Prošlo je dovoljno vremena od izbora kako bi se vidjelo što će nam u gospodarskom smislu donijeti za neke neočekivana koalicija SDP – Udruga pravaš. Odmah valja istaći kako, čini se, nikakvih posebnih iznenađenja, niti naglih zaokreta neće biti. Očito su Lujić i Duspara zaključili kako je situacija gotovo idealna te ne treba mijenjati ništa nego hrabro nastaviti istim tempom u istom smjeru.
SDP je prvenstveno za velike sustave i grandiozne investicije
Kao što se dalo iščitati iz predizbornih izjava njihovih lokalnih čelnika, SDP se zalaže za uspostavu velikih gospodarskih sustava, koji će svojom snagom povući i male poduzetnike i cjelokupnu lokalnu zajednicu. Doduše, nikada nisu rekli kako to misle ostvariti, osim ako nisu mislili na već legendarno dvadeseto-godišnje hrvatsko očekivanje Godota, odnosno velikih investicija, koje nikako ne dolaze. Nakon notorne Luke Brod, sada se među SDP-ovim gospodarskim stratezima sve nade polažu u (hadezeovog) generala Čermaka (sic!) i njegovu najavljenu investiciju. Ove dvije tlapnje povezane su i time što Čermakova uplata rezervacije od otprilike 2 milje godišnje drži Luku Brod da ne potone u gubicima. Sve u svemu, sva su se njihova rješenja svela na čekanje boljih dana iako je i sam premijer Milanović za nedavne posjete Latviji dobio recepte kako postići najviši rast u Uniji gotovo isključivo ulaganjem u malo poduzetništvo. Ono što u lokalnom SDP-u ne shvaćaju preslika je iz prirode, gdje se nešto maleno mora dugo vremena brižno njegovati kako bi se razvilo i naraslo u nešto veliko. Sada kada vladaju, kada su na poziciji da mogu nešto učiniti, netko bi očekivao kako će zasuti ministarstva, razvojne agencije i gradsku upravu idejama za mnogobrojne EU projekate pa i one za podršku poduzetnicima. Gdje su prijedlozi za lokalna Savjetovališta, Inkubatore, Marketinške agencije, Centre za obuku i povećanje konkurentnosti, gospodarska predstavništva u EU i slične ustanove koje bi bar u početku financirala EU, a koji bi lokalnim poduzetnicima bili dragocjena pomoć u prevladavanju krize. Umjesto toga, i dalje se najviše energije troši na preciznu podjelu mjesta s koalicijskim partnerima u upravnim i nadzornim odborima. Nadalje, kada bi se i pojavio veliki investitor, postići win-win situaciju u kojoj i mi i on pobjeđujemo te dobro prolazimo i u svjetskim razmjerima je izuzetno rijetko. Povučemo li opet analogiju s prirodom, skupo, teško, komplicirano i neprirodno je presaditi odraslo stablo.
Bauštela ekonomija
Za razliku od svojih koalicijskih partnera, gradonačelnik Duspara nema nikakvih dvojbi niti lutanja. On točno zna što želi, kamo ide i kako će tamo stići. Zbog te njegove odlučnosti vjerojatno su ga građani i izabrali. Doduše, ne vidim kakve koristi u tome ima za njih, jer se njegova strategija i razvoj „gospodarstva“ svodi na intenzivno trošenje proračuna pa i zaduživanje istih tih građana. Naime, on za razliku od osnovne ekonomske logike koja kaže kako se prvo novci nekom konkretnom djelatnošću moraju zaraditi, multiplicirati i oploditi, kako bi se onda kroz angažiranje građevine potrošili, sve okreće naglavce pa trošenjem dragocjenog novca na uglavnom za krizna vremena neprimjerene građevinske investicije, „podmazuje ne tako više debeli vrat“ građevinske operative, koju neki nazivaju i „građevinskom mafijom“. Ne radi se o tome da Duspara ne razumije posljedice svojih djela, jer je do sada i slijepac mogao prepoznati nepostojeće gospodarske efekte i rezultate ove njegove bauštela ekonomije, već on to čini promišljeno ne bi li ostvario svoje ciljeve. Pitanje kada će građani konačno shvatiti kako se Dusparini i njihovi ciljevi nikako ne podudaraju? Zadnji iz niza investicijskih bisera je projekt izgradnje stanova za mlade, školovane i slične, tko god oni bili. Osim zaduživanja i bezdušnog piskanja naše „sirotinje“, ovakvim se postupcima čini dodatna šteta jer izostaju multiplikacijski učinci koje bi ta ista ulaganja imala kada bi se usmjerila u razvoj nekih drugih gospodarskih djelatnosti. Kako bi kompenzirao relativno tihe prosvjede protiv svoje politike, Duspara je osigurao i medijsku potporu svojih „savjetnika“, koji redovito tvrde kako jačanje gospodarstva nije posao gradonačelnika, ali nikada ne kažu zašto onda svi naši novci završe baš u ovoj gospodarskoj grani. Također, nikako da nam objasne kako onda nastaju ogromne razlike između pojedinih gradova u Hrvatskoj, jer nije u svima kriza uhvatila maha kao u Brodu.
Tupadžije
U ovu grupu spadamo svi ostali, nespomenuti. U prvom redu ostale stranke, opozicijske i neparlamentarne, koje se ne čuju, čijih inicijativa, prijedloga i projekata nema. Kako su izbori prošli, tako su i svi oni nestali. Posebno je nejasno kako misle napredovati u HDZ-u kada se od njih i zbog njihove veličine, a i zbog duga prema opljačkanom hrvatskom narodu, najviše očekuje. Uspostavom „mosta“ između županijskih (koja su u njihovoj vlasti) i gradskih tijela moglo bi se mnogo napraviti. Htijenja očito nema.
Nema ni ostalih tzv. malih stranaka i neovisnih političara. Umjesto da sada konstruktivnim djelovanjem izgrađuju i utvrđuju svoje pozicije na budućim izborima, oni su se povukli u ilegalu i ližu još svježe rane.
Na kraju tu su građani koji su izravno (izlaskom) ili neizravno (apstinencijom) izabrali sadašnju vladajuću i opozicijsku garnituru, kao što su odlučili i o našem pristupu EU. Samim glasovanjem njihova odgovornost nije završila i prestala, već su dužni razvijati kapitalizam za koji su se odlučili još prije dvadesetak godina te razvijati europske tekovine i institucije o kojima su se nedavno izjašnjavali. Ne može se očekivati od političara da isključivo oni prijavljuju europske projekte, već su to dužni činiti i svi građani: kao pojedinci, kao članovi udruga i kao poduzetnici. Ne budu li to činili bit će skuplja pita od tepsije: plaćat ćemo našu „članarinu“ u EU, a da istovremeno nećemo povlačiti sredstva koja su nam na raspolaganju. Zar su građani mislili kako će netko drugi umjesto njih osmišljavati projekte i boriti se za EU sredstva te razvijati napredno kapitalističko društvo?
Volio bih da me svi navedeni demantiraju, da svi skupa pokažemo kako nismo tupadžije te kako za nas ne vrijedi ona: „Pazi što želiš, možda ti se i ostvari!“. Volio bih da ovaj članak, s obzirom da je mandat ove koalicije tek počeo bude svojevrsna opomena i prekretnica nakon koje će glavni protagonisti odustati od dosadašnje politike.
Dragi čitatelju, ne zaboravi stalno preispitivati u kojoj se ti grupi nalaziš!
from sb underground
