Pakleni niz kauzalno povezanih ratnih sukoba i razornih socijalnih, političkih, javnozdravstvenih i ekonomskih potresa čine sliku protekloga desetljeća.
Iako na prvi pogled nemaju nikakvu poveznicu, bliskoistočni barbarski ratovi i revolucije tzv. arapskog proljeća koje su ih pokrenuli, otvaranje ukrajinske krize nakon ruske aneksije Krima i sučeljavanje Zapada s Rusijom, imigracijska kriza, pogoršanje odnosa između SAD-a i Europske strane transatlantske integracije, oštro sučeljavanje s Kinom i ekonomska kriza pojačana pandemijomn- sve su to događaji međusobno povezani povratnim spregama koje jasno upućuju na izvorište.
A izvorište svega je neobuzdano međusobno otimanje globalnih sila, prije svega SAD, EU, Ujedinjenog Kraljevstva, Rusije i Kine za globalnu dominaciju i osiguranje udjela u raspodijeli svjetskog bogatstva.
Uz njih ojačale su i regionalne sile kao što su Turska, Indija, Iran Saudijska Arabija i zaljevske petromonarhije, koje se uključuju u borbu za prestiž na međunarodnoj sceni i ekonomske probitke.
Na neki način obnovljen je hladni rat Zapada i Rusije, ali bez pravila koja su u njemu vladala u prethodnom hladnom ratu i uvezanosti regionalnih igrača s tadašnjim predvodnicima nadmetanja.
Tako su odbačeni i stari ugovori o ograničenju nuklearnog naoružanja nekad potpisani između SAD-a i SSSR-a, prije svega onaj o ograničenju rasporeda nuklearnog oružja kratkog i srednjeg dometa u Europi, a ugovoru o ograničenju strateškog nuklearnog naoružanja sklopljenom između SAD-a i Rusije ubrzo istječe rok, dok je sklapanje novog je pod velikim upitnikom. U dubokoj tajnosti obnovljeni su i projekti razvoja biološkog oružja, a nova tehnologija genetskog modificiranja virusa omogućava stvaranje nekad nezamislivih vrsta biološkog oružja. Biološko oružje u posljednjih 15-ak godina postupno se izvlači iz statusa instrumenta strategija asimetričnog djelovanja i prebacuje u sferu samostalnog strateškog čimbenika. Time ulazi u samo središte pozornosti strateškog promišljanja svih sučeljenih velesila.
Oružje biološkog ratovanja dobilo je svojim tajnovitim razvojem traženu sposobnost strateškog djelovanja, koje, za razliku od nuklearnog oružja, ne mora nužno dovesti do razornog odgovora. Protivnik, za razliku od nuklearnog udara, može lako biti uskraćen za presudni podatak – od koga je napadnut i kome odgovoriti. Ako i uspije doći do te informacije izgubit će puno vremena i resursa, a zakašnjeli uzvratni udar znači samo to da je protivnik u vremenskom razdoblju do odgovora imao stratešku nadmoć, istina relativnu i vremenski ograničenu, ali dovoljnu za ostvarenje svojih ciljeva. Zakašnjeli odgovor ili odgovor pogrešno identificiranoj strani može dovesti do gubitka vjerodostojnosti obavještajnih kapaciteta velesile i katastrofalnih vojnih i političkih posljedica.
O kakvom je tehnološkom napretku riječ, koji može mijenjati strukturu virusa i bakterija na način da je otežano utvrđivanje njihova porijekla, upozoravala je još u travnju 2018. godine Katherine Charlet, profesorica molekularne biologije na Princeton University i bivša zamjenica pomoćnika ministra obrane SAD-a za kibernetičko ratovanje. Obavljala je i dužnost ravnateljice strateškog planiranja u Vijeću za nacionalnu sigurnost SAD-a. U autorskom članku za „Carnegie Endowment for International Peace“ pod naslovom „The New Killer Pathogens: Countering the Coming Bioweapons Threat“ Katherine Charlet navodi: „Nedavni napredak u tehnikama uređivanja gena izazvao je veliko uzbuđenje, ali također je ponovo aktivirao strahove od patogena korištenih kao oružje. Pomoću alata za uređivanje gena uključujući sustav poznat kao CRISPR znanstvenici su sada u mogućnosti modificirati DNA učinkovitije, fleksibilnije i preciznije nego ikad prije. Pun spektar potencijalnih promjena teško je predvidjeti, ali CRISPR znatno olakšava znanstvenicima postizanje promjena u načinu djelovanja organizama…… Nije teško zamisliti kako se tehnologije za uređivanje gena mogu zloupotrijebiti“. Katherine Charlet nastavlja: „Jedno od trenutno zabrinjavajućih pitanja je, bi li napredak biotehnologije mogao potaknuti države u oživljavanju starih programa biološkog oružja ili pokretanju novih? Revitalizacija programa biološkog oružja mogla bi izazvati nove sukobe ili ponovo oživjeti stare utrke u naoružanju i destabilizirati međunarodni poredak.“ Nadalje, Charlet navodi: “Tehnike uređivanja gena poput CRISPR-a mogu učiniti biološko oružje smrtonosnijim. Države bi mogle razviti nove ili modificirane patogene koji bi se brže širili, zarazili više ljudi, uzrokovali teže bolesti ili se oduprijeti učinkovitom liječenju.“ Upozorava da uređivanje gena „omogućava veće mogućnosti tajnog korištenja biološkog oružja, pa države trebaju razviti bolje tehnike za utvrđivanje porijekla patogena. Takve poboljšane sposobnosti identifikacije porijekla djelovale bi kao odvraćajući čimbenik“ od korištenja biološkog oružja.
„Konačno moć destimuliranja ovisi o sposobnosti utvrđivanja napada i otkrivanja izvora. Za sada istražitelji koji proučavaju patogen nakon napada ne bi nužno bili u mogućnosti reći jesu li korištene tehnike uređivanja gena….. Počinitelj napada ipak može biti otkriven na druge način kao što je špijunaža “ – zaključuje Katherine Charlet.
Nedvojbeno, nove tehnike uređivanja gena virusa i bakterija koje mogu biti korišteni kao biološko oružje u velikoj mjeri onemogućavaju identifikaciju njihova porijekla. Više nije dovoljno samo analizirati njihovu genetsku strukturu kako bi se nedvojbeno utvrdilo porijeklo, već je potrebno koristiti instrumente obavještajnog djelovanja.
Kaos, gotovo uništenog mirovnog poretka, bez pravila, dodatno raspiruje i povećanje broja i snage regionalnih aktera koji vode svoje manje ili više samostalne geopolitičke dionice. I veliki i mali, i globalno moćni jednako kao i regionalni šerifi – svi oni pokušavaju stvoriti nova ili obnoviti svoja nekadašnja carstva. Ujedinjeno Kraljevstvo tijekom proteklog desetljeća izašlo je iz strukture EU i okreće se doktrini „Globalne Velike Britanije“ s neskrivenim ambicijama povratka na stare imperijalne pozicije. EU pokušava stvoriti globalnu EU i uspeti se na pozicije globalne moći. Turska stvara svoje sfere geopolitičkog utjecaja na prostorima na kojima se nekad prostiralo Osmansko Carstvo. Rusija pokušava stvoriti neku vrstu tampon zone prema širenju EU i NATO-a naslanjajući se pritom na povijesno nasljeđe carstva Romanovih. Francuskoj ne pada na pamet odustati od svoje afričke zone postkolonijalne dominacije, znane kao „Françafrique“ i utjecaja na Istočnom Sredozemlju.
Ujedinjeni narodi postali su izrazito atrofirana i nefunkcionalna međunarodna institucija bez ikakvog značajnijeg utjecaja, a početkom prošlog desetljeća dalo je uistinu suspektni pravni legitimitet američkoj i savezničkoj vojnoj intervenciji u Libiji koja je tu zemlju razorila do temelja, raspirila islamistički ekstremizam i izazvala neviđene barbarske krvave obračune raznih islamističkih frakcija u stilu Mad Maxa. I dan danas taj i takav UN priznaje legitimitet islamističkoj vladi u Tripoliju koja na teritoriju pod svojom kontrolom ne može niti pobrojati masovne grobnice svojih protivnika i nedužnog stanovništva, a tržnice robova uobičajena su pojava. Nikada od svoga osnutka UN nije pokazivao sposobnosti rješenja međunarodnih kriza i uvijek je kroz svoje Vijeće sigurnosti bio zapravo mjesto pogodbi stalnih članica toga vijeća. No, ono na što je UN spao proteklog desetljeća čista je karikatura. Više nitko i ne koristi tzv. „plave kacige“, mirovne snage pod vodstvom UN-a nego ih na svjetskim ratištima zamjenjuju vojne snage svjetskih moćnika koji drobe posljednje ostatke međunarodnog poretka.
Na sve snažniji zadah propalog mirovnog poretka ukazuju čak i ekonomski i politički centri moći koji su u velikoj mjeri odgovorni za takav razvoj događaja posljednjih desetljeća. Tako zaključni pregled globalnih svjetskih rizika donesen nakon sastanka Svjetskog ekonomskog foruma 2018. godine u Davosu stanje međunarodnih odnosa opisuje kao izuzetno kaotično i teško predvidljivo. U njemu se rafiniranim diplomatskim rječnikom donosi raščlamba postojećeg stanja odnosa na svjetskoj sceni i prosudba njegova daljnjega razvoja. Ta prosudba iz pregleda globalnih svjetskih rizika izuzetno je indikativna zbog svog proročanskoga karaktera, jer sada, ni tri godine nakon njenog donošenja, može se vidjeti da se sve navedeno u njoj uistinu i obistinilo. Kako se u Davosu ne okupljaju nikakvi vidovnjaci nego bankari, gospodarstvenici i političari s uzdama moći čvrsto u svojim rukama sasvim je izvjesno da dokumenti koji se donose u Davosu nisu nikakve procjene razvoja događaja nego neka vrsta programa onoga što će se na međunarodnom ekonomskom i političkom planu uistinu događati. Davos zbivanja ne opisuje nego ih kreira.
Dokument sastanka u Davosu iz 2018. godine pod nazivom „Global Risks Report 2018“ navodi: “Svijet je prešao u novu i uznemirujuću geopolitičku fazu. Na djelu nije samo multipolarani nego i multikonceptualani razvoj. Nema više sigurnosnih pretpostavki iz doba nakon hladnog rata o postojanju čvrstih normi i institucija temeljem kojim bi svjetske vodeće sile mogle približavati i usklađivati svoje interese. To stvara nove rizike i neizvjesnosti – povećanje vojnih napetosti i gospodarske i komercijalne poremećaje. Međunarodni odnosi sada se odvijaju u različitim smjerovima – kroz nekonvencionalna vojna djelovanja, što uključuje i nove izvore cyber prijetnji, transformirane i potpuno promijenjene trgovinske i investicijske veze, sukobe preko posrednika i neočekivane promjene dinamike postojećih (vojnih i političkih) saveza…. Time izazvano jačanje snažne državne politike dovodi do toga da globalne norme gube svoju snagu i da raste napetost između velikih sila što se odražava i na moćne i na male države. To pak, proizvodi sve agresivnije geoekonomske agende i stvara sve veće pritiske s kojima se suočavaju slabije države“.
Pregled globalnih rizika za 2018. godinu nadalje zaključuje da se u takvim okolnostima ponovno uspostavljanje „države moći“ logično pojavljuje kao sve „atraktivnije strateško sidro”. Navodi se: „Konkretno, nacionalističke agende i vanjska projekcija jake države postaje učinkovita strategija za vlade koje žele ispraviti percipirana sadašnja ili prošla međunarodna poniženja. U Kini Xi Jinping poziva na renesansu kineske nacije, kako bi iza sebe ostavila stoljeće poniženja zemlje. U SAD-u predsjednik Trump pokušava obnoviti Ameriku nakon desetljeća iskorištavanja….. Velika Britanija nastoji ojačati pozicije i vratiti kontrolu nad zbivanja napuštajuće EU, u Japanu jača nacionalizam pod Shinzo Abeom, Putin u Rusiji potiče obnovu ruskog međunarodnog utjecaja na ruševinama bivšeg SSSR-a ,a u Turskoj Recep Tayyip Erdogan se obračunava sa svojim domaćim i međunarodnim protivnicima“.
Analiza Svjetskog ekonomskog foruma zaključuje: “Intenziviranje nacionalističkih i jakih državnih priča stvara rizike kako na domaćem tako i na međunarodnom planu. Profil ovih rizika će varirati od slučaja do slučaja, ovisno o tome na koji način se moć stječe i potvrđuje i prema kome se koristi“.
I uistinu, sve rečeno upravo se sada odvija pred našim očima.
Nema više ideologije kao pokretača djelovanja niti trajnih savezništava. Sve je od danas do sutra, kao i u pravom poslovnom okružju gospodarskih subjekata.
Države na tom slobodnom tržištu, nastalom na razvalinama poretka uspostavljenog nakon dvaju velikih ratova, s nepodnošljivom lakoćom ignoriranja svojih obveza proizišlih iz međunarodnih ugovora, kako bilateralnih tako i multilateralnih, kao i odredbi međunarodnog prava, bezobzirno se bore za svoje geoekonomske i geopolitičke interese.
Tijekom proteklog desetljeća pokazalo se na djelu da SAD i Europa imaju različite interese i da ne postoji zagarantirano jedinstvo transatlantske integracije kakvo je postojalo za prethodnog hladnog rata sa SSSR-om.
Uza sve što razara međunarodni pravni i mirovni poredak narasla je snaga i utjecaj nedržavnih subjekata u međunarodnim odnosima pa korporacije i financijska industrija vode svoje geoekonomske ratove i cijelu međunarodnu zajednicu pretvaraju u globalizirano neregulirano tržište geoekonomskog nadmetanja.
Teško je ne vidjeti da se međunarodni poredak kakav je stvoren nakon 2. svjetskog rata nepovratno urušava, a novi još nije nastao. To je direktni učinak poteza globalnih i novih regionalnih sila na geopolitičkoj pozornici i niza dramatičnih zbivanja koja su uzrokovali tijekom prošlog desetljeća počevši od programiranog geopolitičkog prevrata na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi provedenog kroz tobože prodemokratske revolucije tzv. arapskog proljeća.
Proteklo desetljeće označilo je tako prekretnicu i nastupanje nove geopolitičke ere razlomljenog i asimetričnog globalnog ratovanja uz uništenje mirovnog poretka. Novi se u grču krvavih ratova i kaosa epidemija bioloških agenasa tek stvara. Svijet u ovim trenucima balansira na povijesno dokazanoj opasnoj smjeni mirovnih poredaka, kada vakuum poretka prijeti sudarom globalnih sila.
Desetljeće su obilježile arapske revolucije i jačanje islamističkog ekstremizma koji je uspio ući u strukture vlasti pojedinih država, ruska intervencija u Ukrajini i otvaranje ukrajinske krize što je dovelo do obnove Hladnog rata Zapada s Rusijom u formi prilagođenoj povijesnom trenutku. Svoj prevratnički i apokaliptički hod zbivanja prošlog desetljeća nastavila su kroz pokolje bliskoistočnih ratova, imigracijske krize. Obilježilo ga je jačanje aktivnosti i uloge Turske, Britanski pokušaj reafirmacije svoje globalne uloge i s tim povezan Brexit , a s druge strane pokušaj jačanja i dublje integracije strukture EU i njenog uzdizanja na globalnu razinu moći. Pobjeda Donalda Trumpa na američkim izborima dovela je do stvaranja nove američke administracije koja je u izvjesnoj mjeri promijenila smjer američke vanjske politike i izvršila odmak SAD-a od EU i NATO-a. Usporedno, američka administracija ušla je u žestoki sukob s Kinom koja je tijekom prošlog desetljeća definitivno potvrdila svoju poziciju globalne sile. Pokrenuta je transformacija globalne ekonomije i izgradnje nove zelene ekonomije. Usporedno s propašću ugovora o kontroli nuklearnog oružja pokrenuto je opako poigravanje s biološkim oružjem, a svijet su postupno počele zahvaćati sve šire epidemije.
Slijedom takvog razvoja kraj desetljeća obilježila je pandemija Koronavirusa i s njom povezana gospodarska kriza koja se odvija u sklopu transformacije globalne ekonomije. Kapital ostaje globaliziran, a deglobalizacija je zahvatila proizvodnju i usluge koje se s globalne scene pokušava vratiti u nacionalne okvire, kako bi se bar donekle ublažile razorne posljedice dotadašnje ekonomske politike globalizacije utemeljene na neoliberalnoj ekonomskoj i socijalnoj agendi.
Izborna pobjeda Joe Bidena označava povrat tzv. neoconsa na vlast u SAD-u i stare politike američkog intervencionizma diljem svijeta. Bez ikakve sumnje ponovo će se u punoj silini aktivirati, za Trumpove administracije potisnuta geopolitička agenda američkog liberalnog intervencionizma. Ublažit će se napetosti između transatlantskih saveznika i uspostavit će se čvršće partnerstvo SAD-a s Europom, ali će se usporedno, potpuno izvjesno, otvarati sada prigušena stara ratna žarišta. SAD i europski saveznici nesumnjivo će u daleko većoj mjeri nego za predsjedništva Trumpa diplomatski, ekonomski i vojno intervenirati gdje god Washington i saveznici ocjene potrebnim.
Zatvoren je, tako, tijekom proteklog desetljeća puni krug geopolitičkih zbivanja i svijet je ponovo na početnoj točki i rasporedu snaga s bitnom razlikom – da je mirovni poredak u međuvremenu potpuno uništen.
Svijet je uvučen u bezbroj malih prljavih posredničkih ratova, gotovo u pravilu na razdjelnicama vjera i civilizacija kao dio jednog velikog neobjavljenog svjetskog rata za ovladavanje svjetskim bogatstvima. Kroz proteklo desetljeće takve geopolitičke postavke potpuno su ovladale međunarodnim odnosima, uništile bilo kakav smislen i učinkovit međunarodni pravni i mirovni poredak i time naznačile okvir u kojem će se svjetska politika sljedećih godina odvijati. Stari međunarodni poredak je srušen koliko god ga pokušavali skrpati, a novi se tek stvara. Protekla dekada tako je svojim kaotičnim zbivanjima najavila veliku smjenu političkih epoha.
geopolitika
