Čulo mirisa jedno je od najfascinantnijih čovjekovih osjetila. Sve od prvih sustavnih istraživanja prije stotinu godina, vjerovalo se da sa svojih četiri stotine receptora u nosu prosječna ljudska jedinka može razlikovati čak deset hiljada različitih mirisnih podražaja. Nedavna studija znanstvenika s njujorškog Sveučilišta Rockefeller sugerira, međutim, da je čovjekov sofisticirani olfaktorni sustav sposoban razlikovati i do nevjerojatnih tisuću milijardi mirisa.
Ništa neobično: čovjek je ipak životinja, i osjetilo mirisa u interakciji s okolinom važno mu je barem koliko i osjetilo vida. Pa ipak, poremećajima u funkciji njuha znanost se bavila znatno manje nego poremećajima u funkciji vida. Olfaktornim devijacijama medicina se tako sustavnije počela baviti tek otkako je covid-19 poharao planetu, a kao jedan od najčešćih simptoma kod zaraženih uočena privremena ili trajna anosmija, odnosno izostanak osjeta mirisa.
Covid-19 natjerao je tako znanost da se ozbiljnije pozabavi anosmijom, ali i drugim jednim, znatno rjeđim i intrigantnijim poremećajem – parosmijom. Parosmija nije izostanak, već izmijenjena recepcija mirisa. Mogli bismo je nazvati kratkim spojem u olfaktornom sustavu: uobičajene mirise okoline – zraka, prirode, hrane ili drugih ljudi – oboljeli s parosmijskim poremećajem doživljavaju kao iznimno neugodne, najčešće ih opisujući kao vonj “spaljenog”, “pokvarenog” ili čak “fekalnog”.
Postoji, međutim, još rjeđi poremećaj. Fantosmija, koju zovu još i “olfaktornim halucinacijama”, poremećaj je osjeta njuha uslijed kojega receptori oboljelog ne “brkaju” mirise, već osjećaju lažne, odnosno stvarno nepostojeće mirise. Najrjeđa je pak kakosmija, koju je najjednostavnije objasniti kao fantomsku parosmiju. Osobe s kakosmijskim poremećajem intenzivno tako osjećaju lažni neugodni vonj, zadah kojega u okolini uopće nema.
Evo, na primjer, Dejan Lovren.
Stoper hrvatske nogometne reprezentacije tokom pandemije koronavirusa bio je poznat kao žestoki antivakser. “Gotovo je, Bille. Ljudi nisu slijepi”, komentirao je zahvalu Billa Gatesa medicinskim radnicima na Instagramu. “Treba samo respektirati tuđe mišljenje. Ništa drugo”, objasnio je Lovren svoje stavove. “Uzeo sam sve informacije i složio si priču u glavi. Mislim da na kraju, daj Bože, neće biti ništa od tog obaveznog cijepljenja. Jer mislim da bi bilo sve i svašta na ulicama.”
I zaista, Dejan Lovren nakon toga je udario “respektirati tuđe mišljenje”. Recimo, mišljenje uglednog britanskog teoretičara zavjera Davida Ickea o povezanosti koronavirusa s uvođenjem 5G mreže, koje je naš reprezentativac oduševljeno respektirao na svom Instagramu. Lovren je potom stao “uzimati sve informacije i slagati priču u glavi”: recimo, informacije o streaming servisu Disney+, čija je uprava tih dana stala u obranu LGBTQ zajednice. “Vrbovatelji djece i pedofili. Sad su otvoreno priznali da imaju ne toliko tajnu agendu s vašom djecom”, uzeo je tako Lovren informaciju konzervativne američke spisateljice Candace Owens, pa je podijelio na svom profilu. I, jasno, “složio priču”. “Otkazao sam pretplatu na Disney+. Odvratni Disney”, objavio je uskoro na Twitteru.
Konačno, nakon što je “respektirao tuđe mišljenje”, “uzeo sve informacije” i “složio priču u glavi”, naš pouzdani stoper zaključio je kako, “daj Bože, neće biti ništa od tog obaveznog cijepljenja”. Već koji mjesec kasnije, pred Europsko nogometno prvenstvo, zajedno s ostalim reprezentativcima obavezno se cijepio i Dejan Lovren.
I zaista, “nije bilo ništa od tog obaveznog cijepljenja”. Ni Gatesov čip, ni 5G, ni sljepilo, ni koma, nijedna tajna agenda, nijedna nuspojava, baš “ništa od tog obaveznog cijepljenja”.
Ili je barem tako izgledalo.
Nakon što je “respektirao tuđe mišljenje”, “uzeo sve informacije” i “složio priču u glavi”, nakon što “nije bilo ništa
od obaveznog cijepljenja”, ostalo je još samo “sve i svašta na ulicama”. I bogami je bilo svega i svačega.
Najprije je na Svjetskom prvenstvu u Kataru, nakon utakmice za treće mjesto i pobjede protiv Maroka, Dejan Lovren iznenada, ničim izazvan, brutalno napao hrvatske novinare koji su u tunelu stadiona Khalifa International čekali izjave igrača. “Ko se to smije? Kakav je ovo način, vi ste protiv i smijete se i sprdate s nama! Vama nije drago zbog ovoga!”, urlao je Lovren na dvoje hrvatskih novinara. “Ne, vi niste ponosni! Od početka niste vjerovali u nas! Pa i sada se podsmjehuješ tu, smrade jedan!”
Šokantni ispad Dejana Lovrena danima je bio temom hrvatskih medija. Novinarska i analitička struka, znanost, psihijatrija i medicina pokušavali su otkriti što se dogodilo s našim stoperom, ali bez uspjeha. Sve dok poludjeli reprezentativac nekidan nije gostovao u emisiji uglednog ustaškog narkoboščeta Velimira Bate Bujanca, detaljno ispričavši što se dogodilo toga dana u tunelu stadiona Khalifa.
“Prolazim, dolazim do naših novinara i pitaju me: ‘Može izjava?'”, započeo je Lovren svoju potresnu ispovijest. “Ja sam rekao, ‘ne može, idem u autobus’. Tada je krenulo oholo smijanje. Vrag mi nije dao mira. Vratim se i pitam tog novinara: ‘Što se smiješ? I tko se to smije?’ Svi su zašutjeli. Ponovio sam: ‘Što se smijete?’ Jedan od njih pitao me zašto im ne dajem izjavu. Rekao sam: ‘Sram vas bilo! Vi niste sretni zbog nas. Stranci su sretniji nego vi!’ Ne mogu se kontrolirati, bio sam još pristojan. I dalje mislim da je taj čovjek smrad! Ako se ne veseliš našem uspjehu, a Hrvat si, smrad si!”
Znanstvenicima je tada sinulo. “Smrade jedan!” “Taj je čovjek smrad!” “Ako se ne veseliš, smrad si!” Sad je bilo tako očigledno. Ili, preciznije, nosonjušno.
Naravno, smrad.
Slučaj Dejana Lovrena, sad je razvidno, upravo je klasični slučaj parosmije, poremećaja olfaktornog sustava kod kojega receptori i mozak oboljelog miris nekog objekta, hrane ili osobe – recimo, Hrvata koji se ne vesele njegovom uspjehu – percipiraju kao smrad. Ili je to, ili kakosmija, poremećaj kod kojega pacijent osjeća fantomski smrad objekta, hrane ili osoba kojih u stvarnosti oko njega uopće nema. Poput, recimo, Hrvata koji se ne vesele uspjehu hrvatske nogometne reprezentacije.
Je li dakle hrvatski reprezentativni stoper onomad prije cijepljenja na nogama prebolio covid-19, ili je cijepljen sofisticiranim Gatesovim čipom i spojen na 5G mrežu razvio do sad nepoznate tajne agende? Jesu li parosmija ili kakosmija simptom covida ili nuspojava cjepiva? Kako se čini, ni jedno ni drugo.
Amaterski se, naime, pomalo bavim otorinolargologijom, i pomno sam istražio poremećaj Dejana Lovrena. Za razliku od kolega, u istraživanju sam otišao dalje od pandemije covida i – bingo! U internetskim arhivima otkrio sam kako je naš reprezentativni stoper 2018. godine pokrenuo modni brend Rock Filius, pa u suradnji s DM-om lipnja 2019. – uoči izbijanja svjetske pandemije! – predstavio svoj parfem Vetiver Rock.
Eterično ulje vetivera, kako se navodi na specijaliziranim stranicama, umirujuće djeluje na središnji živčani sustav, te fiziološki učinkovito, kažu, stimulira rad egzokrinih žlijezda. Egzokrinih žlijezda?! Tu mi se iznad glave upalila lampica. Egzokrine žlijezde, to zna svaki otorinolaringolog, žlijezde su koje luče proizvedene tjelesne tvari, poput suza, sline ili znoja. Dalje je bilo lako: za pretpostavku egzokrinog učinka parfema s eteričnim uljem vetivera na osobu koja bi u mjesec dana odigrala šest utakmica Svjetskog nogometnog prvenstva, bogami ne treba biti ni otorinolaringolog ni egzokrinolog.
“Smrade jedan”? “Taj je čovjek smrad”? “Ako se ne veseliš, smrad si”? Nesretnog hrvatskog reprezentativca, eto, nepravedno napali da je poludio zato što oko sebe osjeća smradove, a za sve je kriv njegov parfem.
Ugasio sam lampicu iznad glave, sklopio laptop i pustio Coltranea.
Nikad lakši slučaj.
