnika", prekinutom kada je inicirao seriju kritičkih tekstova o akciji "Oluja"...
Bećkovićeva je podsetila gosta na njegovu izjavu da bi pisao za svakoga ko plati, a on je odgovorio citirajući Vudija Alena da "novac uopšte nije važan, osim iz finansijskih razloga".
"Jasno je da ne mogu pisati za ustaške novine, ni za milion evra. Za milion i po - možda, mada niko me sa te prljave strane nije ni tražio. Postoje stvari za koje se savest ne može prodati", istakao je on.
Tokom večeri bilo je reči i o odgovornosti intelektualaca za stanje u društvu, kompjuterima kao krivcima za sve veću nepismenost, prednostima i manama ulaska u Evropsku uniju ili uvođenja prosvećenog samoupravnog apsolutizma...
Bećkovićeva je otkrila da je u knjizi objavljena i jedna fotografija autora bez odeće.
"Knjiga je pretovarena ozbiljnim temama i onda sam pokazao svoj akt, misleći - haj"mo nešto zabavnije", rekao je Mandić.
