Da, slažem se, nama treba i mnogi od nas zaista želimo neovisnu istragu smrti Vlade Matijanića, možda i smjenu ministra zdravlja Vilija Beroša. To ako se dokaže, radom neke neovisne istražne komisije, da, kako tvrdi predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko, ministar ”ne brani interese svih građana i građanki, nego je zaštitnik sustava koji je građanina (novinara Vladimira, op. D.P.) Matijanića gurnuo u smrt”.
A pored ili prije rada neovisne komisije nama treba nešto što vodstvo HND-a ne nudi, a to je novinarska analiza, novinarski posao.
Ako se slažete da smrt novinara, ili kako je u nedjelju na Markovom trgu tijekom prosvjeda zbog smrti kolege Matijanića rekao i ponovio potpredsjednik HND-a Branko Mijić ”medicinski potpomognutog ubojstva Vladimira Matijanića” (uzgred budi rečeno: zašto nam treba neovisna komisija ako potpredsjednik HND-a već diktira pravorijek: MEDICINSKO POTPOMOGNUTO UBOJSTVO?), nije i ne smije biti tabu tema nego važna tema hrvatskog društva, ne bi li bilo vrijeme, šest mjeseci od Matijanićeve smrti, da se barem HND posveti analizi slučaja (ima koga, ima u našem HND-u novinara stručnih za zdravstvene teme), ali tako da se ne zanemare medicinska znanost i struka?
Galama, akcija na ulicama, ponekad je potrebna, ali stručnost i poštovanje znanstvene metode je uvijek preduvjet za naše djelovanje.
Premda nisam profesionalno posvećen medicinskim temama, ali trudim se biti dobar novinar (dva puta sam nagrađen od HND-a, jednom u inozemstvu), podsjetit ću čitatelje Autografa na činjenice do kojih imamo pristupa. Sve ovo što ću napisati ima za cilj podržati zahtjev HND-a za neovisnom komisijom. Neovisnom od koga? Od ministra Beroša i stranke stanovitog AP-a.
I pojasnimo ovo kolegama u vodstvu HND-a i publici. Svatko može osnovati komisiju. Može to i HND, ako želi, ako si to nacrta, nitko nam ne brani. Može i stranka, štajaznam, Nova ljevica na čijem čelu stoji liječnica i doktorica znanosti, ali manju ćemo neobjektivnost imati ako pravorijek ponude oni koji najviše znaju: trust mozgova o kojima ovisimo, a on se zove Medicinski fakultet (taman da je većina profesora u HDZ-u). Može ovaj, može onaj, može dapače i Liječnička komora reći svoje…
Ono na što ja ne pristajem jest na galamu mimo činjenica i dokaza i mimo struke.
Po gotovo ako se galami na krivu adresu. Ili ovako: znate li vi, poštovani čitatelji, da je jedan od ključnih problema našeg zdravstva što ne postoje jasni protokoli za što se, počevši od nas samih, zalažu naši stručni kolumnisti prof. dr. Nataša Antoljak i prof. dr. Boris Labar, već se oslanjamo na pojedinačna znanja naših doktorica i doktora? Ovaj je učio ovdje, onaj ondje, ovaj je pročitao ovo, onaj ono…
Hajde da onda postavimo jedno logično novinarsko pitanje, barem jedno: može li nam ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu Maja Grba Bujević pokazati protokol prema kojem je postupano u slučaju Matijanić? Može li to učiniti onaj doktor koji je prvi bio na telefonu s Vladimirom nakon što se pogoršalo stanje? Ne budi lijen, Pilselu, daj odgovor! Ne, ne može. Tog protokola nema. Nema ga onako kako ga imaju kolege Maje Grba Buljević u Izraelu ili u bolnici mog šogora kirurga u Kaiserslauternu. Kjaro?
Anyway…
Za početak krenimo kronologijom posljednjih dana života Vladimira Matijanića nekadašnjeg novinara Feral Tribunea i Slobodne Dalmacije, vanjskog suradnika važnog medija pseudonimom i autora na portalu Index. Poslužit ću se tekstom s portala mirovina.hr nakon što sam ga usporedio sa svim raspoloživim kronologijama, pa i onom koju je Index prenio s FB zida Matijanićeve partnerice Andree Topić.
Prenosim s portala Mirovina.hr: ”Andrea Topić je napisala da se Matijanić 2. kolovoza osjećao loše te da je kućnim testom doznao da je pozitivan na koronavirus.
Otišao je na Infektivni zavod, gdje je čekao dva sata. Objasnio je liječnicima da boluje od Sjogrenova sindroma i intersticijske bolesti pluća te da sumnja na još dvije autoimune bolesti zbog čega se nije cijepio. Poslali su ga kući uz objašnjenje da trenutno vlada nestašica lijeka koji se daje teže oboljelima od covida-19.
Kako mu se stanje pogoršavalo u više navrata je zvao Infektivni zavod i Hitnu službu u Splitu, no u svakom razgovoru mu je sugerirano da su njegovi simptomi normalni prilikom zaraze covidom-19. Imao je povišenu temperaturu, trpio je jake bolove, napadaje kašlja, a na kraju se više nije mogao niti samostalno kretati.
Hitna pomoć je naposljetku došla u njegov stan 5. kolovoza. Prvi puta su rekli da nema potrebe za hospitalizacijom, a svega sat vremena kasnije su ga bezuspješno pokušali oživjeti.
Pri svakom pozivu Matijanić je medicinskom osoblju naveo da boluje od Sjogrenovog sindroma i intersticijske bolesti pluća, za koju se sumnja da je sarkoidoza. Sjogrenov sindrom je poremećaj zbog kojega imunološki sustav napada zdrave stanice umjesto virusa i bakterija. Najčešći su simptomi suhe oči i usta, a još se mogu pojaviti i bol u mišićima i zglobovima, oticanje, ukočenost, suhoća nosa i kože, osip, trajni suhi kašalj, umor, krvarenje desni, natečene žlijezde slinovnice i probavne smetnje. Liječi se simptomatski, a uzrok mu nije poznat.
Intersticijske bolesti pluća mogu biti povezane s izloženosti raznim štetnim tvarima, mogu biti i autoimune bolesti ili one čije je podrijetlo nepoznato. Među potonje spada i sarkoidoza, koju karakterizira nakupljanje T-limfocita i fagocita u zahvaćenim organima te nestanak normalne građe tkiva. Od općih simptoma prisutni su: povišena tjelesna temperatura, gubitak tjelesne težine do anoreksije te umor. Pluća su najčešće zahvaćeni organ, pa se javlja kašalj i otežano disanje zbog zahvaćenosti plućnog tkiva, a zahvaćeni mogu biti i dišni putevi, što rezultira otežanim protokom zraka.
Index je objavio snimke razgovora Matijanića s medicinskim osobljem.
Prema tumačenju Matijanićeve partnerice, pokojni kolega je imao telefon koji je automatski snimao sve razgovore. Četvrtog kolovoza nešto prije ponoći nazvao je centralu splitske bolnice s koje su ga uputili da nazove hitni prijem infektološkog odjela, s kojeg su ga, pak, uputili da nazove dežurnog liječnika, doktora Careva.
On je utvrdio da Matijanić nije imunokompromitiran jer je pio Decortin jedan dan, iako mu je ovaj naveo da boluje od Sjogrena i da sumnja na sarkoidozu. Na kraju mu je liječnik poručio da s tim simptomima ne treba dolaziti na hitnu, osim ako za pet dana bude i dalje otežano disao i imao temperaturu. Na Matijanićevu opasku da se nije cijepio, liječnik je odgovorio s: ‘E, je*iga’ te mu poručio da ne zna što će se dogoditi za pet dana jer nije ‘vidoviti Milan’.
Idućeg dana u 8 ujutro ponovno je zvao hitni infektološki prijem s kojeg su mu poručili da uzme dva Lekadola 500, a zatim i Brufen protiv bolova ili jedan i pol Neofen. Potom ih je u 12.30 ponovno zvao kako bi im rekao da mu tablete nisu pomogle te da više ne može otići ni do zahoda. Djelatnica ga je najprije upitala: ‘Šta vi sad mene zovete?’, a zatim mu poručila da sam odluči hoće li dolaziti na hitnu prijem. Udijelila mu je i packu, jer odlazi do kuhinje i WC-a te mu savjetovala da pored kreveta ima neku posudu da se može pomokriti (a ne ‘pišati u lonac’ kako je krivo navela partnerica riječi liječnice).
Nedugo zatim, Matijanić je nazvao hitnu pomoć. Medicinski tim je stigao u 13.07, pregledao ga te savjetovao da se u slučaju pogoršanja jave na hitnu infektologiju. U 14.14 Andrea Topić ponovno zove hitnu jer je Matijanić poplavio, izgubio cirkulaciju i nije mogao disati. Intervenirao je isti tim, a Matijanić je preminuo prilikom njihove intervencije. Bezuspješno su ga oživljavali oko sat vremena.
Andrea Topić je u svom istupu naglasila kako je Matijaniću rečeno da nema lijeka koji ublažava simptome covida-19 kod teže oboljelih pacijenata te da bi ga on kao imunokompromitirana osoba sigurno dobio (…)
Ravnatelj KBC-a Split, Julije Meštrović potvrdio je Hini da su ‘uzeta sva tkiva organa za histološku obradu kako bi se utvrdio uzrok smrti’ (…) Index piše kako je u Matijanićevim plućima otkriven masivni edem…”.
Vodstvo HND-a nije zadovoljan sadržajem press konferencije održane 24. kolovoza (ministra Beroša i liječnika) o rezultatima istrage.
Komentirajući presicu, političar i hematolog dr. Mirando Mrsić je kazao da pressica nije odgovorila na tri ključna pitanja koja postavljaju stručnjaci, obitelj, javnost – zašto nije primljen u bolnicu, drugo, zašto ga netko nije pošteno pregledao i treće, zašto nisu napravljene pretrage koje su trebale bit napravljene. ”Onog trenutka kad prijeđete prag bolnice već imate EKG i rendgen pluća, da je to napravljeno, situacija bi bila potpuno drugačija i pokojni Matijanić bi ipak imao šanse da proba preproditi Covid i teške komplikacije”, rekao je dr. Mrsić.
Važno je, hajmo sad, dati riječ Matijanićevoj doktorici dr. Emiliji Ugarković: ”Matijanićeve bolesti su bile za posebnu pozornost. On možda zbog posla nije imao uvijek vremena obavit sve pretrage, pa me znao moliti da ponovno ‘pustim’ uputnice. Sve do ovog događaja. Mi smo bili u kontinuiranoj komunikaciji od 2. do 5. kolovoza. Javljao je blagi umor i temperaturu i zanimao se kako će temperaturu skidati, a s obzirom na to da nije cijepljen, pitao je što može očekivati. Rekla sam mu da ne ide odmah na najgoru priču. Trećeg kolovoza sam dobila informaciju da je dan prije bio na hitnom infektološkom i da ne može skinuti temperaturu. Rekla sam mu i pismeno i usmeno da mu pišem uputnicu za hitni infektološki prijem, i zbog trenutnog stanja i zbog dijagnostike. Može se doći i samoinicijativno, a ja sam uspostavila tu indikaciju. Tu sam mu rekla i 4. kolovoza. Javljao je simptom umora, blagu grlobolju, respiratorne simptome nije imao, govorili smo o tome da dođe u ambulantu, ali tome nije bio sklon do tog trenutka. Nije bilo priče, ni 4. kolovoza, da ne može s kreveta. Nijednom njegovom riječju nisam dobila podatak da mu je tako izuzetno loše – kazala je dr. Ugarković”.
O uzroku smrti je govorio kardiolog dr. Eduard Galić: ”Mi iz nalaza, i iz 2020. kad je imao akutnu epizodu, utvrdili smo da ima uredan UZV srca. Međutim, dodatna pretraga, magnet srca, dala bi puno više rezultata. Imao je termin. Ali iz nekih svojih objektivnih razloga on to nije obavio. U srpnju radi nalaze, markeri su u redu. To znači da nema prethodnu srčanu manu prije razvijanja bolesti i dolaska u KBC Split 2. kolovoza, kad je došao u bolnicu. Dijagnozu miokarditisa je vrlo teško uspostaviti. On nije imao nikakve znakove srčanog popuštanja do zadnjeg dana, sudeći po nalazima koje smo dobili. Imao je uredan nalaz na plućima, a on bi mogao upućivati”.
Novinari su ga pitali predbacuje li odgovornost na samog pacijenta, zbog toga što se nije sam javio u bolnicu, iako je bio u jako lošem stanju. Nije li to Hitna morala prepoznati?
”Kolegici bi bilo lakše da ga je odvela. Ali teško je reći što bih sam učinio, to bi ovisilo o tome kakvog bih pacijenta zatekao… Ovdje se radi o akutnom miokarditisu. On može biti imunosimpološki uvjetovan, ili virusom, što je rjeđe”.
Kardiolog ga nije vidio od 2020. godine, no tjedan dana prije ”nije imao utvrđenu bolest miokarda”, kazao je dr. Galić i dodao, prozvan od Beroša: ”Miokarditis se razvio u danima koji su slijedili (od 2. kolovoza na dalje, op. D.P.), teško je reći kada, ovdje se radilo o posebnom B fenotipu koji se razvio u prvim danima. On se ne može identificirati u kućnim uvjetima. Uzrok smrti je s velikom vjerojatnošću maligna aritmija koja se može dogoditi u nekoliko sekundi. Postoje brojne ozljede na srčanom mišiću. Po mom predmnijevanju, kako je to išlo naglo, ovdje se s velikom vjerojatnošću radilo o malignoj aritmiji koja je dovela do smrti. Edem pluća se može razviti u sat i nešto”.
Na temelju izloženog saznajemo da je Vladimir Matijanić bio kronično bolestan i da je, osobito jer je bio educirani medicinski tehničar, trebao/morao doći do bolnice, po gotovo kada su ga prvi dan kada je pošao (2. kolovoza) vratili neobrađenog.
To govori i doktorica čiji se nalaz i iskaz prešućuju i preskaču premda mnogo otkrivaju.
Dvadeset dana nakon smrti novinara, dana 25. kolovoza u Slobodnoj Dalmaciji kolegica Eda Vujević objavljuje intervju s Matijanićevom lječnicom do koje je došao tražeći drugo mišljenje o svojim bolestima. Ovaj iskaz je, smatram, jako važan, nije pravilno procijenjen i donosim ga u cijelosti.
”Prof. emer. dr. sc. Dušanka Martinović Kaliterna, specijalistica interne medicine, reumatologinja i klinička imunologinja, koja je u bolnici umirovljena, ali je i dalje u kraćem obimu zaposlena pri Domu zdravlja Split, ambulanta Hvar, a povremeno ima konzultacije u privatnoj ordinaciji, gdje joj se početkom prošle godine (2021., op. D.P.) obratio za pomoć i drugo mišljenje i Vladimir Matijanić. Ono zbog čega je već dvadeset dana ime dr. Martinović Kaliterna apostrofirano jest navod da mu je upravo ona savjetovala da se ne cijepi. Dr. Martinović Kaliterna, profesorica emeritus, odlučila je prekinuti šutnju, demantirati te navode te pojasniti svoju ulogu u tijeku bolesti i liječenja pokojnog Matijanića.
Nije do sada htjela, kako kaže, odgovarati na objede radi pijeteta prema preminulom novinaru i etičkih obaveza iz svog poziva. Od brojnih svojih bolesnika s autoimunim bolestima, koji su, uzgred rečeno, svi cijepljeni od korone, ali i neugodno iznenađeni tekstovima na portalima i u tisku, dobila je pozive i poruke i zahvalila im na podršci, ali ih i zamolila da se i oni suzdrže od javnih komentara.
‘No prije neki dan – kaže dr. Dušanka Martinović Kaliterna – nazvali su me iz Ministarstva te zamolili da dadem intervju na temu cjepiva novinarki u koju oni imaju povjerenja, a budući da sam povezana sa slučajem Matijanić. Za mene je to bio znak da na Ministarstvo zdravstva kao zaštitno tijelo više ne mogu računati. Zašto bi meni nakon više od 40 godina uzorne karijere bilo tko određivao hoću li i kome dati intervju? Ako već govorim za novine o ovoj mučnoj situaciji, bolnoj za obitelj Matijanić i njihove bližnje, ali i uznemirujućoj za mene, za moje kolege, kao i za moje pacijente koji me zovu, nesigurni u to što bi uopće mislili, ako je to tako, onda ću govoriti kad hoću i za koga ja hoću. Ne želim da se moja šutnja tumači kao znak da bilo što imam skrivati. Jako sam tužna zbog te prerane smrti, ali…
P: Jeste li zbilja kolegi Matijaniću savjetovali da se ne cijepi protiv korone?
– Nisam! No voljela bih da, ako možemo, krenemo od samog početka, da se vratimo na prvi od ukupno dva moja susreta s vašim kolegom.
P: Može. Samo dvaput ste, znači, vidjeli Vladu?
– Da. Dvaput. Došao je k meni u siječnju prošle godine i zamolio me da mu na osnovi nalaza i mišljenja koje je dobio u bolnici dadem drugo mišljenje. To se dakle, zbilo prije više od godinu i pol dana, a on je u bolnici bio u jesen 2020. godine. Tamo mu je dijagnosticirana autoimuna bolest, polimiozitis-antisintetaza sindrom, koji je potvrđen biopsijom i koji je zahvatio pluća i moguće srce te sumnja na Sjogrenov sindrom. Ostavio je na mene dojam vrlo dragog, pristojnog čovjeka, međutim… Kazao mi je da terapiju koja mu je ordinirana u bolnici ne uzima.
P: Zašto?
OGLAS
– Kazao mi je da je u dvojbi te da želi provjeru dijagnoze. Predložila sam mu provjeru laboratorijskih parametara. Naime, određene autoimune bolesti se često preklapaju s drugim sličnim bolestima, ponekad maskiraju virusne ili maligne bolesti i stoga je neophodno utvrditi koja je bolest vodeća, a koje su joj pridružene, sve u cilju pravilnog izbora terapije.
P: Jeste li mu odredili neku terapiju?
– Naravno. Na sljedećem pregledu u svibnju prošle godine preporučila sam mu reduciranu imunosupresivnu terapiju bez citostatika, kojih se bojao. U načelu, kod cijepljenja ovakvih bolesnika isključujemo citostatike na određeni period te ih potom ponovno uvodimo. U bolesnika u kojih postoji sumnja na polimiozitis, prema tadašnjim spoznajama, izbjegavali smo Astra Zenecu i davali prednost mRNK cjepivima, a to su Moderna i Pfizer. S obzirom na povišene vrijednosti mišićnih enzima te visok titar autoprotutijela, preporučila sam mu da cijepljenje prolongiramo za tri do četiri tjedna od početka uzimanja blage i, kako mi je tada izgledalo, njemu prihvatljive imunosupresivne terapije, sve u cilju izbjegavanja ozbiljnijih nuspojava cjepiva. Upozorila sam ga da i tada može imati povišenu temperaturu i bol u mišićima te da se u tom slučaju javi svom obiteljskom liječniku ili meni. Dala sam mu i svoj privatni e-mail. U mojoj, kao i u dokumentaciji njegove liječnice, stoji napomena o prolongiranju, odnosno odgodi cijepljenja, a nikako i nigdje ne stoji niti može stajati da sam mu savjetovala necijepljenje. Inače, žao mi je što je u javnost plasiran i niz objeda na račun te obiteljske liječnice za koju, zbog svega što znam, mislim da je učinila sve što je profesionalno mogla učiniti za dobrobit gospodina Matijanića. Izuzetno sam potresena hajkom na svoje kolege…
P: No negdje je u medijima izronilo da se ne sjećate što ste mu savjetovali…
– Istina je da se nisam nakon godinu i pol pri žurnom dolasku inspekcije mogla prisjetiti svih detalja. No pomogao mi je jedan medij s malicioznim natpisom da sam savjetovala gospodina Matijanića da se ne cijepi, a ispod toga teksta stoji izvadak iz moje mail prepiske s Vladimirom Matijanićem koji je portalu vjerojatno ustupio netko tko ima pristup njegovoj elektroničkoj pošti, a gdje mu savjetujem da prolongira cijepljenje za tri-četiri tjedna od početka uzimanja lijekova te da se onda čujemo. Naime, nakon cijepljenja planirala sam mu uvesti citostatsku terapiju koja je bila neophodna za takav oblik bolesti. Istinski me vrijeđa i ponižava tvrdnja da sam nekom preporučila da se ne cijepi cjepivom protiv COVID-a. Svi bolesnici s autoimunim bolestima koje ja kontroliram su uredno cijepljeni, mnogi i uz dodatan nadzor i skrb. Cjelokupni moj stručni i znanstveni rad usmjeren je prema imunologiji, gdje je baza cjepiva i novih tzv. pametnih lijekova. Svoja istraživanja započela sam prije 30 godina u Izraelu s prof. dr. Yehudom Shoenfeldom, kada smo imunizirali miševe na određene autoimune bolesti u nadi da ćemo otkriti cjepivo protiv njih. Autoimune bolesti su složena skupina bolesti, svaka od njih može se prezentirati blagim do izuzetno teškim oblikom. Pojedine pacijente dodatno cijepimo protiv određenih infekcija da se ne bi pogoršao tijek osnovne bolesti. Cijepljenje protiv COVID-a je neophodno kod ovih bolesnika, jer sam virus dodatno modulira već poremećen imuni sustav. Naravno, tretman ovisi o vrsti bolesti te preporučujem cijepljenje provesti uz savjet specijalista reumatologa-imunologa.
P: I to je zapravo sva vaša komunikacija s Vladimirom?
OGLAS
– Uglavnom. Tada sam mu kazala da dođe na kontrolu za dva do tri mjeseca, očekujući da će tijekom toga vremena uzimati terapiju i cijepiti se, a po potrebi me, naravno, može kontaktirati mailom ili telefonski.
P: I kolegu Matijanića više nikad niste vidjeli?
– Ne. U kolovozu prošle godine poslao mi je mailom svoje dodatne nalaze. Na osnovi tih nalaza uz već propisanu terapiju preporučila sam uvođenje citostatika. Nije došao k meni na kontrolu, ali mogao se kontrolirati i u bolnici ili kod nekog drugog liječnika. Radilo se o odrasloj osobi, koja se doimala svjesno i odgovorno te mi nije ni palo na pamet da ne samo da se nije cijepio već, štoviše, da ne uzima ni nužnu terapiju.
P: Vi to niste provjeravali?
– Ne, ja nemam te mogućnosti ni ovlasti. Pacijent ima pravo ići na kontrole gdje god hoće, ima pravo kupovati lijekove i privatno, ima pravo i ne prihvatiti savjet liječnika.
P: Kad ste saznali da ne uzima terapiju?
OGLAS
– E-mailom me zamolio za razgovor, razgovarali smo 23. srpnja ove godine. Bio je to težak razgovor, vaš je kolega bio jako zabrinut, malodušan, osjećao se loše i tada mi je rekao da uopće nije uzimao nikakvu preporučenu terapiju.
P: Dobro, valjda ste ga upitali zašto se ne liječi…
– Jesam. On mi je kazao da se kontrolira kod jednog liječnika, internista druge uže specijalnosti, ne kod imunologa. I to je, naravno, bilo njegovo pravo. Kazala sam mu da mi je žao što ne uzima terapiju te da nije kasno da i sada započne, da može doći kod mene kad god želi…
P: Potom je dobio COVID-19.
– Da. Javio se 2. kolovoza mailom i kazao da ima COVID, da je bio na infektologiji… Nije se posebno žalio, pitao me što može uzimati kao pomoćnu terapiju, ja sam mu preporučila vitamine i Andol 100… Ostavio mi je dojam ekstremno preplašene osobe, poslao mi je mailom pregršt upita o tome koje lijekove smije s kojima istodobno uzimati, treba li ove ili one lijekove uzimati prije ili poslije jela… I slično. Više se nismo čuli. Nakon njegove smrti nazvala me njegova partnerica i obavijestila me da je Vladimir Matijanić preminuo… To me je jako rastužilo. Jako… Velika je to tragedija i gubitak i ja razumijem da mnogi ljudi svoju žalost nastoje ublažiti optužujući liječnike, ali… Nisam očekivala ovakav razvoj situacije.
P: Kako vi gledate na odbijanje terapije?
OGLAS
– Čujte, kad pacijent odbija terapiju, to je i naš neuspjeh. Znate, odluka je uvijek na pacijentu, ali to znači da ga mi liječnici nismo uspjeli nagovoriti, da u njegovim očima nismo bili dovoljno uvjerljivi, da su njegovi strahovi bili jači od našeg autoriteta… To je za liječnika bolno. S druge strane, obveza čuvanja liječničke tajne sprječava nas da o stanju pacijenta bez njegove izričite privole razgovaramo bilo s kime, pa i s njegovim najbližima. Kad pacijent odbija terapiju, nama su ruke vezane.
P: No ipak, recite, obzirom na bolesti Vlade Matijanića, bez terapije i bez cijepljenja, je li njegovo stanje bilo takvo da mu je i neka manje opasna zaraza od korone bila fatalna?
– To ja ne mogu reći! To je nemoguće procijeniti. Međutim… Za pacijenta kao što je bio on svaka dodatna komplikacija je značajno otežavala već teško stanje.
P: Pa dobro, kako to da Hitna pomoć nije to stanje prepoznala? Je li, po vašem mišljenju, Matijanić morao biti hospitaliziran?
– Mislim da jest. Mislim da je morao biti hospitaliziran. Ne kažem da bi mu život bio spašen, ali bi imao više izgleda… A Hitna pomoć… Ni vi, ni javnost, ali ni mi liječnici nismo trenutno zadovoljni organizacijom našeg zdravstvenog sustava, koja je dodatno narušena COVID pandemijom. Smeta mi što nema postupnika za liječenje COVID bolesnika koji bi bio dostupan svim liječnicima Hitne i obiteljske medicine, a koji bi se trebao evaluirati svakih nekoliko mjeseci, sukladno novim spoznajama o ovoj bolesti i gdje bi trebao biti naznačen tretman bolesnika s autoimunim bolestima. Teško mi pada vrijeđanje liječnika, posebno mladih, jer moram reći da u našem zdravstvu ima jako puno sjajnih doktora, onih iskusnih, ali i neiskusnih. Imamo, kao i svaka profesija, dobrih i loših profesionalaca, ali iz iskustva znam da se većina kolega odlučuje za ovaj posao iz ljubavi prema medicini i iz želje da pomognu bližnjima. To je struka s puno odricanja već tijekom studija, kao i tijekom rada. Pogrdni epiteti koji se provlače kroz medije nerijetko rezultiraju i fizičkim napadima na liječnike i ne trebamo se čuditi što mladi liječnici napuštaju zemlju. Već sada imamo značajan manjak zdravstvenih radnika, a što će biti ubuduće…
P: Dobro, i put u pakao popločan je dobrim namjerama. Ali evo – što bih, recimo, ja trebala napraviti ako mome mužu, ne daj bože, nekad pozli onako kako je pozlilo Vladi, a Hitna neće da ga odveze u bolnicu?
– Inzistirajte! Vi znadete bolesti svoga muža, upoznajte liječnika Hitne pomoći s njegovim nalazima. Vi sigurno imate i broj telefona obiteljske liječnice. Zovite je! Vi sigurno imate auto, ili vaši prijatelji imaju auto… Vozite ga u bolnicu! Uzmite taksi i vozite ga u bolnicu. Ne budite agresivni, ali – inzistirajte!”.
***
”…Čovjek koji će umrijeti za samo par sati, pa zatim za par minuta, s tolikim uvažavanjem, poštovanjem, dobroćudnošću priča s medicinskim osobljem, izvinjavajući se praktički, dječji iskreno vjerujući im u potpunosti, vjerujući im da ga to stanje neće dovesti do životno bezizlazne situacije… Iako je pisao o svim nakaradnostima trulog i izopačenog sistema u kojem je živio, do zadnjeg daha vjerovao je da će mu pomoći i umro je s toliko pristojnosti, strpljenja i povjerenja u svom glasu, u ovom okrutnom, bešćutnom svijetu, da me eto to, naprosto kida…”, objavila je novinarka i BH-diplomatkinja Martina Mlinarević Sopta.
Sve nas koji smo poznavali Vladimira Matijanića, neki više, neki kao ja manje, možda površno, premda smo dobro znali kakav je novinar i kako piše, šokiralo je ovo što gospođa Mlinarević Sopta notira: odsutnost energije u traženju odgovora, ta pristojnost. Vladimir Matijanić, po svemu sudeći, nije se do zadnjeg dana osjećao životno ugroženom osobom. Bio je, (postupio je krivo, ali je imao na to pravo) osoba koja je, kako tumači doktorica Martinović Kaliterna distancirana, možda neobjektivna – ta nije uzimao terapiju. I da, pojasnimo, ne odlaze u kućne vizite liječnici sa zaraznih i infektivnih odjela naših bolnica, pak ako te zovu u bolnicu, ideš i ako ti je teško kažeš Hitnoj: imam dogovoreno dođite po mene. Amen.
Bi li ga spasila ta terapija ili da se cijepio? Teško je reći. Pročitali ste iskaz kardiologa Galića. Da je trebao biti hospitaliziran, u to sumnje nema!
Moramo se zapitati, nema druge, zašto ga za milog Boga niste odveli u bolnicu?! Muči li nas to? Čini se da je tako. Da li se , istodobno, iz perspektive, partnerice, rodbine i prijatelja, na Andreu i Vladimira srušio ”pakao” kvarnog zdravstvenog sustava? Moguće je isto prihvatiti.
Da Beroš mora otići s funkcije, rekao bih da da – ta komu pada na pamet uvući istodobno šest zagrebačkih bolnica (Merkur, Vinogradska, Klaićeva, Rebro, Petrova, koja je službeno dio KBC Zagrebu i Vuk Vrhovac koja je dio Merkura) na remont i rekonstrukciju i uskoro srezati kapacitet kirurgije na Rebru na pola, na primjer?
Ako ste stigli do kraja ove, priznajem, neregularne moje kolumne, i ako se slažete da nam trebaju i neovisna ekspertiza o slučaju Matijanić i kvalitetnije novinarstvo, mislite dva puta o tome komu dajete glas na izborima (bilo kojima) i tiče li se vas ili ne tiče kada vas neovisni portal kakav je Autograf poziva na solidarnost i odgovornost za opće dobro.
