368 000 pripadnika nacionalnih manjina u Hrvatskoj nema tretman propisan zakonima.
HTV-ova je manjinska emisija Prizma u subotnjem novoterminskom izdanju - prije, a ne kao dosad poslije podne - nešto opširnije izvijestila o neki dan (23. rujna 2015.) održanoj sjednici Savjeta za nacionalne manjine RH na kojoj su srednjerangirani šefovi te medijske kuće "podnijeli Izvješće o proizvedenim, suproizvedenim i objavljenim programima namijenjenim informiranju pripadnika nacionalnih manjina u 2014. godini". Izvješće sa sjednice korektno, neušminkano izbacivanjem kritičnijih tonova sudionika rasprave, a HRT-ov raport manje-više rutinski pofriškana lanNeodgovarajuća zastupljenost nacionalnih manjina u mainstream medijima, osobito na HTV-u, gdje su getoizirane u dvije emisije tjedno: Prizmu i Manjinski mozaik, dokaz je više da politička retorika, pravna regulativa i dnevna praksa ne idu podrukujska, predlanjska… vidljivo prašnjava zbirka politološko-kulturoloških fraza i općih mjesta o novinarskoj zauzetosti za manjinske teme.
Forma je zadovoljena. Prizma je izvijestila o događaju, a Savjet će u godišnjem izvješću o radu, na osnovu kojeg prima novac iz državnog proračuna, upisati da je na 64. sjednici raspravljao o tome i tome, u nazočnosti tih i tih, pod ravnanjem svog predsjednika Aleksandra Tolnauera. No, suština "manjinskog problema s medijima" ostat će na deklarativnoj razini. Bez stvarnih obveza prema bilo kome.
Za mjesec-dva, pola godine i više opet će se postavljati ista pitanja, na istim mjestima, među manje-više istim akterima, trošiti otprilike isti novac na iste kavice i kiselu vodu te donositi isti zaključci o tome da glede i u svezi nacionalnih manjina "trebamo", "moramo", "želimo"…, jer smo "nezadovoljni"…, a društvo "nema dovoljno sluha"... Itd, itsl. Ostat će nepromijenjenom činjenica da 368 000 pripadnika (7,67 posto žitelja) 22 nacionalne manjine u RH nemaju tretman proklamiran Ustavnim zakonom te Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u RH. Srbe i Rome javno se mrzi i nekažnjeno nacifašistički ugrožava (stadioni: "Ubij, ubij, ubij Srbina"; grafiti: "Mamiću, Cigane"), diskriminira u školi, pri zapošljavanju, zakida u ostvarivanju socijalnih i administrativnih potreba…
Neodgovarajuća zastupljenost nacionalnih manjina u mainstream medijima, osobito na HTV-u, gdje su getoizirane u dvije emisije tjedno: Prizmu i Manjinski mozaik, dokaz je više da politička retorika, pravna regulativa i dnevna praksa ne idu podruku. Javno ih se zatiče kao cvijet u zapućak kad je uputno pohvaliti se demokratskom širinom vlasti i visokim stupnjem manjinskih prava, ako to nosi političke ili novčane poene, a figu u džepu ionako je teško vidjeti.
Stoga neće biti vajde od toga što su sudionici sjednice Savjeta "ukazali na kontinuirano ignoriranje u informativnom televizijskom programu prijenosa događaja značajnih za pripadnike nacionalnih manjina kao i obilježavanja važnih obljetnica". Toj je spoznaji već narasla dugačka sijeda brada. I još će rasti, jer zapravo nikom ne odgovara - zvati brijača. Možda je u toj činjenici odgovor na šašavo pitanje: zašto su isti ljudi godinama "nezamjenjivi" predstavnici svojih zajednica "pri državi"? Recimo, Furio Radin (Talijani) ili Milorad Pupovac (Srbi).
To valjda nema veze s njihovom zamjerkom HRT-u da programski nedovoljno razvija "integrirajući medijski model", što se argumentira "istupima neprimjerenim prema pripadnicima nacionalnih manjina od strane pojedinih sudionika proizvedenih emisija". Hrvatski TV-gledatelji prosječno nemaju mnogo pojma o svojim sugrađanima drugih nacionalnosti (jezika, vjera, kultura, tradicija).
Glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman valjda se nema razloga sjetiti koju je i kakvu programsku shemu gurao do 1990. godine kada je, kao direktor Radiotelevizije Zagreb, strogo pazio na ravnovjesje informativnih, obrazovnih i zabavnih interesa "naroda i narodnosti" Socijalističke Republike Hrvatske. Manjine više nisu u prirodnoj ravnoteži. HRT-u su neusporedivo važniji interesi Katoličke crkve i nametnute vjerske/duhovne potrebe statističkih 86,2 posto njezinih podanika.
Zato se za Koncertnu dvoranu Lisinski traži karta više kada dođe bošnjačka kraljica sevdaha Amira Medunjanin ili novo pjevačko čudo iz BiH Božo Vrećo, koji ostavljaju bez daha svojim "babo pjeva, a plače". Esma Redžepova baca u trans i Hrvate od stoljeća sedmog. I tako to. Mediji jedno, a život drugo. Višestoljetnim supatiništvom među Hrvatima, potencijalima svog uma i ruku, manjine su uzorale brazde bez kojih ova zemlja civilizacijski ne bi bila što jest. Manjine obogaćuju hrvatski identitet, ničim ga ne ugrožavaju.
"Zašto na HTV-u ne možemo vidjeti i čuti autoritete od struke, koji će trijezno i argumentirano objasniti hrvatskoj javnosti, recimo, što je to ćirilica, čije je to i kakvo pismo, kako je nastalo, odnosno što je srpski jezik i zašto su jezici manjina važni za RH?" - retorički je pitao jedan od sudionika sjednice Savjeta za nacionalne manjine RH. Bez odgovora s "hrvatske dalekovidnice", pa ostaju na snazi, je li, praktična "objašnjenja" stanovitog stožeraša Tomislava Josića i njegovih ucrnjenih istomišljenika, koji su dolaskom HDZ-a na vlast u Vukovaru hitro izmijenili Statut grada i protjerali ćirilicu. Ništa neočekivano.
"Savjet se usuglasio o potrebi održavanja žurnog sastanka s ravnateljstvom HRT-a na temu nezadovoljavajućeg stupnja ostvarivanja prava manjina na pristup javnim medijima, kako u pogledu udjela sadržaja namijenjenih manjinama u cjelokupnom programu, tako i u pogledu edukacije novinarskog kadra koji se bavi manjinskim pitanjima te emitiranja programa na jezicima manjina", glasi zaključak skupa o kojem je izvijestila HTV-ova Prizma. Izaslanstvo Savjeta u reprezentativnom je sastavu još u lipnju pobrzalo zamoliti predsjednicu RH Kolindu Grabar-Kitarović za pomoć u rješavanju "manjinskog problema". Iako za takvo što operativno nije nadležna.
Ali, Tolnauera je i manjince iz izaslanstva zadovoljilo što je Grabar-Kitarović "iskazala zabrinutost dubinom podjela u društvu i izrazila razumijevanje za osjećaje koji tište brojne hrvatske državljane drugih nacionalnosti" te ih pozvala "na uspostavljanje zajedničkih projekata i inicijativa koje će promicati vrijednosti suživota i snošljivosti kako bi se zajednički suprotstavili bilo kojem obliku diskriminacije". Lijepo, ali čisti larpurlartizam.
Kad je grmljelo KG-K, malim nožnim prstom nije pomaknula kad je HDZ progonom ćirilice pogazio članak 12. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i članak 26. Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u RH. I njoj su manjine tek prigodni cvijet na prsima i čvrsta figa u džepu.
Razočarani je Tolnauer prije mjesec priopćenjem za javnost upozorio da paragrafi o jeziku i pismu manjina, zbog obveza RH prema EU, "ne smiju biti objekt dnevnopolitičkih prepucavanja". Shvaćeno je to kao gluhom "dobro jutro". No, Odbor UN-a za ljudska prava stavio je internetsku točku na i: "Hrvatska bi trebala osigurati punu primjenu prava na korištenje manjinskih jezika i pisama u skladu sa svojim zakonskim i ustavnim okvirima, s posebnim naglaskom na uporabu ćiriličnog pisma u Vukovaru i dotičnim općinama".
h-alter
HTV-ova je manjinska emisija Prizma u subotnjem novoterminskom izdanju - prije, a ne kao dosad poslije podne - nešto opširnije izvijestila o neki dan (23. rujna 2015.) održanoj sjednici Savjeta za nacionalne manjine RH na kojoj su srednjerangirani šefovi te medijske kuće "podnijeli Izvješće o proizvedenim, suproizvedenim i objavljenim programima namijenjenim informiranju pripadnika nacionalnih manjina u 2014. godini". Izvješće sa sjednice korektno, neušminkano izbacivanjem kritičnijih tonova sudionika rasprave, a HRT-ov raport manje-više rutinski pofriškana lanNeodgovarajuća zastupljenost nacionalnih manjina u mainstream medijima, osobito na HTV-u, gdje su getoizirane u dvije emisije tjedno: Prizmu i Manjinski mozaik, dokaz je više da politička retorika, pravna regulativa i dnevna praksa ne idu podrukujska, predlanjska… vidljivo prašnjava zbirka politološko-kulturoloških fraza i općih mjesta o novinarskoj zauzetosti za manjinske teme.
Forma je zadovoljena. Prizma je izvijestila o događaju, a Savjet će u godišnjem izvješću o radu, na osnovu kojeg prima novac iz državnog proračuna, upisati da je na 64. sjednici raspravljao o tome i tome, u nazočnosti tih i tih, pod ravnanjem svog predsjednika Aleksandra Tolnauera. No, suština "manjinskog problema s medijima" ostat će na deklarativnoj razini. Bez stvarnih obveza prema bilo kome.
Za mjesec-dva, pola godine i više opet će se postavljati ista pitanja, na istim mjestima, među manje-više istim akterima, trošiti otprilike isti novac na iste kavice i kiselu vodu te donositi isti zaključci o tome da glede i u svezi nacionalnih manjina "trebamo", "moramo", "želimo"…, jer smo "nezadovoljni"…, a društvo "nema dovoljno sluha"... Itd, itsl. Ostat će nepromijenjenom činjenica da 368 000 pripadnika (7,67 posto žitelja) 22 nacionalne manjine u RH nemaju tretman proklamiran Ustavnim zakonom te Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u RH. Srbe i Rome javno se mrzi i nekažnjeno nacifašistički ugrožava (stadioni: "Ubij, ubij, ubij Srbina"; grafiti: "Mamiću, Cigane"), diskriminira u školi, pri zapošljavanju, zakida u ostvarivanju socijalnih i administrativnih potreba…
Neodgovarajuća zastupljenost nacionalnih manjina u mainstream medijima, osobito na HTV-u, gdje su getoizirane u dvije emisije tjedno: Prizmu i Manjinski mozaik, dokaz je više da politička retorika, pravna regulativa i dnevna praksa ne idu podruku. Javno ih se zatiče kao cvijet u zapućak kad je uputno pohvaliti se demokratskom širinom vlasti i visokim stupnjem manjinskih prava, ako to nosi političke ili novčane poene, a figu u džepu ionako je teško vidjeti.
Stoga neće biti vajde od toga što su sudionici sjednice Savjeta "ukazali na kontinuirano ignoriranje u informativnom televizijskom programu prijenosa događaja značajnih za pripadnike nacionalnih manjina kao i obilježavanja važnih obljetnica". Toj je spoznaji već narasla dugačka sijeda brada. I još će rasti, jer zapravo nikom ne odgovara - zvati brijača. Možda je u toj činjenici odgovor na šašavo pitanje: zašto su isti ljudi godinama "nezamjenjivi" predstavnici svojih zajednica "pri državi"? Recimo, Furio Radin (Talijani) ili Milorad Pupovac (Srbi).
To valjda nema veze s njihovom zamjerkom HRT-u da programski nedovoljno razvija "integrirajući medijski model", što se argumentira "istupima neprimjerenim prema pripadnicima nacionalnih manjina od strane pojedinih sudionika proizvedenih emisija". Hrvatski TV-gledatelji prosječno nemaju mnogo pojma o svojim sugrađanima drugih nacionalnosti (jezika, vjera, kultura, tradicija).
Glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman valjda se nema razloga sjetiti koju je i kakvu programsku shemu gurao do 1990. godine kada je, kao direktor Radiotelevizije Zagreb, strogo pazio na ravnovjesje informativnih, obrazovnih i zabavnih interesa "naroda i narodnosti" Socijalističke Republike Hrvatske. Manjine više nisu u prirodnoj ravnoteži. HRT-u su neusporedivo važniji interesi Katoličke crkve i nametnute vjerske/duhovne potrebe statističkih 86,2 posto njezinih podanika.
Zato se za Koncertnu dvoranu Lisinski traži karta više kada dođe bošnjačka kraljica sevdaha Amira Medunjanin ili novo pjevačko čudo iz BiH Božo Vrećo, koji ostavljaju bez daha svojim "babo pjeva, a plače". Esma Redžepova baca u trans i Hrvate od stoljeća sedmog. I tako to. Mediji jedno, a život drugo. Višestoljetnim supatiništvom među Hrvatima, potencijalima svog uma i ruku, manjine su uzorale brazde bez kojih ova zemlja civilizacijski ne bi bila što jest. Manjine obogaćuju hrvatski identitet, ničim ga ne ugrožavaju.
"Zašto na HTV-u ne možemo vidjeti i čuti autoritete od struke, koji će trijezno i argumentirano objasniti hrvatskoj javnosti, recimo, što je to ćirilica, čije je to i kakvo pismo, kako je nastalo, odnosno što je srpski jezik i zašto su jezici manjina važni za RH?" - retorički je pitao jedan od sudionika sjednice Savjeta za nacionalne manjine RH. Bez odgovora s "hrvatske dalekovidnice", pa ostaju na snazi, je li, praktična "objašnjenja" stanovitog stožeraša Tomislava Josića i njegovih ucrnjenih istomišljenika, koji su dolaskom HDZ-a na vlast u Vukovaru hitro izmijenili Statut grada i protjerali ćirilicu. Ništa neočekivano.
"Savjet se usuglasio o potrebi održavanja žurnog sastanka s ravnateljstvom HRT-a na temu nezadovoljavajućeg stupnja ostvarivanja prava manjina na pristup javnim medijima, kako u pogledu udjela sadržaja namijenjenih manjinama u cjelokupnom programu, tako i u pogledu edukacije novinarskog kadra koji se bavi manjinskim pitanjima te emitiranja programa na jezicima manjina", glasi zaključak skupa o kojem je izvijestila HTV-ova Prizma. Izaslanstvo Savjeta u reprezentativnom je sastavu još u lipnju pobrzalo zamoliti predsjednicu RH Kolindu Grabar-Kitarović za pomoć u rješavanju "manjinskog problema". Iako za takvo što operativno nije nadležna.
Ali, Tolnauera je i manjince iz izaslanstva zadovoljilo što je Grabar-Kitarović "iskazala zabrinutost dubinom podjela u društvu i izrazila razumijevanje za osjećaje koji tište brojne hrvatske državljane drugih nacionalnosti" te ih pozvala "na uspostavljanje zajedničkih projekata i inicijativa koje će promicati vrijednosti suživota i snošljivosti kako bi se zajednički suprotstavili bilo kojem obliku diskriminacije". Lijepo, ali čisti larpurlartizam.
Kad je grmljelo KG-K, malim nožnim prstom nije pomaknula kad je HDZ progonom ćirilice pogazio članak 12. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i članak 26. Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u RH. I njoj su manjine tek prigodni cvijet na prsima i čvrsta figa u džepu.
Razočarani je Tolnauer prije mjesec priopćenjem za javnost upozorio da paragrafi o jeziku i pismu manjina, zbog obveza RH prema EU, "ne smiju biti objekt dnevnopolitičkih prepucavanja". Shvaćeno je to kao gluhom "dobro jutro". No, Odbor UN-a za ljudska prava stavio je internetsku točku na i: "Hrvatska bi trebala osigurati punu primjenu prava na korištenje manjinskih jezika i pisama u skladu sa svojim zakonskim i ustavnim okvirima, s posebnim naglaskom na uporabu ćiriličnog pisma u Vukovaru i dotičnim općinama".
h-alter
