Europska unija bi trebala biti zajednica naroda i država s ljudskim oblikom, a ne pretvorena u tehnološko čudovište, koje će na kraju proždrijeti i one koji su ga stvorili, i kojem će briga za dobrobit običnih ljudi biti „zadnja rupa na svirali“
Europi kao da već nije dovoljno sigurnosnih i ekonomskih izazova i problema, pa se na njenom horizontu sada nazire i još jedan – nimalo ugodniji.
O njemu danas piše medij Politico, pozivajući se na dokument Europske komisije u kojeg je imao uvid i koji pokazuje da će Europska unija potaknuti prijestolnice na ubrzanje svojih priprema za zagrijavanje svijeta odnosno za posljedice koje iz toga proizlaze.
Riječ je, primarno, o nestašici vode koja prijeti izbijanju sukoba među zemljama Europske unije koje nisu spremne na globalno zatopljenje.
Pogledajmo sada najprije zajedno što o tome točno piše Politico, a nakon toga ću izvesti vlastiti zaključak.
Nestašica vode riskira izbijanje sukoba
Nestašica vode riskira izazivanje sukoba među zemljama Europske unije koje nisu spremne za zagrijavanje svijeta, a na to će upozoriti izvršna vlast bloka sljedeći tjedan.
Oštra poruka dio je priopćenja Europske komisije u kojem se vlade EU-a pozivaju na ubrzanje priprema za borbu protiv klimatskih promjena, tvrdeći da nisu ispunile ono što je potrebno. To je otvoreno upozorenje koje će poslužiti kao posljednja velika klimatska inicijativa EU-a uoči izbora u cijelom bloku u lipnju ove godine
Komisija identificira nestašicu vode kao problem koji prijeti gotovo svakom aspektu života: hrani koju jedemo, vodi koju pijemo i infrastrukturi koja pokreće i nosi društvo, a da ne spominjemo osnovne ekonomske aktivnosti i zdravlje ljudi – piše dalje Politico.
“Ti se rizici mogu manifestirati u više oblika, od kojih neki uključuju … povećano natjecanje oko vodnih resursa u različitim sektorima i upotrebama, uključujući potencijalni rizik od sukoba unutar i među državama članicama oko prekograničnih vodnih resursa”, navodi se u prijedlogu.
Sukobi počinju već sada
Neke regije već se prepiru oko zaliha. U Španjolskoj, sušom pogođena Katalonija pokušava uvjeriti španjolsku središnju vladu da preusmjeri riječnu vodu iz susjednog Aragona, raspirujući političke napetosti. Francuska je prošle godine bila svjedokom nasilnih sukoba oko planova za rezervoar vode.
Poslanica Komisije pratit će prvu europsku procjenu klimatskih rizika, sveobuhvatno izvješće Europske agencije za okoliš (EEA) koje će biti objavljeno u ponedjeljak.
Povećanje ekstremnih voda kao što su poplave i suše samo je jedna od klimatskih prijetnji s kojima se Europa suočava. Procjena EEA-e “identificirala je 36 ključnih rizika za Europu, od kojih je nekoliko već na katastrofalnim razinama i od velike hitnosti”, kaže se u dokumentu Komisije, bez dodatnih detalja.
Općenito, kaže Komisija, EU može očekivati ”više katastrofa kao što su suše, poplave, šumski požari, bolesti, propadanje usjeva, smrt zbog vrućine, oštećenja infrastrukture i
strukturne promjene u okolišu” — ali upozorava da blok nema planove za te rizike.
Zelene politike EU-a suočene su s otporom
Sa zelenim politikama koje se suočavaju s negativnim reakcijama diljem EU-a , Komisija pokušava napraviti ekonomski argument za povećanje otpornosti kontinenta na klimatske rizike. Prema “konzervativnoj procjeni”, tvrdi se, pogoršanje klimatskih učinaka moglo bi smanjiti gospodarsku proizvodnju bloka za 7 posto do 2100. godine.
„Otpornost na klimatske promjene pitanje je konkurentnosti za gospodarstva i tvrtke, a time i radna mjesta. To je pitanje ekonomskog opstanka ruralnih i obalnih područja, poljoprivrednika, šumara i ribara”, ističe se u dokumentu.
Što se tiče rizika povezanih s vodom, Komisija procjenjuje da bi se EU mogla suočiti s 1,6 trilijuna eura godišnje štete od obalnih poplava. Od 1980. suše i poplave koštale su EU procijenjenih 9 milijardi eura, odnosno 170 milijardi eura godišnje.
“Nedovoljna ili odgođena provedba integriranog upravljanja vodama bit će nedostupna”, stoji u dokumentu.
Južna Europa bit će najviše pogođena
I nije samo voda u pitanju. Komisija primjećuje da, iako se očekuje da će zarazne bolesti poput virusa Zapadnog Nila postati endemske u dijelovima Europe, “učinkovite medicinske protumjere… su rijetke ili ih tek treba razviti.” Osim toga, “cijela je prometna infrastruktura u opasnosti od klimatskih promjena”, ali do sada nema dovoljno ulaganja za ublažavanje rizika.
Klimatski utjecaji također će vjerojatno pogoršati nejednakost među i unutar zemalja EU-a, pri čemu će južna Europa biti pogođena gore od ostatka kontinenta.
Iako uglavnom poziva prijestolnice na djelovanje, izvršna vlast EU-a u dokumentu si daje domaću zadaću. Komisija će pojačati zaštitu radnika od rizika kao što su toplinski valovi, postaviti “minimalne zahtjeve otpornosti na klimu” za svu potrošnju EU-a i krajem 2025. objaviti studiju o pripremi poljoprivrednog sektora za klimatske promjene.
Slično tome, Bruxelles planira izdati više smjernica o tome kako ruralne krajolike učiniti otpornijima na klimatske rizike, nadovezujući se na nova pravila bloka o obnovi prirode.
Kontroverzni zakon, koji je prošao nekoliko glasovanja u Europskom parlamentu i sada se suočava s teškim konačnim glasovanjem među zemljama EU-a, podupire nekoliko mjera otpornosti i spominje se u cijelom dokumentu.
Možda kao mig kontroverzi oko zakona — koji se suočio s reakcijom djelomično potaknutom dezinformacijama koje su širile industrijske skupine i konzervativni zakonodavci — dokument navodi “borbu protiv dezinformacija” kao ključni alat za jačanje spremnosti Europe na klimatske promjene.
“Komisija će pridonijeti naporima da se prati i analizira kako dezinformacijske priče ulaze u javni prostor i utječu na mišljenje i ponašanje”, stoji u tekstu. “Poboljšat će korištenje relevantnih alata politike, digitalnih rješenja i komunikacijskih pristupa u borbi protiv klimatskih dezinformacija.” – zaključuje Politico.
Završni komentar – ili Bruxelles bez ideologije ne može
Sve je u ovom tekstu medija Politico izgledalo dovoljno korektno, pa i logično i razumljivo – do pred sam njegov kraj, kada je opet na površinu izbila za Bruxelles nezaobilazna ideologija. To što je ostavljena za sam kraj teksta ne znači da može ostati skrivena.
Borba protiv „klimatskih dezinformacija“ – kako se navodi u dokumentu kojeg je „slučajno“ na uvid uspio dobiti Politico, ne može biti borba nekakvim alatima i digitalnim i drugim tehnološkim čudima, ili pak političkim direktivama i odlukama. Time bi se u startu smanjilo ili potpuno onemogućilo vođenje kvalitetnih rasprava i sukoba argumentima oko tema oko kojih postoje različiti ali posve legitimni stavovi.
Borba argumenata (naglašavam argumenata, a ne osobnih želja i fikcija!) se mora omogućiti u svemu, pa tako i po pitanjima koja se navode u ovom dokumentu. Poglavito na razinama stručnjaka, kojima u tom smislu mora biti jednako dostupan pristup medijima odnosno javnosti u sučeljavanju mišljenja. Ne smije ih se u startu nazivati konzervativcima ili lobistima ovih ili onih industrija iako sigurno ima i takvih. Ali njih itekako ima i na suprotnoj strani klatna.
Jer klimatske promjene u svijetu danas više ne negira nitko normalan, jer su svima vidljive. Razlike u mišljenjima su isključivo u tome, uzrokuju li ih redoviti prirodni ciklusi ili ljudski čimbenik odnosno energija koju čovječanstvo dominantno koristi – prije svega fosilna goriva.
Tehnološko čudovište prijeti svima
Sve ostalo, izvan toga, Europsku uniju samo ubrzano pretvara u suvremenu inačicu propalog SSSR-a čije su se elite također obilato služile direktivama u obnašanju vlasti i čuvanju tekovina revolucija i komunizma. S jednom velikom razlikom: niti približno nisu imale u svojim rukama ovako tehnološki sofisticirane alate za kontrolu ljudi i njihovog uma koje danas imaju elite u Europskoj uniji.
Upravo je zato krajnje važno da se takvi alati ne zloupotrebljavaju u ideološke svrhe ili pak u političke borbe s neistomišljenicima.
Jer to, koliko god sada izgledalo kao moćno oružje u rukama elita za promicanje i nametanje vlastitih interesa kao po svih obligatornih (bez nužne provjere vjerodostojnosti) – na kraju može završiti takvim udarom da se mogu potresti i sami temelji na kojima se uporno i mukotrpno gradila Europska unija.
Ali Unija koja je trebala biti zajednica naroda i država s ljudskim oblikom, a ne pretvorena u tehnološko čudovište, koje će na kraju proždrijeti i one koji su ga stvorili i kojem će briga za dobrobit običnih ljudi biti „zadnja rupa na svirali“.
