Prema portalu putovnica.net, Zagreb ima vrlo dugu tradiciju sajmovanja. Poveljom kralja Bele 4. prvi Markov sajam je održan na blagdan Sv. Marka 1256. godine, na trgu uz crkvu Sv. Marka, a u kasnijim stoljećima se preselio na ondašnji Manduševac, gdje se održava i danas. Obrtnička proizvodnja do danas se održala u gradu i okolici, tako da će gosti na Markovom sajmu kao i u gradskim prodavaonicama moći kupiti vrijedne ručno izrađene predmete uporabne vrijednosti kao što su odjevni i ukrasni predmeti, slastice i slično.
Dakle, u četvrtak su prodajni štandovi uglavnom bili postavljeni, a usprkos obilnoj kiši, obavljana je prodaja. Na jednom štandu s oduševljenjem smo uočili uredno složene šokačke reklje i prodavača-majstora iz Vinkovaca. Najveća atrakcija za zantiželjnike bile su srednovjekovne sprave za mučenje. Postelju za razvlačenje odnosno spravu za rastezanje udova koristila je sveta inkvizicija. Mučenje uz pomoć ove sprave rezultiralo je katkada otkidanjem udova. Stup srama služio je za sramoćenje osoba koje su se ogriješile o zakon. U tri otvora žrtva bi morala staviti ruke i glavu, a prolaznici bi ju gađali čim bi stigli. I danas bi se mogla koristi, ali bez nasilničkog sudjelovanja građana (čitaj: svjetine) . Pred odlazak u Remetinac hrvatski političari trebali bi provesti barem dva sata na stupu srama.
Kao i sve drugo, i mučenje ljudi je evoluiralo. Oblici se razlikuju, ali svrha je ista. U Srednjem vijeku ljude su mučili tako što su u njih nalijevali vodu. Mučitelji našeg doba koriste rezultate znanosti. Doduše, još uvijek se primjenjuju relativno starinske metode kao što je tjeranje da žrtve piju kiselinu iz akumulatora. Dokle god je čovjek čovjeku politički protivnik- bit će i sprava za mučenje.