Donald Trump i Benjamin Netanyahu bi uskoro trebali objaviti takozvani “Sporazum stoljeća” s kojim pokušavaju legitimirati okupaciju palestinskih teritorija od strane Izraela. Uz ovaj sporazum i denuklearizaciju Korejskog poluotoka, proces koji je jednako u zastoju kao bilo kakva mogućnost da predsjednici Izraela i Palestine sjednu za pregovarački stol, američki čelnik je vjerojatno namjeravao ući u najuži krug kandidata za Nobelovu nagradu za mir.
Međutim, Sjedinjene Države i Izrael su odlučili konkretizirati takozvani “Sporazum stoljeća”, koji nije ništa drugo do sprečavanje samoodređenja palestinskog naroda, pretvarajući ga u niz raspršenih “Bantustana” s ograničenom autonomijom i podložnima arbitraži saveza imperijalizma i cionizma.
Takvu odluku će Trump i Netanyahu urbi et orbi najvjerojatnije objaviti 15. svibnja, kada palestinski svijet obilježava takozvanu “Nakbu”, katastrofu, izraz kojij e postao simbol za protjerivanje stotina tisuća Palestinaca s teritorija koje su cionisti zauzeli nakon proglašenja svoje “države” 14. svibnja 1948. Ovaj sporazum, čiji precizan sadržaj još nije javno poznat, ipak je procurio i njegovi ključni dijelovi su objavljeni u nekim američkim medijima koji su imali mogućnost pristupa dokumentima o čijem su sadržaju raspravljali vlada Sjedinjenih Država i cionističkog entiteta. Ovi fragmenti pokazuju da svjedočimo politici koja konsolidira i legalizira kolonizaciju, okupaciju, apartheid i kriminal na palestinskim teritorijama.
Tako Washington Post u izdanju od 14. travnja 2019. godine navodi kako Trumpov mirovni paket za Bliski istok vjerojatno neće dozvoliti stvaranje palestinske države.
Autori članka, Anne Gearan i Souad Mekhennet, jasno impliciraju da plan Trumpa i Netanyahua potpuno ignorira palestinska prava i težnje. Američki dužnosnici koji rade na ovom projektu prisile umjesto mira su to učinili s civilnim i vojnim predstavnicima izraelske vlade. Sve ih je koordinirao zet američkog predsjednika, poduzetnik za nekretnine Jared Kushner. Tim je pokušao sakriti detalje i opseg dokumenta koji će biti predstavljen u svibnju. Međutim, sada je jasno da ovaj plan pretpostavlja ukidanje bilo koje mogućnosti i manevarskog političkog prostora da Palestina bilo kada u budućnosti dobije vlastitu državu.
Ali samoodređenje nije koncept kojim upravljaju Kushner i njegovo društvo, mahom ljudi bliski obitelji Netanyahu. Nisu oni ti koji mogu raditi skriveni u iza zida, na sastancima na kojima nije bio nijedan član palestinskog političkog svijeta, na dokumenti kojim će pokušati nametnuti takozvani “Sporazum stoljeća”. Ovi tajni sastanci su izrugivanje nastojanjima da se utemelji palestinska država, ali, prije svega, pokazuju da je cilj Sjedinjenih Država jednostavno zadovoljiti apetite entiteta izgrađenog na krvi i cionizmu.
Ako rezultat Kushnerovih diplomatskih napora s arapskim svijetom ovaj “Sporazum stoljeća”, to bi jednostavno predstavljalo najgrublje kršenje međunarodnog prava pod krinkom lažnih i demagoških izjava, kao što su one izražene u veljači 2019. dužnosnika jedne od arapskih monarhija koji je za Sky News Arabia rekao: “Ono što pokušavamo učiniti jest otkriti koje je realno i pravedno rješenje problema u 2019. godini i što može omogućiti ljudima da žive bolji život.”
Nesumnjivo je da to rješenje, licemjerno predstavljeno kao najbolja alternativa za 2019. godinu, nije za Palestinu, nema za cilj da njeni autohtoni stanovnici žive bolje, već da učvrsti dominaciju cionističkog režima, čiji pripadnici i dalje trebaju uživaju privilegije koje su im dali uzurpacija, pljačka i nekažnjeo otimanje zemlje koja im nikada nije pripadala. To dokazuje viziju palestinskih vlasti koje su uz predsjednika Mahmouda Abbasa Trumpov plan opisale kao “šamar stoljeća” kojem je cilj pokopati palestinski nacionalni projekt.
Mahmoud Abbas je također priznao da mu je u njegovim kontaktima s izaslanicima iz Sjedinjenih Država i uz sudjelovanje članova saudijske monarhije ponuđeno da se, prije mogućnosti da se čak i hipotetski prihvati palestinska država, složi da njezin glavni grad bude mjesto Abu Dis, južno od Istočnog Jeruzalema, ili Al-Qudsa, kao ga zovu Palestinci.
To je kategorički odbačeno, jer Abbas i cijeli palestinski narod smatraju da je Al-Quds vječni glavni grad Palestine. Također se pokazalo da plan kategorički negira jedan od središnjih zahtjeva palestinskog naroda, a to je pravo na povratak milijuna palestinskih izbjeglica, protjeranih 1948. godine.
U tom kontekstu, nije čudno što Sjedinjene Države u protekloj godini poduzele sve korake usmjerene na potpunu okupaciju Palestine, one povijesne i one okupirane od 1967. godine, kao što je slučaj sa Zapadnom obalom i Pojasom Gaze, teritorijalno uzurpiranom do 2005. godine, da bi sljedećih 14 godina, sve do danas, enklava živjela u punoj kopnenoj, pomorskoj i zračnoj blokadi.
Trumo je počeo sa simboličnim preseljenjem američkog veleposlanstva Jeruzalem, što je učinio usprkos protivljenju svijeta, savezničkih vlada i suprotno rezolucijama Ujedinjenih naroda. Kasnije su se SAD povukle iz organizacija kao što su UNESCO, Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda, odbacile su nadležnost Međunarodnog kaznenog suda i proglasile su lažni suverenitet Izraela nad okupiranim područjima Golanskih visoravni.
Područja na kojem je stvoren Izrael znači da se to društvo, kojim dominiraju najekstremniji sektori i pojedinci, odlučilo zatvoriti u veliki geto kojeg cionisti nazivaju obrambenim i usmjerenim na zaštitu od svojih susjeda.
Nemoguće je shvatiti kako se društvo, koje se dan za danom sjeća onoga što naziva svojom patnjom, svojim “holokaustom”, treba zatvoriti, izgraditi visoke zidove, izolirati se od okoline i vjerovati da na taj način može propagirati svoj mit o “najvećoj demokraciji na Bliskom istoku”.
Ironija je povijesti, kaže Michel Warschawsky, autor knjige “Kriza izraelskog društva”, da je cionizam, koji je htio srušiti zidove geta, stvorio najveći geto u židovskoj povijesti.
“Bez sumnje, to je teško naoružani geto, ali je još uvijek geto”, tvrdi Michel Warschawsky.
Ta paranoja se vidi u oblikovanju društva, entiteta i režima koji svakodnevno provodi nasilje nad svima koje smatra “Gojima”, protiv svih onih čije se mitologije i identiteti kvalificiraju kao “neljudski izmet”. To je rasna teorija slična arijevskoj, koja traži nestanak svih ljudskih bića koja zauzimaju mjesta koja su u njihovim mitovima označena kao “obećana zemlja”, za od Boga izabrane ljude, ali ljude koji prezire ostatak planete.
Vlada u Tel Avivu favorizira daljinu uzurpaciju, a vjerski spisi i židovska mitologija služe kao dokument iz katastra i “gruntovnice”, stoga nema nikakve potrebe da se prikazuju dokumenti koji bi potvrđivali vlasništvo nad bilo kojim komadom otete zemlje.
Izrael traži saveznike i zaštitnike kako bi ovu dječju priču promovirao po svijetu. Našao je partnere i koji su rekli da su plinska polja Levijatan u području istočnog Mediterana također vlasništvo cionističkog entiteta.
Istovremeno stvara koaliciju protiv zemalja, društava i političkih pokreta koji savez Sjedinjenih Država i Izraela vide onakvim kakav jest – prijetnja ne samo zemljama i narodima Bliskog istoka, nego i židovskom narodu u cjelini, čak i onom cijelu koji opasan betonskim zidovima i branjen proturaketnim sustavima misli da je nepobjediv. Stoga se sada svi napadi usmjeravaju protiv Irana, Sirije, Hamasa, Hezbollaha, protiv “Osovine otpora” u cjelini, koja je uspjela ujediniti snage i protivi se toj kriminalnoj dominaciji.
Sve ovo su temelji za sastavljanje Trumpovog “Sporazuma stoljeća”, a cilj je učvrstiti vladavina cionizma koju je njezin navodni otac navijestio na palestinskim zemljama. Osim što mora opravdati protjerivanje ljudi iz njihovih domova, sporazum mora raskinuti sve veze koje Palestince vežu za njihovu zemlju. Zato se iz korijena čupaju masline, pale usjevi i zatrpavaju izvori vode i bunari. Ruše se palestinska kultna mjesta u koja je utkana povijest tisuća proteklih godina.
Izrael ovako “cionizira” Palestinu. Oduzima joj arapski karakter, krade njezin identitet s očitim kopiranjem palestinskih nošnji, prisvajanjem njene gastronomije, što predstavlja kao svoju “izvornu kulturu”. Izrael namjerava isprazniti palestinski narod od njegove esencije, protjerujući ga iz njegovih domova ili brutalno uništavajući njihove nastambe i objekte domove, sprečavajući ih da putuju kroz svoje gradove i mjesta. Braneći im da posjete svoje obitelji u drugim gradovima okupirane Palestine, a posebno da se ne usude ući u povijesnu Palestinu. Palestinski narod ne može slobodno hodati po domovini svojih predaka, njegovati svoje masline ili ih ubirati kada to dopuste prilike. On ne može nekažnjeno piti iz svojih ukradenih izvora vode iz kojih se opskrbljuju novoizgrađena mjesta naseljena ekstremnim doseljenicima.
Dok se približava vjerojatan datum njegove objave, ono što je točno poznato o takozvanom “Sporazumu stoljeća”, koji uopće nije “sporazum”, jer Palestinci ni na koji način nisu sudjelovali u njegovoj izradi i trebaju ga nazvati “prisilom stoljeća”, američki mediji špekuliraju o tom planu, tvrdeći da je izrađen od uskog kruga ljudi i da čak ni predsjednik Trump ne zna njegov puni sadržaj.
Ništa neobično za američkog predsjednika koji preferira kratke objave od 144 znaka na Twitteru, koji se kasnije produbljuju u političkom i intelektualnom smislu, uz izvođenje raznih trikova “dubokoumnog sadržaja”. U onome u čemu se etimološki možemo složiti jeste da možete učinkovito koristiti koncept sporazuma, ali se ne i fokusirati se na sam sporazum i kršenje međunarodnog prava od strane nekolicine kriminalaca koji su iza četiri zida sebi uzeli za pravo da odlučuju o tome kakva bi trebala biti budućnost palestinskog naroda.
Međutim, Sjedinjene Države i Izrael su odlučili konkretizirati takozvani “Sporazum stoljeća”, koji nije ništa drugo do sprečavanje samoodređenja palestinskog naroda, pretvarajući ga u niz raspršenih “Bantustana” s ograničenom autonomijom i podložnima arbitraži saveza imperijalizma i cionizma.
Takvu odluku će Trump i Netanyahu urbi et orbi najvjerojatnije objaviti 15. svibnja, kada palestinski svijet obilježava takozvanu “Nakbu”, katastrofu, izraz kojij e postao simbol za protjerivanje stotina tisuća Palestinaca s teritorija koje su cionisti zauzeli nakon proglašenja svoje “države” 14. svibnja 1948. Ovaj sporazum, čiji precizan sadržaj još nije javno poznat, ipak je procurio i njegovi ključni dijelovi su objavljeni u nekim američkim medijima koji su imali mogućnost pristupa dokumentima o čijem su sadržaju raspravljali vlada Sjedinjenih Država i cionističkog entiteta. Ovi fragmenti pokazuju da svjedočimo politici koja konsolidira i legalizira kolonizaciju, okupaciju, apartheid i kriminal na palestinskim teritorijama.
Tako Washington Post u izdanju od 14. travnja 2019. godine navodi kako Trumpov mirovni paket za Bliski istok vjerojatno neće dozvoliti stvaranje palestinske države.
Autori članka, Anne Gearan i Souad Mekhennet, jasno impliciraju da plan Trumpa i Netanyahua potpuno ignorira palestinska prava i težnje. Američki dužnosnici koji rade na ovom projektu prisile umjesto mira su to učinili s civilnim i vojnim predstavnicima izraelske vlade. Sve ih je koordinirao zet američkog predsjednika, poduzetnik za nekretnine Jared Kushner. Tim je pokušao sakriti detalje i opseg dokumenta koji će biti predstavljen u svibnju. Međutim, sada je jasno da ovaj plan pretpostavlja ukidanje bilo koje mogućnosti i manevarskog političkog prostora da Palestina bilo kada u budućnosti dobije vlastitu državu.
Ali samoodređenje nije koncept kojim upravljaju Kushner i njegovo društvo, mahom ljudi bliski obitelji Netanyahu. Nisu oni ti koji mogu raditi skriveni u iza zida, na sastancima na kojima nije bio nijedan član palestinskog političkog svijeta, na dokumenti kojim će pokušati nametnuti takozvani “Sporazum stoljeća”. Ovi tajni sastanci su izrugivanje nastojanjima da se utemelji palestinska država, ali, prije svega, pokazuju da je cilj Sjedinjenih Država jednostavno zadovoljiti apetite entiteta izgrađenog na krvi i cionizmu.
Ako rezultat Kushnerovih diplomatskih napora s arapskim svijetom ovaj “Sporazum stoljeća”, to bi jednostavno predstavljalo najgrublje kršenje međunarodnog prava pod krinkom lažnih i demagoških izjava, kao što su one izražene u veljači 2019. dužnosnika jedne od arapskih monarhija koji je za Sky News Arabia rekao: “Ono što pokušavamo učiniti jest otkriti koje je realno i pravedno rješenje problema u 2019. godini i što može omogućiti ljudima da žive bolji život.”
Nesumnjivo je da to rješenje, licemjerno predstavljeno kao najbolja alternativa za 2019. godinu, nije za Palestinu, nema za cilj da njeni autohtoni stanovnici žive bolje, već da učvrsti dominaciju cionističkog režima, čiji pripadnici i dalje trebaju uživaju privilegije koje su im dali uzurpacija, pljačka i nekažnjeo otimanje zemlje koja im nikada nije pripadala. To dokazuje viziju palestinskih vlasti koje su uz predsjednika Mahmouda Abbasa Trumpov plan opisale kao “šamar stoljeća” kojem je cilj pokopati palestinski nacionalni projekt.
Mahmoud Abbas je također priznao da mu je u njegovim kontaktima s izaslanicima iz Sjedinjenih Država i uz sudjelovanje članova saudijske monarhije ponuđeno da se, prije mogućnosti da se čak i hipotetski prihvati palestinska država, složi da njezin glavni grad bude mjesto Abu Dis, južno od Istočnog Jeruzalema, ili Al-Qudsa, kao ga zovu Palestinci.
To je kategorički odbačeno, jer Abbas i cijeli palestinski narod smatraju da je Al-Quds vječni glavni grad Palestine. Također se pokazalo da plan kategorički negira jedan od središnjih zahtjeva palestinskog naroda, a to je pravo na povratak milijuna palestinskih izbjeglica, protjeranih 1948. godine.
U tom kontekstu, nije čudno što Sjedinjene Države u protekloj godini poduzele sve korake usmjerene na potpunu okupaciju Palestine, one povijesne i one okupirane od 1967. godine, kao što je slučaj sa Zapadnom obalom i Pojasom Gaze, teritorijalno uzurpiranom do 2005. godine, da bi sljedećih 14 godina, sve do danas, enklava živjela u punoj kopnenoj, pomorskoj i zračnoj blokadi.
Trumo je počeo sa simboličnim preseljenjem američkog veleposlanstva Jeruzalem, što je učinio usprkos protivljenju svijeta, savezničkih vlada i suprotno rezolucijama Ujedinjenih naroda. Kasnije su se SAD povukle iz organizacija kao što su UNESCO, Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda, odbacile su nadležnost Međunarodnog kaznenog suda i proglasile su lažni suverenitet Izraela nad okupiranim područjima Golanskih visoravni.
Cionisti su za sebe izgradili najveći geto u židovskoj povijesti
FOTO: Mahmoud Abbas
Područja na kojem je stvoren Izrael znači da se to društvo, kojim dominiraju najekstremniji sektori i pojedinci, odlučilo zatvoriti u veliki geto kojeg cionisti nazivaju obrambenim i usmjerenim na zaštitu od svojih susjeda.
Nemoguće je shvatiti kako se društvo, koje se dan za danom sjeća onoga što naziva svojom patnjom, svojim “holokaustom”, treba zatvoriti, izgraditi visoke zidove, izolirati se od okoline i vjerovati da na taj način može propagirati svoj mit o “najvećoj demokraciji na Bliskom istoku”.
Ironija je povijesti, kaže Michel Warschawsky, autor knjige “Kriza izraelskog društva”, da je cionizam, koji je htio srušiti zidove geta, stvorio najveći geto u židovskoj povijesti.
“Bez sumnje, to je teško naoružani geto, ali je još uvijek geto”, tvrdi Michel Warschawsky.
Ta paranoja se vidi u oblikovanju društva, entiteta i režima koji svakodnevno provodi nasilje nad svima koje smatra “Gojima”, protiv svih onih čije se mitologije i identiteti kvalificiraju kao “neljudski izmet”. To je rasna teorija slična arijevskoj, koja traži nestanak svih ljudskih bića koja zauzimaju mjesta koja su u njihovim mitovima označena kao “obećana zemlja”, za od Boga izabrane ljude, ali ljude koji prezire ostatak planete.
Vlada u Tel Avivu favorizira daljinu uzurpaciju, a vjerski spisi i židovska mitologija služe kao dokument iz katastra i “gruntovnice”, stoga nema nikakve potrebe da se prikazuju dokumenti koji bi potvrđivali vlasništvo nad bilo kojim komadom otete zemlje.
Izrael traži saveznike i zaštitnike kako bi ovu dječju priču promovirao po svijetu. Našao je partnere i koji su rekli da su plinska polja Levijatan u području istočnog Mediterana također vlasništvo cionističkog entiteta.
Istovremeno stvara koaliciju protiv zemalja, društava i političkih pokreta koji savez Sjedinjenih Država i Izraela vide onakvim kakav jest – prijetnja ne samo zemljama i narodima Bliskog istoka, nego i židovskom narodu u cjelini, čak i onom cijelu koji opasan betonskim zidovima i branjen proturaketnim sustavima misli da je nepobjediv. Stoga se sada svi napadi usmjeravaju protiv Irana, Sirije, Hamasa, Hezbollaha, protiv “Osovine otpora” u cjelini, koja je uspjela ujediniti snage i protivi se toj kriminalnoj dominaciji.
Sve ovo su temelji za sastavljanje Trumpovog “Sporazuma stoljeća”, a cilj je učvrstiti vladavina cionizma koju je njezin navodni otac navijestio na palestinskim zemljama. Osim što mora opravdati protjerivanje ljudi iz njihovih domova, sporazum mora raskinuti sve veze koje Palestince vežu za njihovu zemlju. Zato se iz korijena čupaju masline, pale usjevi i zatrpavaju izvori vode i bunari. Ruše se palestinska kultna mjesta u koja je utkana povijest tisuća proteklih godina.
Izrael ovako “cionizira” Palestinu. Oduzima joj arapski karakter, krade njezin identitet s očitim kopiranjem palestinskih nošnji, prisvajanjem njene gastronomije, što predstavlja kao svoju “izvornu kulturu”. Izrael namjerava isprazniti palestinski narod od njegove esencije, protjerujući ga iz njegovih domova ili brutalno uništavajući njihove nastambe i objekte domove, sprečavajući ih da putuju kroz svoje gradove i mjesta. Braneći im da posjete svoje obitelji u drugim gradovima okupirane Palestine, a posebno da se ne usude ući u povijesnu Palestinu. Palestinski narod ne može slobodno hodati po domovini svojih predaka, njegovati svoje masline ili ih ubirati kada to dopuste prilike. On ne može nekažnjeno piti iz svojih ukradenih izvora vode iz kojih se opskrbljuju novoizgrađena mjesta naseljena ekstremnim doseljenicima.
Dok se približava vjerojatan datum njegove objave, ono što je točno poznato o takozvanom “Sporazumu stoljeća”, koji uopće nije “sporazum”, jer Palestinci ni na koji način nisu sudjelovali u njegovoj izradi i trebaju ga nazvati “prisilom stoljeća”, američki mediji špekuliraju o tom planu, tvrdeći da je izrađen od uskog kruga ljudi i da čak ni predsjednik Trump ne zna njegov puni sadržaj.
Ništa neobično za američkog predsjednika koji preferira kratke objave od 144 znaka na Twitteru, koji se kasnije produbljuju u političkom i intelektualnom smislu, uz izvođenje raznih trikova “dubokoumnog sadržaja”. U onome u čemu se etimološki možemo složiti jeste da možete učinkovito koristiti koncept sporazuma, ali se ne i fokusirati se na sam sporazum i kršenje međunarodnog prava od strane nekolicine kriminalaca koji su iza četiri zida sebi uzeli za pravo da odlučuju o tome kakva bi trebala biti budućnost palestinskog naroda.
