Napadno odjevena u boje ukrajinske zastave, Ursula Von der Leyen je energično zamahivala lijevom rukom preko govornice kao da će baš tog časa zviznuti mrskog kremaljskog Vladimira Vladimiroviča posred labrte.
Žuto-plavi maskenbal što ga je neki dan priredila predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen na plenarnoj sjednici Europarlamenta u Strasbourgu – u nazočnosti pristojno u bijeli kostim odjevene ukrajinske prve dame Olene Zelenske, supruge ratnog vođe te zapadnom politikom teško unesrećene zemlje Volodimira Zelenskog – odaslao je energetski i inflatorno posrnuloj eurounijskoj (i široj) javnosti obeshrabrujuću poruku o obavezujućoj radikalnoj štednji plina i električne struje zapakiranu u kič-celofan ukrajinske nacionalne zastave: „Rat koji je Rusija pokrenula (sic transit, op. a.) nije samo rat protiv Ukrajine već i rat protiv naše energije, rat protiv naše ekonomije, rat protiv naših vrijednosti i rat protiv naše budućnosti. Ovdje se radi o autokraciji protiv demokracije“. Napadno, je li, odjevena u boje ukrajinske zastave – baš kao i ostale članice Europske komisije što su sve zajedno snishodljivo pred tv-okom lepršale oko Olene Zelenske, prijateljski je dodirivele i intimno se naginjale – Von der Leyen je energično zamahivala lijevom rukom preko govornice kao da će baš tog časa, sijevajući očima kao rijetko kada, zviznuti mrskog kremaljskog Vladimira Vladimiroviča posred labrte.
Jesu li građani većinski za to da EU i nacionalne im države nastave jeftiniju i dugoročno sigurnu opskrbu ruskim energentima bez obzira na političke i ine interese sukobljenih strana ili su za to da im se pod smokvinim listom „ničim izazvane ruske invazije na Ukrajinu“ ruši životni standard? – Nitko ih to nije pitaoNema veze, je li, što je „naša energija“ ruska energija, rusko vlasništvo i što ju Rusija ne samo ima pravo prodavati komu želi nego i koristiti kao tzv. protusankciju ili oružje, kako tko više voli, na SAD/EU/NATO-ove i „partnerske“ tzv. sankcije ili oružje protiv svoje zemlje i njezinih blizu 150 milijuna žitelja. Akoje rat, onda je rat. Tko brani Uniji – pod operativnim poslovodstvom Ursule von der Leyen i Charlesa Michela u Europskom vijeću – isključiti se s daljinskog upravljača u američkom Ovalnom uredu te savjesno, odgovorno, u interesu „naše ekonomije, naših vrijednosti i naše budućnosti“ (pola milijarde tzv. običnih/malih ljudi) uključiti Sjeverni tok 1 i 2, okaniti se pokazivanja SAD/EU/NATO-ovih nuklearnih mišića na ruskim zapadnim granicama i – dok kažeš keks – duboko u budućnost pouzdano/jeftino riješiti ključni problem, kojem je Ukrajina samo smokvin list: inflaciju s recesijskim trendom, opskrbu plinom, strujom, hranom…? Nezavisni hrvatski europarlamentarac i predsjednik Ključa Hrvatske Ivan Vilibor Sinčić u rasravi je u Strasbourgu digao tlak Ursuli von der Leyen i žuto-plavo maskiranim joj istomišljenicima i kritikom Europske komisije zbog mjera za obuzdavanje inflacije poskupljenjem energenata i života tzv. običnih/malih ljudi već i predloženim „protuzapadnim“ (!?) rješenjem.
HDZ-ovi i SDP-ovi europarlamentarci kukavički se u škakljivim pitanjima pokrivaju ušima po glavi, pa ili brzopotezno, bez upotrebe suverenistička mozga (HDZ) prihvaćaju svaki prijedlog s vrha ili zakukuljeno (SDP) „ne bi se štel mešat’“; „pazi, tako da ostanem nevina“, sic transit, glasaju ni vrit niti mimo. „Te iste mjere Europske komisije koristi premijer Andrej Plenković u RH i one neće imati mnogo učinka“, tvrdi Sinčić. „Očito je da Komisija kao ni hrvatska niti druge vlade ne razumiju situaciju. Jedino rješenje je osigurati velike količine jeftine energije na kojoj je ekonomija koju imamo i nastala. To se ne može riješiti porezima, stimulansima ili ograničenjima. Sve zemlje trebaju raditi na energetskoj neovisnosti, ali je ovog časa jedino rješenje ukidanje kontraproduktivnih energetskih sankcija i obnova trgovine s Ruskom Federacijom.“ Bogohulno? Itekako. Jer, koliko je god ta obnova trgovinskih, ali i političkih i svih inih odnosa EU-a s najvećom zemljom na svijetu, Rusijom, neizbježna, pa i SAD-a i ostatka Zapada – to je samo je pitanje vremena i ekonomske pameti – dok je sadašnje Bidenove administracije u Washingtonu, njegovih do veleizdaje poslušnika u Bruxellesu (na objim adresama) te Plenkovića i HDZ-a u svim nišama hrvatske piramide vlasti, milijuni tzv. običnih/malih ljudi pod njihovom paskom krv će pišati zbog njihovih tragičnih odluka što oktroiraju enormnu štednju, skupoću i neimaštinu.
Prije o-ho-ho mjeseci je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Viktorovič Lavrov, komentirajući tsunami zapadnih tzv. sankcija Moskvi, najavio to energetsko/inflatorno s(r)tanje u Uniji što ju sada opasno trese iz temelja: „Zapad će morati objasniti svojim građanima zašto će biti sve siromašniji i nesigurniji“. Nije objasnio. Racionalnog objašnjenja nema, a izmišljotina o „ratu autokracije protiv demokracije“ zaslužuje Nobela za glupost, baš kao i ona o „ničim izazvanoj (sic transit, op. a.) vojnoj invaziji/agresiji na Ukrajinu“. Ursuli von der Leyen – punoj kao brod i love i svake političke slasti, masti i počasti – manje je stalo do racija te vrsti no do maskenbala žuto-plavim kostimima, mahanja šakom, sijevanja očima i glumatanja prvoborkinje za tzv. „našu energiju, našu ekonomiju, naše vrijednosti i našu budućnost“ (sic transit). I Plenkoviću što je od prvog dana na vlasti uzjahao na krijestu bespogovorna „europejstva na pravoj strani povijesti“. I kaže u Strasbourgu „draga Ursula“ (iz službenih dopisa Banskih dvora): „Stojim ovdje uvjerena da će Putin, uz hrabrost i solidarnost, doživjeti neuspjeh i da će Europa pobijediti. Jedna od pouka iz ovog rata jest da smo trebali više slušati Anu Politkovskaju (ubijenu rusku novinarku, op. a.) i ruske novinare koji su razotkrivali kriminal i to platili životom. Naše prijatelje u Ukrajini, Moldaviji, Gruziji i oporbu u Bjelorusiji. Trebali smo slušati glasove unutar naše Unije, u Poljskoj, baltičkim zemljama i diljem srednje i istočne Europe. Oni su nam godinama govorili da se Putin neće zaustaviti“.
Slušali su, ali neusporedivo manje no američkog „pospanog Joea“, jer je on bio taj, ne „prijatelji“, koji će odrediti trenutak – nakon Twitteraševa, je li, slonovanja po staklariji EU-a i NATO-a – kada će opet pokorenoj Uniji podviknuti „aport!“ i time objaviti križarski rat Rusiji. Nakon što se Kremlj subverzivno isprovocira za „ničim izazvan“ (sic transit) napasti Ukrajinu. Ostaje enigma o tomu jesu li eurounijski čelnici – na stranu sada Velika Britanija s postbrexitovskim kuštravim Borisom Johnsonom i ministricom vanjskih poslova Liz Truss, koja ne uključuje mozak prije no što zine – bili toliko polit-ekonomski nepismeni ili urođeno protunarodno zločesti, pa pristali za američke babe zdravlje baciti eurounijske žitelje u živo blato inflacije, energetske i krize hrane iz kojega ih sada ne znaju izvaditi bez dugoročno pogubnih posljedica. Rusima nisu naudili ni smijenili Putina, dapače, a neodgovorno su tzv. sankcijama naudili vlastitom stanovništvu i ekonomiji. Nabili im troškove kakvih nije bilo od Drugoga svjetskog rata.
Ursula von der Leyen i Charles Michel samo s Bijednom Našom nemaju nikakvih problema, jer premijer Andrej Plenkovića pristaje na sve što mu ponude, svaki drugi dan trči u Bruxelles po „svoje mišljenje“, delegira to svojim ministrima i HRT-ovim komentatorskim „zvijezdama“ tipa Tihomira Vinkovića i stvar ide kao po lojuBivši veleposlanik u Ruskoj Federaciji Božo Kovačević kazao je u emisiji Hrvatskog radija „U mreži Prvog“ da se „ukrajinska vlast oslanja na trajnu podršku Zapada, a SAD-u je u interesu da taj rat traje što dulje ne bi li Rusija doživjela vojni i politički slom. EU je kolateralna žrtva ukrajinskog rata, jer je primarni američki strateški cilj prekinuti gospodarske veze Rusije i EU-a te EU podrediti SAD-u. Amerika je u tom pogledu uspjela, a Unija se suočava s posljedicama činjenice da nije uspjela izgraditi stratešku autonomiju, nije ostvarila nikakav politički utjecaj na igrače o kojima ovisi njezina sigurnost i opskrba energijom – mislim na Rusiju i Ukrajinu – te je potpuno Americi prepustila inicijativu na europskom tlu. EU se sada susreće s posljedicama koje će biti ekonomske i socijalne i, kada za to dođe vrijeme, dugoročno će snositi troškove obnove Ukrajine. EU se pokazao nesposobnom postati relevantnim međunarodnim igračem i opet je u poziciji u kojoj je Europa bila poslije 1945. godine. U potpuno vazalnom odnosu prema SAD-u“.
U tom grmu leži zec, kojega Ursula von der Leyen, zajedno s najrevnijim joj potposlovođom u Bijednoj Našoj premijerom Plenkovićem i prijateljima što ih spominje po srednjoj i istočnoj Europi i drugdje, neće dohvatiti baš nikakvim žuto-plavim maskenbalima, naslikavanjima po Ukrajini i inim kič-performansima kojima urbi et orbi prodaje politikantsku maglu. Nisu Rusi krivi što ona i europučanska družba, kojoj na Starom kontinentu već neko vrijeme pada politička cijena, nisu sposobni namrijeti Europi izgledno i danas i sutra, nego ih drže u induciranom strahu od Putina koji „samo što nije izveo agresiju na zemlje EU-a“. Niti su Rusi krivi što eurozona, je li, trokira u korist američkog dolara, što investicije bježe pod dolarske skute, što zapadnim robama i uslugama kopni globalna konkurentnost, što prvi bruxelleski činovnici uskraćuju svojem gospodarstvu i žiteljima deset puta jeftinije energente za koje nemaju odgovarajuću zamjenu da bi im derali kožu lihvarskim cijenama uvoznih iz SAD-a i bogzna kojih još dalekih, Americi prijateljskih zemalja. Unija se svjesno, pokornošću „pospanom Joeu“ i držanjem ljestava rastu američkog kapitala ne bi li nadjačao rusku/kinesku konkurenciju, odriče svojih temeljnih ekonomskih i životnostandardnih interesa. Ne pitajući za cijenu!?
Takav EU s takvim vođama za kormilom nema budućnost. Baš kao što ni prijedlog mjera Europske komisije – o kojima bi se 30. rujna imali izjasniti ministri energetike zemalja članica – nije a priori jednako (ne)prihvatljiv svima u Uniji. No, nije sporno to da će ipak stupiti na snagu obavezujuća Uredba o obuzdavanju rasta cijena energije i troškova života, čije je smjernice u sklopu izvješća o stanju tzv. zdravlja EU-a predstavila Von der Leyen na žuto-plavomu maskenbalu u Strasbourgu. I koje je zdravlje pod njezinim sitnozorom viđeno znatno boljim no što uistinu jest, jer EU sve više – ne samo zbog sve bolnijih povratnih udaraca bumeranga tzv. sankcija Rusiji – sliči rogovima u vreći. Sve se više traže iznimke (npr. nema dogovora o fiksiranju cijene ruskog plina; mađarski energetski deal s Rusima; pitanja proširenja EU-a, itsl.), jer su interesi nepomirljivi, pa se moraju tražiti iznimke i kompromisi što odudaraju od utvrđene politike. Budući da mađarski premijer Viktor Orbán već godinama koči uzbrdo u Uniji te suverenističkim oponiranjem diže tlak bruxelleskom staklenjaku – ona zato fasuje povelike porcije ljute jezikove juhe iz Washingtona, ljuće od halászléa iz kotlića dunavskog alasa Balázs bácsija što i neizlječive gurmane ostavlja oblivene znojem već nakon prve žlice – sada njegovoj zemlji predstoji eurounijska novčana kazna jer se ne želi odreći jeftine ruske energije. Dapače, produljuje ugovore o opskrbi i proširuje poslove čak na nuklearke, pa… Bog je najprije sebi napravio bradu!?
Ursula von der Leyen i Charles Michel samo s Bijednom Našom nemaju nikakvih problema, jer premijer Andrej Plenkovića pristaje na sve što mu ponude, svaki drugi dan trči u Bruxelles po „svoje mišljenje“, delegira to svojim ministrima i HRT-ovim komentatorskim „zvijezdama“ tipa Tihomira Vinkovića i stvar ide kao po loju. Nema zime? Čak ni bez ruskog plina i s obavezujućom radikalnom štednjom struje? Po koju cijenu? I što će EU nakon ove jeseni-zime kada uz radikalnu štednju potroši zalihe iz sada 85 posto napunjenih skladišta plina kao energenta i za proizvodnu struje, a pokaže se da je tzv. zelena energija iz obnovljivih izvora – na kojoj je agendi Von der Leyen izboksala čelništvo u Europskoj komisiji – tek lijepa fatamorgana što još dugo neće moći zamijeniti fosilna goriva i nuklearke niti će SAD i ostatak podaničkog Zapada čak višestrko skuplje biti kadri nadoknaditi energiju iz Rusije. Ugodno je u toplom kabinetu, uz konjak i debele Kubanke, igrati se olovnim vojnicima i maštati o zaposjedanju tzv. najunosnije nekretnine na svijetu (dvostruki doktor znanosti Slavko Kulić) dok te nemilosrdna ekonomska zbílja grubo ne opandrči baš tamo, gdje si najosjetljiviji/a. Po energetskomu međunožju, pa ti vidi čija mati crnu vunu prede… Joe Biden, Von der Leyen, Plenković… se ne usude čak ni pomisliti na to da statistički vjerodostojnom anketom ili – najpoštenije, je li, najdemokratskije! – referendumom (radi se o krucijalnom ekonomskom i životnostandardnom pitanju milijuna ljudi, par excellence) dobiju javno mišljenje sugrađana, dopusnicu za životno važne odluke u njihovo ime.
Nisu Rusi krivi što Ursula von der Leyen i europučanska družba, kojoj na Starom kontinentu već neko vrijeme pada politička cijena, nisu sposobni namrijeti Europi izgledno danas i sutra, nego ih drže u induciranom strahu od Putina koji „samo što nije izveo agresiju na zemlje EU-a“Jesu li većinski za to da EU i nacionalne im države nastave jeftiniju i dugoročno sigurnu opskrbu ruskim energentima bez obzira na političke i ine interese sukobljenih strana ili su za to da im se pod smokvinim, je li, listom „ničim izazvane (sic transit, op. a.) ruske invazije na Ukrajinu“ ruši životni standard daleko u budućnost višestruko skupljim energentima te potrošačkim restrikcijama zbog opskrbe iz neizvjesnih izvora i dobavnih pravaca? EU nema čak ni dovoljno LNG terminala za ukapljeni prirodni plin iz dalekih zemalja, kamoli plinovodnu mrežu među državama radi takve opskrbe. Koja ekonomskom isplativošću ni u kojem slučaju nije konkurentna opskrbi iz Rusije, recimo milijarde vrijednim i nerazumno sada blokiranim megaplinovodima Sjeverni tok 1 i 2. Budući da su se Ursula von der Leyen, Charles Michel i, osobito, poslušnici im u bivšim komunističkim zemljama istočne i srednje Europe, republikama SSSR-a i članicama Varšavskog ugovora (komunističke inačice/pandana NATO-a) dali nagovoriti na „kolaboraciju“ s Uncle Samom u ratu protiv Rusije (i Kine, što će se još bolje vidjeti sljedećih mjeseci), ne pada im na um ni anketa niti (nedajbože!) referendum. Unaprijed znaju rezultat – protivan njihovoj politici neprijteljstava, skupoće, nestašica, nesigurnosti, inata, proturuske histerije, tzv. sankcija i blokada – tako da će Europljani, ni krivi niti dužni, ostati taocima neodgovornih političkih kastâ i energetski kusati nevjerojatnu, sve nepodnošljiviju skupoću najvažnijih energenata i hrane, restrikcije i nestašice jer su Rusi „ničim izazvani (sic transit, op. a.) napali Ukrajinu“. A maskenbali tipa žuto-plavoga u Strasbourgu – žuto-plava Von der Leyen za govornicom, a cijeli se prvi polukružni red plenarne dvorane žuto-plavi, sic transit – namijenjeni su tek animiranju javnosti za politike koje ne drže vodu. Bez suvisle su poruke i, što se EU-politike više kompromitiraju američkim diktatom, maskenbali će biti češće na tv-zaslonima no što je uistinu racionalno.
Predloženo eurounijsko vatrogastvo, na koje se svom snagom oslanja i Plenkovićeva vlada, naoko se čini uviđavnim potezom solidarnosti prema energetski i životnostandardno najugroženijim društvenim skupinama (npr. preraspodjela viška prihoda enormno „dohodovnoga“ energetskog sektora krajnjim kupcima u Uniji; vladina odluka u RH o 10-postotnom povećanju Inine proizvodnje plina, koji se mora prodavati HEP-u: hrvatski plin samo hrvatskim građanima i hrvatskom gospodarstvu, etc.), ali već je na udaru kritike ne samo u pojedinim zemljama EU-a nego i u Bijednoj Našoj. Ne radi se samo o oporbenim smicalicama bez pokrića nego i o primjedbama političara/ekonomista poznatih po tomu da misle svojom, ne eurounijskom ili glavom svojih državnih političara. To će se jamačno pokazati već 30. rujna i na najavljenom summitu ministara energetike zemalja članica EU-a, jer nisu sve sastavnice tzv. europske obitelji jednako (ne)ovisne o ruskim energentima i nije svima jednako (ne)važno hoće li energetski trošak biti jednak dosadašnjem proračunskom izdatku, manji ili višestruko veći, što pak gura u drugi/treći… peti plan ine razvojno neophodne projekte. Vrijeme će vrlo brzo pokazati who is who u toj igri energetske mačke i miša, gdje prvi euročinovnici diktiraju pravila. I bez pardona zavlače ruku u tuđe džepove!?
„Oštra zima bi mogla dovesti do društvenih nemira u Europi, gdje je ruska invazija na Ukrajinu već dovela do užasnih ekonomskih posljedica zbog čega se strahuje od recesije“, ustvrdila je u Strasbourgu čelnica MMF-a Kristalina Georgieva. „Zato Europska središnja banka mora vrlo pažljivo uravnotežiti borbu protiv inflacije, imajući pritom na umu nužnost održavanja ekonomije.“ A upravo je Europska komisija uprla sve snage, zajedno s predsjednicom te banke Christine Lagarde, suzbijati inflaciju – rušenjem životnog standarda građana. Sic transit. Socijaldemokratkinja iz Španjolske Iratxe Garcia Perez smatra da se najprije treba pobrinuti za „one koji pate zbog rata, jer ćemo inače vidjeti pad podrške Ukrajini i rast populizma“. Francuska lijeva europarlamentarka Manon Aubry smatra da treba oporezovati sve kompanije, ne samo energetske: „Kriza nije samo rezultat Putinovog rata u Ukrajini, nego je tu i zato što imamo ekonomski sustav koji ne funkcionira, kao što ste danas morali priznati (Ursula von der Leyen u izvješću o stanju EU-a, imitaciji godišnjih izvješća američkih predsjedikâ o „stanju nacije“, sic transit). Dobro je da ste shvatili prošle pogreške, ali trebate konzistentnost i niste danas puno govorili o klimatskim promjenama“.
Europarlamentarcima tzv. desnih klubova su baš tzv. zelene politike „jedan od uzroka loše ekonomske situacije u EU“, pa se njemački zastupnik Gunnar Beck (klub Identitet i demokracija) bio oborio na predsjednicu Europske komisije: „Očekivali smo govor o stanju Unije, a dobili smo govor o Ukrajini i fantazijama u vezi s gospodarstvom. U ovom trenutku imamo inflaciju od devet posto i najniži gospodarski rast u cijelom svijetu, dok u Švicarskoj imaju inflaciju od 3,5 posto i stvarni rast od 2,5 posto“. U Uniji nema tog jedinstva o kojemu prigodno lamentiraju njezini enormno (pre)plaćeni čelnici što „svoje mišljenje“ imaju hermetički deponirano u Ovalnom uredu, pa nije čudno da i predsjednik Europske pučke stranke Manfred Weber, najzastupljenije u Europarlamentu, vozi u kontrasmjeru: „Uniji treba veća trgovinska suradnja s demokracijama, ne s autokracijama. Eurozastupnici Zelenih, Ljevice i Socijaldemokrata su bili protiv sporazuma o slobodnoj trgovini s Kanadom (CETA), svojim su lažima uplašili Europljane, pa sada Scholz i Macron nisu spremni odlučiti o tomu na nacionalnoj razini (u Njemačkoj i Francuskojm, op. a.)“.
Ne misle isto svi u Uniji ni o tomu može li se izbjeći hiperinflacija, je li u kriznim okolnostima uopće moguć gospodarski rast u Europi, odnosno je li ekstremna inflacija ili nije posljedica pandemije bolesti SARS-CoV-2 i rata u Ukrajini. Ne misle isto ni o tomu jesu li ju proizveli sami operativci tzv. zelenog plana i sankcija Rusiji i kakve sve to ima veze s klimatskim promjenama. Weber drži da tzv. zeleni plan ne utječe na te promjene. No hrvatski europarlamentarac Valter Flego (IDS/Renew Europe) racionalno zaključuje kako je „dugoročno svima jasno da trebamo ići prema zelenu gospodarstvu, ali do tada treba preživjeti“. HDZ-ov pak mlađahni Karlo Ressler (EPP) hektolitrom je uvlakačnog laka iz Plenkovićeva skladišta zasuo žuto-plavi govor Ursule von der Leyen kao „poziv na odlučnost i solidarnost“, jer „ruski režim besramno koristi energiju kao instrument rata“, pa ćemo se „svi zajedno morati pripremiti, prilagoditi i ostati jedinstveni u ovom novom vremenu rata u Europi“. A SAD/EU/NATO-ove i „partnera“ tzv. sankcije Rusiji nisu „besramni instrument rata“ na koji sankcionirana zemlja nema prirodno pravo odgovoriti istom mjerom? Naravno na nisu, reći će žuto-plava strasbourška izvjestiteljica o stanju u Uniji i za to žestoko uvjerenje već drugi dan, ne skidajući plavi gornji dio kostima s nastupa na maskenbalu, osvanula u Kijevu eda bi izravno iz ruku prezahvalnog Volodimira Zelenskog primila ukrajinsko odličje.
I, što se tiče toga da „svi zajedno moramo…“, etc., ne moramo. Mora se samo umrijeti, kakati i piškiti. I šlus. Šeksov bi to posinak Ressler morao znati želi li se ozbiljno baviti ozbiljnom politikom. Ili su mu to trebali reći HDZ-ovi pametnjakovići iz Zagreba kad već nije „znao“ sâm smisliti neku bolju – makar i jednako beskrvnu – frazu od larpurlartistički izlizane još za najgušćega tzv. socijalističkog mraka.
