Danas je završen rad za mnoge vrlo kontroverznog Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
ICTY je prošlog tjedna srpskog generala Ratka Mladića osudio na doživotni zatvor, a danas je potvrdio presudu šestorici Hrvata iz Bosne i Hercegovine, kojima su presude potvrđene i potvrđeno je postojanje udruženog zločinačkog pothvata.
Nakon izricanja i potvrde presude je hrvatski general Slobodan Praljak ustao i popio otrov iz bočice. Praljak je potom iznesen iz sudnice, a izricanje presude je prekinuto. U poslijepodnevnim je satima potvrđeno da je preminuo.
Ne ulazeći u opravdanost samih presuda izrečenih proteklih godina, tko je i koliko kriv, je li dobio dovoljno visoku kaznu ili je pravedno i nepravedno oslobođen, ono što se previđa u slučaju ovog suda jest da je ICTY tijelo koje krši sve norme pravednog kaznenog postupka i pravosuđa općenito.
Sud sa sjedištem u Haagu je od Ujedinjenih naroda dobio ovlasti da bude nadležan za zločine počinjene od strane pojedinaca na teritoriju bivše Jugoslavije od 1991. godine. U prvom redu se to odnosi na kršenje zakona i običaja ratovanja, genocid i zločine protiv čovječnosti, odnosno Ženevske konvencije iz 1949.
Problem ovog suda je što je stvoren kao tijelo koje prikuplja dokaze, provodi istrage, sastavlja optužnice i onda na temelju prethodno provedenih radnji donosi presude. Ovakvo što je nepojmljivo u sudskoj praksi i pravosudno tijelo automatizmom postaje represivni aparat, a presude su u velikoj mjeri politizirane.
Statut ICTY-a navodi kako njegova svrha nije samo pravosudni postupak u kaznenim predmetima, nego “provedba istraga i kaznenog progona osoba koje su počinile određene zločine”. To jest, sud je provodio zadaću koju provode represivni aparati, na primjer policija, što je potpuno besmisleno.
Na ovim prostorima je za takvu vrstu pravosuđa ostala uzrečica: “Kadija te tuži, kadija ti sudi“. Upravo po toj formuli je funkcionirao i ICTY.
Štoviše, važno je shvatiti da međunarodno kazneno pravo, od kojeg je ICTY jedna od institucija, nije pravednost u tradicionalnom smislu koja postoji unutar nacionalnih država. Ovo je jedan od načina međunarodne suradnje, a kroz međunarodnu suradnju svaka država provodi vlastite interese. To se događalo s ovim tribunalom.
Na kraju se ICTY pretvorio upravo u ono što je trebao biti – marionetski sud koji koristi fašističke metode pravde i predan je provođenju selektivnih procesa iz kojih stoji plan NATO pakta za osvajanje Balkana. Postupci su tempirani i vođeni u skladu sa širom geopolitičkom strategijom širenja NATO pakta na istok Europe.
Ono što mediji prešućuju jest da NATO koristio sud kao propagandni alat u stvaranju svoje verzije istine o nemilim događajima na prostoru bivše Jugoslavije, samo kako bi prikrio svoje zločine i kako bi republike bivše Jugoslavije lakše držao u pokornosti, opravdao agresiju i okupaciju onih koje su već u NATO paktu i imao polugu za pritisak protiv onih koje se opisu ulasku u savez.
Za kraj, je li sud donio pravdu i doprinijeo pomirbi naroda na ovim prostorima? Nije, jer mu je jedan od primarnih ciljeva bio da do mira nikada ne dođe.
Da citiram jednog od prijatelja koji kaže “kako ICTY, pod kontrolom američke politike, djeluje kao degutantna holivudska predstava za izazivanje balkanskih šovinizama i time predstavlja kontinuitet američke politike na Balkanu posljednjih 30 godina. Sve ostalo su sporedni detalji, naročito osobne sudbine pojedinaca iz Srbije i Hrvatske koji su sudjelovali u izazivanju rata, a danas ih se Amerikanci cinično rješavaju pred svjetskom javnošću, i to s mnogo smisla za dramu”.
logično
ICTY je prošlog tjedna srpskog generala Ratka Mladića osudio na doživotni zatvor, a danas je potvrdio presudu šestorici Hrvata iz Bosne i Hercegovine, kojima su presude potvrđene i potvrđeno je postojanje udruženog zločinačkog pothvata.
Nakon izricanja i potvrde presude je hrvatski general Slobodan Praljak ustao i popio otrov iz bočice. Praljak je potom iznesen iz sudnice, a izricanje presude je prekinuto. U poslijepodnevnim je satima potvrđeno da je preminuo.
Ne ulazeći u opravdanost samih presuda izrečenih proteklih godina, tko je i koliko kriv, je li dobio dovoljno visoku kaznu ili je pravedno i nepravedno oslobođen, ono što se previđa u slučaju ovog suda jest da je ICTY tijelo koje krši sve norme pravednog kaznenog postupka i pravosuđa općenito.
Sud sa sjedištem u Haagu je od Ujedinjenih naroda dobio ovlasti da bude nadležan za zločine počinjene od strane pojedinaca na teritoriju bivše Jugoslavije od 1991. godine. U prvom redu se to odnosi na kršenje zakona i običaja ratovanja, genocid i zločine protiv čovječnosti, odnosno Ženevske konvencije iz 1949.
Problem ovog suda je što je stvoren kao tijelo koje prikuplja dokaze, provodi istrage, sastavlja optužnice i onda na temelju prethodno provedenih radnji donosi presude. Ovakvo što je nepojmljivo u sudskoj praksi i pravosudno tijelo automatizmom postaje represivni aparat, a presude su u velikoj mjeri politizirane.
Statut ICTY-a navodi kako njegova svrha nije samo pravosudni postupak u kaznenim predmetima, nego “provedba istraga i kaznenog progona osoba koje su počinile određene zločine”. To jest, sud je provodio zadaću koju provode represivni aparati, na primjer policija, što je potpuno besmisleno.
Na ovim prostorima je za takvu vrstu pravosuđa ostala uzrečica: “Kadija te tuži, kadija ti sudi“. Upravo po toj formuli je funkcionirao i ICTY.
Štoviše, važno je shvatiti da međunarodno kazneno pravo, od kojeg je ICTY jedna od institucija, nije pravednost u tradicionalnom smislu koja postoji unutar nacionalnih država. Ovo je jedan od načina međunarodne suradnje, a kroz međunarodnu suradnju svaka država provodi vlastite interese. To se događalo s ovim tribunalom.
Na kraju se ICTY pretvorio upravo u ono što je trebao biti – marionetski sud koji koristi fašističke metode pravde i predan je provođenju selektivnih procesa iz kojih stoji plan NATO pakta za osvajanje Balkana. Postupci su tempirani i vođeni u skladu sa širom geopolitičkom strategijom širenja NATO pakta na istok Europe.
Ono što mediji prešućuju jest da NATO koristio sud kao propagandni alat u stvaranju svoje verzije istine o nemilim događajima na prostoru bivše Jugoslavije, samo kako bi prikrio svoje zločine i kako bi republike bivše Jugoslavije lakše držao u pokornosti, opravdao agresiju i okupaciju onih koje su već u NATO paktu i imao polugu za pritisak protiv onih koje se opisu ulasku u savez.
Za kraj, je li sud donio pravdu i doprinijeo pomirbi naroda na ovim prostorima? Nije, jer mu je jedan od primarnih ciljeva bio da do mira nikada ne dođe.
Da citiram jednog od prijatelja koji kaže “kako ICTY, pod kontrolom američke politike, djeluje kao degutantna holivudska predstava za izazivanje balkanskih šovinizama i time predstavlja kontinuitet američke politike na Balkanu posljednjih 30 godina. Sve ostalo su sporedni detalji, naročito osobne sudbine pojedinaca iz Srbije i Hrvatske koji su sudjelovali u izazivanju rata, a danas ih se Amerikanci cinično rješavaju pred svjetskom javnošću, i to s mnogo smisla za dramu”.
logično
