Lokalni izbori sve su bliže, a lokalne televizije i radio stanice pouzdan su alat za prikupljanje glasova. Mnogi saborski zastupnici okušat će se u borbi za osvajanje lokalnih poluga političke i svakojake druge moći; pa zašto dirati u propagandni sustav koji je dosad tako divno funkcionirao?
Vijeće za elektroničke medije objavilo je prekjučer rezultate najnovijeg natječaja za dodjelu sredstava iz Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija. Blizu 19 milijuna kuna još jednom je raspodijeljeno lokalnim radijima i televizijama - po običaju, ne zna se točno po kojim kriterijima i zašto, ali zna se barem koliko kome. To je civilizacijski doseg koji ne smijemo zanemariti.
Dodjela tih 19 milijuna samo je jedna od nekoliko središnjih točaka zgusnutog programa koji u zadnjih mjesec dana imaju Vijeće i Agencija za elektroničke medije, koji se nalaze objedinjeni u personalnoj uniji, tojest u liku (bivšeg) nakladnika Zdenka Ljevaka.
Nekoliko dana prije objave odluke o dodjeli ovoga novca, Ljevak je u Saboru branio godišnji izvještaj Vijeća i Agencije za 2011. godinu. Pobrao je lovorike, što je u većini elektroničkih medija koji imaju stalne saborske izvjestitelje ostalo neopravdano nezapaženo. Ljevakov izvještaj bio je jedna od rijetkih tema oko kojih su se, bez puno rasprave, složili i SDP i HDZ. Stav Kluba zastupnika SDP-a izložio je zastupnik iz Vinkovaca Damir Rimac, poznat po onom besmislenom pitanju kandidatu za ravnatelja HRT-a Domagoju Novokmetu - bi li koristio erotski sadržaj za podizanje gledanosti. Damir Rimac konstatirao je vlastito "ugodno iznenađenje da je izvješće
Damir Rimac
vrlo cjelovito i stručno napisano, te transparentno i sveobuhvatno". Damir Rimac je, kaže, proveo i mini-istraživanje u Vinkovačkoj županiji, gdje je razgovarao s "nekoliko novinskih agencija odnosno kuća"(!?) i od njih je čuo "vrlo pozitivne reakcije na rad Vijeća i komplimente na način kako je ono s njima surađivalo". Vinkovačke novinske agencije, objasnio je Damir Rimac saborskim zastupnicima, ističu "stručnost u radu članova Vijeća u pogledu dodjele koncesija i u pogledu natjecanja za sredstva Fonda za pluralizam". Vlasnicima vinkovačkih "agencija i kuća" osobito se, izgleda, sviđa to što je "Vijeće u većini slučajeva nailazilo na razumijevanje kod uočenih nepravilnosti u radu", pri čemu "nije odmah pristupalo rigoroznim sankcijama". Prava idila.
Damir Rimac i drugi saborski SDP-ovci, izgleda, odbijaju shvatiti ključni detalj - a to da Vijeće i Agencija za elektroničke medije nisu uslužna djelatnost koja je tu da pogoduje vlasnicima elektroničkih medija, nego su institucija osnovana sa zadaćom da u elektroničkim medijima zastupa i štiti interes društva. Ukoliko sam ne sluša i ne gleda lokalne radio i TV stanice, pa ne zna iz prve ruke kakav se sve škart ondje (kao i drugdje) prodaje pod radijskim i TV programom, mogao se o tome konzultirati s nevladinim udrugama, obrazovnim i kulturnim organizacijama i ustanovama, HND-om i Sindikatom novinara, a ne samo s rukovodstvima medijskih poduzeća koja, očito, imaju dobrih razloga da hvale Vijeće i Agenciju za elektroničke medije.
Od Damira Rimca je čak stroža bila speakerica HDZ-ova kluba, Sunčana Glavak. Spominjala je da se koncesijski ugovori ponekad dodjeljuju svemu i svačemu, upozorila je na lošu komunikaciju između Vijeća i Ministarstva kulture (kako se radilo o izvještaju za 2011. godinu, pretpostavljamo da je mislila na HDZ-ovo Ministarstvo koje snosi 5/7 ogdovornosti za ovakav sastav Vijeća) i također je, posve opravdano, pripomenula da Vijeće i Agencija nedovoljno nadziru svo ono smeće koje se svakodnevno vrti po internetskim portalima. Zanimljivo je da su Agencija i Vijeće daleko lošije prošli na Vladi, koja je početkom listopada također analizirala njihov godišnji izvještaj i potom poslala svoje mišljenje Saboru. Ustvari, neke od Vladinih opaski na tragu su onoga na što godinama ukazujemo na H-Alteru: Vijeće i Agencija, stoji u njezinu Mišljenju, trebali bi "veću pažnju posvetiti sadržaju koncesijskih ugovora koji moraju biti dostupni javnosti". Agencija bi trebala "osigurati strogu provedbu odredbi Zakona o elektroničkim medijima koje uređuju javnost vlasništva u području elektroničkih medija, te na svojim internetskim stranicama omogućiti uvid u strukturu vlasništva". Nadalje, Vlada je preporučila Vijeću i Agenciji da poboljšaju "provedbu mjera kojima se potiče pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija, budući da Agencija za elektroničke medije nije u cijelosti uspjela programska sredstva Fonda za poticanje pluralizma raspodijeliti u propisane svrhe. Potrebno je razmotriti i mogućnost da se prema određenim kriterijima ubuduće financiraju i elektroničke publikacije", jedna je od Vladinih preporuka. Uslijedila je i opaska na poslovanje Agencije: "Ubuduće je potrebno razliku prihoda i rashoda svesti u prihvatljive okvire i ekonomski opravdano voditi brigu o njihovoj ujednačenosti, a s obzirom na gospodarsko stanje pružatelja usluga od čijih se prihoda Agencija financira."
O svemu tome u Saboru nije bilo niti riječi, već su se čuli samo hvalospjevi, kao da Vlada i većinski saborski klub nisu sastavljeni od pripadnika iste stranke. Kao da, kada se radi o medijskoj politici, u klubu SDP-a sjedi opozicija.
H-Alterov nakladnik, Udruga za nezavisnu medijsku kulturu, prije gotovo tri mjeseca uputila je Saboru inicijativu za otvaranje rasprave o radu Agencije i Vijeća, pri čemu smo tražili i raspravu o potrebi smjenjivanja Zdenka Ljevaka. Povod za inicijativu bila je uporno odbijanje Vijeća da objavi cijeli koncesijski ugovor s RTL-om, kao i da ukine vlastitu odluku iz 2004. godine po kojoj su koncesijski ugovori nekakva vrsta poslovne tajne na rok od pet godina od potpisivanja. Ugovor s RTL-om ubrzo potom smo dobili i objavili, pa se javnost mogla uvjeritida se radi o smiješnom dokumentu koji se ni na koji način ne osvrće na zaštitu javnoga interesa onako kao je taj javni interes definiran u Zakonu o elektroničkim medijima. Vijeće i dalje nije ukinulo svoju odluku po kojoj se, zbog tobožnje zaštite intelektualnog vlasništva, nikoga punih pet godina ne bi trebalo ticati što piše u koncesijskim ugovorima - bolje rečeno u ponudama koje su sastavni dio tih dokumenata - pa smo u međuvremenu od Agencije za zaštitu osobnih podataka zatražili test javnoga interesa.
Od Sabora smo pak bili zatražili da na tu predloženu raspravu o Vijeću i Agenciji pozovu udruge civilnog društva koje se bave medijskim politikama, kao i predstavnike i predstavnice Hrvatskog novinarskog društva. Naš zahtjev potpuno je ignoriran od saborskog predsjedništva, kao i od predsjednika Odbora za medije Branka Vukšića. Nikakav odgovor nismo od njih primili, a i zašto bismo, kada stanovnici zgrade sa istočne strane Trga Sv. Marka očito smatraju da se o Vijeću i Agenciji nema što niti raspravljati.
U svojem zgusnutom programu Zdenko Ljevak je krajem listopada našao vremena i za kratki nastup na Hrvatskom radiju, upravo na dan kad je Sabor izglasavao prihvaćanje njegova izvještaja za 2011. godinu. Taj događaj također zaslužuje osvrt, prije svega zbog neistine koju je predsjednik Vijeća ondje izgovorio, usudili bismo se reći: uz punu svijest o njezinoj neistinitosti. Rekao je, naime, da svaki građanin koji pokuca na vrata Agencije za elektroničke medije može dobiti na uvid ponude svih ugovornih koncesionara, ali da ga, zbog odluke Vijeća o zaštiti tih dokumenata, ne smije fotokopirati. Prvo, u četrnaest mjeseci dopisivanja s Agencijom i Vijećem, niti jednom nam nije bila ponuđena mogućnost davanja na uvid tih ponuda, uključujući i RTL-ovu, koja je bila podnesena prije desetak, a ne pet godina. Drugo, Zakon o elektroničkim medijima daje pravo građanima (i novinarima) da sami odaberu način na koji će im informacija biti pružena, dakako, pod uvjetom da dotična informacija nije zbog opravdanih razloga klasificirana kao zaštićeni dokument. Dakle, ako bi Ljevak davao građanima ponude na uvid, time bi prekršio odluku vlastitog Vijeća kojom se te ponude štite na pet godina; a ako bi ih davao na uvid, a pritom još i uskraćivao njihovo fotokopiranje, time bi kršio i Zakon o pravu na pristup informacijama, koji inače i krši pri svakom koraku.
Foto: T-portal
Pri usvajanju izvještaja Vijeća i Agencije saborski su zastupnici zaboravili na još jedan detalj, a to je da im je taj izvještaj predstavljao čovjek čija pozicija niti nije baš posve legalna. Zdenko Ljevak izabran je za predsjednika Vijeća za elektroničke medije, pa tako i Agencije, 2009. godine, nekoliko mjeseci prije nego što je Sabor izmijenio Zakon o elektroničkim medijima. Dotadašnji je zakon predviđao da predsjednika autonomno izabiru članovi i članice Vijeća, pa je Ljevak tako i postao čelnik tih tijela. Novi zakon određuje da je Sabor taj koji odlučuje o imenu i prezimenu predsjednika Vijeća. Ljevak tako čitav svoj mandat predsjedava Vijećem i rukovodi Agencijom po zakonu koji više nije na snazi, a čini se da je "politička volja" da se u pitanje njegova reizbora u Saboru ne dira sve do daleke 2014. godine, kada mu ističe rok trajanja u tom tijelu.
Foto: T-portal
Lokalni izbori sve su bliži, a lokalne televizije i lokalne radio stanice pouzdan su alat za prikupljanje glasova lokalnih glasača. Mnogi saborski zastupnici okušat će se u borbi za osvajanje lokalnih poluga političke i svakojake druge moći; pa zašto dirati u propagandni sustav koji je dosad tako divno funkcionirao - kad je već u tako dobrom stanju naslijeđen od suspektne HDZ-ove vlasti? Zdenko Ljevak, po mnogo čemu sudeći, pripada grupi ljudi "za sva vremena", inače popularno personificiranoj u državnom odvjetniku Mladenu Bajiću. Zgusnuti program glavnog hrvatskog vijećnika za elektroničke medije obuhvatio je ovih dana i prisustvo na promociji knjige Mirele Holy, jogunaste članice SDP-ova saborskog kluba, koje prisustvo uključivalo je i srdačno rukovanje, prijateljsku ćakulu i zauzimanje najprvih fotelja s Ivom Josipovićem, emanatorom nove pravednosti, predsjednikom Republike koji je već manifestrao svoj golem interes za medije i medijsku politiku - premda mu ona službeno ne ulazi u opis radnog mjesta. U opis radnog mjesta ulazila bi mu briga za funkcioniranje institucija i za vladavinu prava, ali prčkanje po medijima, jel'da, ima u sebi daleko više erotskog sadržaja. Ne tvrdimo da je Ljevak (postao) nužno (samo) Josipovićev čovjek, ali pitamo se: što ga i tko ga sve čini tako nedodirljivim?
Izvor: H-alter
Vijeće za elektroničke medije objavilo je prekjučer rezultate najnovijeg natječaja za dodjelu sredstava iz Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija. Blizu 19 milijuna kuna još jednom je raspodijeljeno lokalnim radijima i televizijama - po običaju, ne zna se točno po kojim kriterijima i zašto, ali zna se barem koliko kome. To je civilizacijski doseg koji ne smijemo zanemariti.
Dodjela tih 19 milijuna samo je jedna od nekoliko središnjih točaka zgusnutog programa koji u zadnjih mjesec dana imaju Vijeće i Agencija za elektroničke medije, koji se nalaze objedinjeni u personalnoj uniji, tojest u liku (bivšeg) nakladnika Zdenka Ljevaka.
Nekoliko dana prije objave odluke o dodjeli ovoga novca, Ljevak je u Saboru branio godišnji izvještaj Vijeća i Agencije za 2011. godinu. Pobrao je lovorike, što je u većini elektroničkih medija koji imaju stalne saborske izvjestitelje ostalo neopravdano nezapaženo. Ljevakov izvještaj bio je jedna od rijetkih tema oko kojih su se, bez puno rasprave, složili i SDP i HDZ. Stav Kluba zastupnika SDP-a izložio je zastupnik iz Vinkovaca Damir Rimac, poznat po onom besmislenom pitanju kandidatu za ravnatelja HRT-a Domagoju Novokmetu - bi li koristio erotski sadržaj za podizanje gledanosti. Damir Rimac konstatirao je vlastito "ugodno iznenađenje da je izvješće
Damir Rimac
vrlo cjelovito i stručno napisano, te transparentno i sveobuhvatno". Damir Rimac je, kaže, proveo i mini-istraživanje u Vinkovačkoj županiji, gdje je razgovarao s "nekoliko novinskih agencija odnosno kuća"(!?) i od njih je čuo "vrlo pozitivne reakcije na rad Vijeća i komplimente na način kako je ono s njima surađivalo". Vinkovačke novinske agencije, objasnio je Damir Rimac saborskim zastupnicima, ističu "stručnost u radu članova Vijeća u pogledu dodjele koncesija i u pogledu natjecanja za sredstva Fonda za pluralizam". Vlasnicima vinkovačkih "agencija i kuća" osobito se, izgleda, sviđa to što je "Vijeće u većini slučajeva nailazilo na razumijevanje kod uočenih nepravilnosti u radu", pri čemu "nije odmah pristupalo rigoroznim sankcijama". Prava idila.
Damir Rimac i drugi saborski SDP-ovci, izgleda, odbijaju shvatiti ključni detalj - a to da Vijeće i Agencija za elektroničke medije nisu uslužna djelatnost koja je tu da pogoduje vlasnicima elektroničkih medija, nego su institucija osnovana sa zadaćom da u elektroničkim medijima zastupa i štiti interes društva. Ukoliko sam ne sluša i ne gleda lokalne radio i TV stanice, pa ne zna iz prve ruke kakav se sve škart ondje (kao i drugdje) prodaje pod radijskim i TV programom, mogao se o tome konzultirati s nevladinim udrugama, obrazovnim i kulturnim organizacijama i ustanovama, HND-om i Sindikatom novinara, a ne samo s rukovodstvima medijskih poduzeća koja, očito, imaju dobrih razloga da hvale Vijeće i Agenciju za elektroničke medije.
Od Damira Rimca je čak stroža bila speakerica HDZ-ova kluba, Sunčana Glavak. Spominjala je da se koncesijski ugovori ponekad dodjeljuju svemu i svačemu, upozorila je na lošu komunikaciju između Vijeća i Ministarstva kulture (kako se radilo o izvještaju za 2011. godinu, pretpostavljamo da je mislila na HDZ-ovo Ministarstvo koje snosi 5/7 ogdovornosti za ovakav sastav Vijeća) i također je, posve opravdano, pripomenula da Vijeće i Agencija nedovoljno nadziru svo ono smeće koje se svakodnevno vrti po internetskim portalima. Zanimljivo je da su Agencija i Vijeće daleko lošije prošli na Vladi, koja je početkom listopada također analizirala njihov godišnji izvještaj i potom poslala svoje mišljenje Saboru. Ustvari, neke od Vladinih opaski na tragu su onoga na što godinama ukazujemo na H-Alteru: Vijeće i Agencija, stoji u njezinu Mišljenju, trebali bi "veću pažnju posvetiti sadržaju koncesijskih ugovora koji moraju biti dostupni javnosti". Agencija bi trebala "osigurati strogu provedbu odredbi Zakona o elektroničkim medijima koje uređuju javnost vlasništva u području elektroničkih medija, te na svojim internetskim stranicama omogućiti uvid u strukturu vlasništva". Nadalje, Vlada je preporučila Vijeću i Agenciji da poboljšaju "provedbu mjera kojima se potiče pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija, budući da Agencija za elektroničke medije nije u cijelosti uspjela programska sredstva Fonda za poticanje pluralizma raspodijeliti u propisane svrhe. Potrebno je razmotriti i mogućnost da se prema određenim kriterijima ubuduće financiraju i elektroničke publikacije", jedna je od Vladinih preporuka. Uslijedila je i opaska na poslovanje Agencije: "Ubuduće je potrebno razliku prihoda i rashoda svesti u prihvatljive okvire i ekonomski opravdano voditi brigu o njihovoj ujednačenosti, a s obzirom na gospodarsko stanje pružatelja usluga od čijih se prihoda Agencija financira."
O svemu tome u Saboru nije bilo niti riječi, već su se čuli samo hvalospjevi, kao da Vlada i većinski saborski klub nisu sastavljeni od pripadnika iste stranke. Kao da, kada se radi o medijskoj politici, u klubu SDP-a sjedi opozicija.
H-Alterov nakladnik, Udruga za nezavisnu medijsku kulturu, prije gotovo tri mjeseca uputila je Saboru inicijativu za otvaranje rasprave o radu Agencije i Vijeća, pri čemu smo tražili i raspravu o potrebi smjenjivanja Zdenka Ljevaka. Povod za inicijativu bila je uporno odbijanje Vijeća da objavi cijeli koncesijski ugovor s RTL-om, kao i da ukine vlastitu odluku iz 2004. godine po kojoj su koncesijski ugovori nekakva vrsta poslovne tajne na rok od pet godina od potpisivanja. Ugovor s RTL-om ubrzo potom smo dobili i objavili, pa se javnost mogla uvjeritida se radi o smiješnom dokumentu koji se ni na koji način ne osvrće na zaštitu javnoga interesa onako kao je taj javni interes definiran u Zakonu o elektroničkim medijima. Vijeće i dalje nije ukinulo svoju odluku po kojoj se, zbog tobožnje zaštite intelektualnog vlasništva, nikoga punih pet godina ne bi trebalo ticati što piše u koncesijskim ugovorima - bolje rečeno u ponudama koje su sastavni dio tih dokumenata - pa smo u međuvremenu od Agencije za zaštitu osobnih podataka zatražili test javnoga interesa.
Od Sabora smo pak bili zatražili da na tu predloženu raspravu o Vijeću i Agenciji pozovu udruge civilnog društva koje se bave medijskim politikama, kao i predstavnike i predstavnice Hrvatskog novinarskog društva. Naš zahtjev potpuno je ignoriran od saborskog predsjedništva, kao i od predsjednika Odbora za medije Branka Vukšića. Nikakav odgovor nismo od njih primili, a i zašto bismo, kada stanovnici zgrade sa istočne strane Trga Sv. Marka očito smatraju da se o Vijeću i Agenciji nema što niti raspravljati.
U svojem zgusnutom programu Zdenko Ljevak je krajem listopada našao vremena i za kratki nastup na Hrvatskom radiju, upravo na dan kad je Sabor izglasavao prihvaćanje njegova izvještaja za 2011. godinu. Taj događaj također zaslužuje osvrt, prije svega zbog neistine koju je predsjednik Vijeća ondje izgovorio, usudili bismo se reći: uz punu svijest o njezinoj neistinitosti. Rekao je, naime, da svaki građanin koji pokuca na vrata Agencije za elektroničke medije može dobiti na uvid ponude svih ugovornih koncesionara, ali da ga, zbog odluke Vijeća o zaštiti tih dokumenata, ne smije fotokopirati. Prvo, u četrnaest mjeseci dopisivanja s Agencijom i Vijećem, niti jednom nam nije bila ponuđena mogućnost davanja na uvid tih ponuda, uključujući i RTL-ovu, koja je bila podnesena prije desetak, a ne pet godina. Drugo, Zakon o elektroničkim medijima daje pravo građanima (i novinarima) da sami odaberu način na koji će im informacija biti pružena, dakako, pod uvjetom da dotična informacija nije zbog opravdanih razloga klasificirana kao zaštićeni dokument. Dakle, ako bi Ljevak davao građanima ponude na uvid, time bi prekršio odluku vlastitog Vijeća kojom se te ponude štite na pet godina; a ako bi ih davao na uvid, a pritom još i uskraćivao njihovo fotokopiranje, time bi kršio i Zakon o pravu na pristup informacijama, koji inače i krši pri svakom koraku.
Foto: T-portal
Pri usvajanju izvještaja Vijeća i Agencije saborski su zastupnici zaboravili na još jedan detalj, a to je da im je taj izvještaj predstavljao čovjek čija pozicija niti nije baš posve legalna. Zdenko Ljevak izabran je za predsjednika Vijeća za elektroničke medije, pa tako i Agencije, 2009. godine, nekoliko mjeseci prije nego što je Sabor izmijenio Zakon o elektroničkim medijima. Dotadašnji je zakon predviđao da predsjednika autonomno izabiru članovi i članice Vijeća, pa je Ljevak tako i postao čelnik tih tijela. Novi zakon određuje da je Sabor taj koji odlučuje o imenu i prezimenu predsjednika Vijeća. Ljevak tako čitav svoj mandat predsjedava Vijećem i rukovodi Agencijom po zakonu koji više nije na snazi, a čini se da je "politička volja" da se u pitanje njegova reizbora u Saboru ne dira sve do daleke 2014. godine, kada mu ističe rok trajanja u tom tijelu.
Foto: T-portal
Lokalni izbori sve su bliži, a lokalne televizije i lokalne radio stanice pouzdan su alat za prikupljanje glasova lokalnih glasača. Mnogi saborski zastupnici okušat će se u borbi za osvajanje lokalnih poluga političke i svakojake druge moći; pa zašto dirati u propagandni sustav koji je dosad tako divno funkcionirao - kad je već u tako dobrom stanju naslijeđen od suspektne HDZ-ove vlasti? Zdenko Ljevak, po mnogo čemu sudeći, pripada grupi ljudi "za sva vremena", inače popularno personificiranoj u državnom odvjetniku Mladenu Bajiću. Zgusnuti program glavnog hrvatskog vijećnika za elektroničke medije obuhvatio je ovih dana i prisustvo na promociji knjige Mirele Holy, jogunaste članice SDP-ova saborskog kluba, koje prisustvo uključivalo je i srdačno rukovanje, prijateljsku ćakulu i zauzimanje najprvih fotelja s Ivom Josipovićem, emanatorom nove pravednosti, predsjednikom Republike koji je već manifestrao svoj golem interes za medije i medijsku politiku - premda mu ona službeno ne ulazi u opis radnog mjesta. U opis radnog mjesta ulazila bi mu briga za funkcioniranje institucija i za vladavinu prava, ali prčkanje po medijima, jel'da, ima u sebi daleko više erotskog sadržaja. Ne tvrdimo da je Ljevak (postao) nužno (samo) Josipovićev čovjek, ali pitamo se: što ga i tko ga sve čini tako nedodirljivim?
Izvor: H-alter
