Prošli tjedan je zapovjednik ukrajinske prekaljene elitne 47. Brigade, podnoseći ostavku oštro kritizirao vojno zapovjedništvo zemlje, a njihove je zapovijedi nazvao „idiotskima“, da ne vode računa o životima vojnika, da su sposobni samo za inspekcije i td. U međuvremenu Zelenski se transformirao u mirotvorca, a EU lideri u ratoborne vođe – ali one koji ne žele ratovati bez SAD-a

Oči cijelog svijeta danas su prikovane na telefonski razgovor, koji će se u ponedjeljak, 19. svibnja, održati između američkog i ruskog predsjednika Donalda Trumpa i Vladimira Putina. Razgovor bi trebao početi u 10:00 sati po washingtonskom, odnosno 17:00 sati po moskovskom vremenu i upravo traje kulminacija njegovih priprema s obje strane.

Ključna tema razgovora dvojice „gospodara rata“ je naravno Ukrajina i pronalazak načina na koji će se zaustaviti tamošnji sukob kojeg je Rusija pokrenula 24. veljače 2022. godine i koji je, dakle, već ušao u svoju četvrtu godinu trajanja.

Već nekoliko dana, od prošlotjednog sastanka ruske i ukrajinske delegacije u Istanbulu, od strane vođa ključnih europskih država – britanskog premijera Keira Starmera (rekao je da su ruski uvjeti iz prošlotjednih pregovora u Istanbulu „potpuno neprihvatljivi“; za koga, za Ukrajinu ili Ujedinjeno Kraljevstvo nije precizirao), francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i njemačkog kancelara Friedricha Merza (njima se sve češće oštrim izjavama pridružuju poljski premijer Donald Tusk i finski predsjednik Aleksandar Stubb, pri čemu ovaj potonji upravo izjavio da je Rusija slaba i da ju zapad sada ima priliku potpuno poraziti) – odašilju se vrlo oštre poruke Vladimiru Putinu. Da on odbija Trumpov mirovni prijedlog i da će, ukoliko opet u današnjem razgovoru ne prihvato30-dnevni prekid vatre biti suočen s novim oštrim sankcijama – i europskim i američkim. U petak su i nazvali Trumpa, kolokvijalno rečeno – s upozorenjem da će ga Putin „preveslati“ u razgovoru.

Zapravo bih rekao da su ove poruke prije svega bile adresirane Trumpu, jer su svjesni da na Putina ne ostavljaju prevelik dojam da bi on zbog njih promijenio svoju politiku.

Europski lideri Trumpa nastoje privući na svoju stranu i nametnuti mu svoj stav oko modaliteta zaustavljanja ovog rata – dok od bilo kakvog njegovog dogovora s Putinom strahuju, jer se osjećaju izbačenima iz igre. Također i zbog svojih osobnih pozicija s obzirom da su tijekom Bidenovog mandata svi redom (osim Merza koji je tek nedavno izabran za kancelara) prihvatili i promovirali politiku usmjerenu na pobjedu Ukrajine i nemogućnost pregovora s Moskvom dokle god ne povuče sve svoje snage iz te zemlje. Gotovo da se čini kao da unaprijed zabijaju klin u mogućnost dogovora između Trumpa i Putina. Štoviše, u tu se svrhu postojano promiče i strah od ruskog vojnog napada na Europu koji tek što nije uslijedio.

Rekao bih da europski lideri gotovo boluju od „geopsihijatrije“  – iracionalnog stvarnog ili osmišljenog straha od novog velikog rata na europskom kontinentu ukoliko se Putina brzo zajednički „ne stavi na mjesto“. Pritom ne bi htjeli da njihove zemlje u vojnom smislu u bilo čemu na tlu Ukrajine aktivno sudjeluju. Ako bi to učinila Amerika tada sigurno da.

Zelenski se transformirao u „goluba mira“

Istodobno se Volodimir Zelenski u vrlo kratko vrijeme transformirao iz faze beskompromisnog vođe koji odbija pregovore i prijeti dok ruske snage ne budu poražene ili se same povuku iz Ukrajine – u goluba mira. Izjavljuje o ukrajinskoj spremnosti za mir odmah, za prihvaćanje Trumpovog prijedloga i traženja jednomjesečnog primirja bez bilo kakvih preduvjeta i sl.

Možda Zelenski stvarno više i nema previše izbora. Naime, prošli tjedan je zapovjednik ukrajinske elitne 47. Brigade, Oleksandar Širšin, podnoseći ostavku oštro javno kritizirao vojno zapovjedništvo zemlje, pri čemu je njihove zapovijedi nazvao „idiotskima“, da ne vode računa o životima vojnika, da su sposobni samo za kontrole i inspekcije i td.

Podsjećam kako je riječ o elitnoj vojnoj postrojbi treniranoj po NATO standardima i opremljenoj suvremenim zapadnim tenkovima i drugom opremom. Uskakala je u najteže borbe: nedugo nakon što je formirana ubačena je na bojišnicu oko čuvenog sela Rabotine u Zaporoškoj regiji tijekom čuvene ukrajinske ofenzive u ljeto 2023. gdje su ukrajinske snage pretrpjele neugodan poraz. I sama 47. je na tom području pretrpjela velike gubitke. Potom je prebačena u Avdiivku gdje je također bilo teško stanje i koja je pala u veljači 2024, a onda i u rusku regiju Kursk nakon ukrajinske ofenzive početkom kolovoza 2024. gdje je također pretrpjela velike gubitke. Upravo je to vjerojatno i potaknulo oštru reakciju zapovjednika 47. Brigade i časničkoga kadra.

Što je rekao Putin pred razgovor s Trumpom?

Putin je tijekom vikenda izjavio kako će Rusija do kraja ove godine ostvariti sve vojne zadaće i potpuno „osloboditi“ sve četiri ukrajinske regije koje je anektirala početkom listopada 2022. godine.

Prema njegovim riječima, Rusija “ima dovoljno snage i resursa da ono što je započeto 2022. godine dovede do logičnog završetka s rezultatom koji je potreban Ruskoj Federaciji“. „Taj rezultat je uklanjanje uzroka koji su uzrokovali ovu krizu, stvaranje uvjeta za dugoročni održivi mir i osiguranje sigurnosti ruske države, osiguranje interesa našeg naroda na onim teritorijima o kojima uvijek govorimo. Gdje žive ljudi koji ruski smatraju svojim materinskim jezikom i Rusiju smatraju svojom domovinom“, rekao je Putin.

S druge strane, ukoliko ne bude napretka u današnjem telefonskom razgovoru, Kongres će usvojiti zakon o sankcijama protiv Rusije. To je izjavio državni tajnik Marco Rubio, dok je zamjenik predsjednika ruskog Vijeća sigurnosti Dmitrij Medvedev sa svoje strane zaprijetio “još strašnijim ratom” ako Zapad postavi ultimatume Kremlju u pregovaračkom procesu.

Do dogovora se mora doći!

Što će na kraju od svega ovog biti? Krajnje teško je reći. Međutim, ustrajavam na svojoj liniji da će Trump i Putin prije ili kasnije (nikako ne nužno danas) postići određeni dogovor kojeg će morati prihvatiti i sve strane uključene na ovaj ili onaj način u ukrajinski sukob. Jasno je da je Trump po ovom pitanju gospodar nametanja zajedničkog zapadnog stava do kojeg će prije ili kasnije morati doći (sadašnja igra „toplo-hladno“ SAD-a i Europe oko ukrajinskog pitanja je ipak prije svega usmjerena na pokušaj omekšavanja Putina po sistemu „dobrog i lošeg policajca“ gdje je Trump dobar, a europski lideri loši i ratoborni).

Jer sve suprotno ovaj rat vodi u neizbježnu eskalaciju u koju će se, onda, prije ili kasnije – biti primoran aktivno umiješati i SAD što Trump ni pod koju cijenu ne želi jer bi značilo Treći svjetski rat i potpunu katastrofu. Trump ima potpuno druge domaće i globalne ambicije nego „Bidenov rat“ pretvoriti u „Trumpov rat“ s Putinom.

Ostavljam i mogućnost da Putin danas prihvati jednomjesečni prekid vatre ali pod političkim uvjetima o zabrani daljnjeg naoružavanja Ukrajine, daljnje mobilizacije i td. o čemu postojano i govori kao o problemu za ruske snage u slučaju zamrzavanja stanja na bojišnicama a ne trajnom rješenju.

Uostalom za rat bi opet imao vremena nakon tog roka ako mu se baš i dalje ratuje. Mjesec dana nije toliko dugo razdoblje.

Trumpove igre pritisaka

U nastavku ću se poslužiti i jučerašnjom izvrsnom analizom ukrajinskog medija Strana čije ću ključne dijelove objaviti ispod. U tekstu se iznosi presjek onoga što je prethodilo današnjem telefonskom razgovoru Trump-Putin, ali i razrađuju mogući scenariji čime će rezultirati. Evo što se u tekstu navodi.

Prvo, Trump je upotrijebio intenzivan pritisak kako bi prisilio ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i Europljane da pristanu na ideju o prekidu vatre.

Zatim se pretvarao da vrši pritisak na Putina kako bi pokazao “snažan stav”. Tada su Zelenski i Europljani pokušali prekinuti igru ​​postavljanjem ultimatuma Putinu zahtijevajući 30-dnevni prekid vatre, nakon čega bi pristanak na njega značio “gubitak obraza” za Kremlj.

Zatim je Trump efektivno poništio ovaj ultimatum prisiljavajući Zelenskog da prihvati Putinov uvjet za izravne pregovore, a zatim je izjavio svoju želju da osobno razgovara s Putinom (i u ovom slučaju, pristanak ruskog predsjednika na prekid vatre duž linije fronta više neće izgledati kao ispunjenje ultimatuma).

Konačno, kruna procesa trebao bi biti sam “mirovni sporazum”, sklopljen na sastanku (ili neposredno nakon njega) između Trumpa i Putina – primirje duž prve crte i mnogi bonusi za Rusiju od SAD-a, a, moguće, i za SAD od Rusije. Istodobno, Washington će reći da je i Kremlj morao napraviti „bolne ustupke“ – odustati od zahtjeva za povlačenjem ukrajinskih trupa s cijelog teritorija četiriju regija. Sudeći prema ovoj verziji, rasplet bi trebao biti blizu – Trump želi razgovarati s Putinom već u ponedjeljak .

Trumpov plan podrazumijevao je prekid vatre duž prve crte, odbijanje prijema Ukrajine u NATO, službeno američko priznanje Krima, ukidanje američkih sankcija Ruskoj Federaciji i predaju nuklearne elektrane Zaporižje pod kontrolu Washingtona.

Ruski uvjeti

Što se tiče uvjeta Ruske Federacije, jučer je niz zapadnih medija objavio zahtjeve koje su, navodno, Rusi prenijeli ukrajinskoj delegaciji na pregovorima u petak:

  • neutralna Ukrajina slična austrijskom modelu neutralnosti – bez stranih trupa ili oružja za masovno uništenje na ukrajinskom tlu;
  • bez reparacija – obostrano odricanje od bilo kakvih zahtjeva za naknadu štete uzrokovane ratom;
  • prava govornika ruskog jezika – Ukrajina mora usvojiti europske standarde o pravima manjina i stati na kraj „nacionalističkoj propagandi“;
  • Ukrajina ne bi trebala polagati pravo niti iznositi ustavne zahtjeve protiv Rusije u vezi s pet regija (Donjecka, Luganska, Hersonska, Zaporiška oblast i Krim) i ne bi se trebala protiviti akcijama za njihovo međunarodno priznanje;
  • Ukrajinske trupe moraju se povući s cijelog teritorija Donjecke, Luganske, Zaporiške i Hersonske oblasti.

Drugi uvjeti Ruske Federacije u raznim vremenima bili su ograničavanje broja pripadnika Oružanih snaga Ukrajine (ali, karakteristično, taj uvjet nije na popisu “istanbulskih” zahtjeva Ruske Federacije), ukidanje sankcija, puštanje zatvorenika u Ukrajini po “političkim” člancima, prekid mobilizacije i isporuke oružja te ostavka Zelenskog.

Svi ruski uvjeti mogu se podijeliti u tri vrste.

Prvi su oni čija provedba ovisi samo o Sjedinjenim Državama. To uključuje, na primjer, priznavanje ruskog statusa osvojenih teritorija, prekid isporuke oružja i ukidanje američkih sankcija. Trump može ispuniti ove uvjete bez većih poteškoća ako to želi.

Drugo je nešto što ovisi o EU. To je ukidanje europskih sankcija, prekid isporuke oružja i blokiranje članstva Ukrajine u NATO-u odgovarajućom odlukom summita Saveza. Europljani su već više puta izjavili da ne namjeravaju sve to učiniti. Međutim, s obzirom na njihovu ogromnu sigurnosnu ovisnost o SAD-u, ako Trump pritisne, Europa bi se mogla složiti.

Treće je ono što ovisi o Ukrajini. To su svi ostali uvjeti, na neke od kojih bi Kijev, teoretski, mogao pristati ako SAD na njega izvrše veliki pritisak. To uključuje odbijanje reparacija i međusobnih potraživanja, zaštitu prava ruskog jezika i UPC-a, puštanje zatvorenika pod “političkim” člancima i neutralni status. Pa čak i priznanje osvojenih teritorija od strane Rusije. To jest, usvajanje modela odnosa između Finske i SSSR-a nakon Drugog svjetskog rata.

Ali postoje uvjeti na koje Kijev neće pristati čak ni pod vrlo jakim pritiskom. Barem s obzirom na trenutnu situaciju na prvoj crti bojišnice. To uključuje ograničenja za ukrajinske oružane snage i povlačenje ukrajinskih trupa iz četiri regije.

Što se tiče Zelenskog ostavke na predsjedničku dužnost, taj se uvjet može ispuniti samo koordiniranim i vrlo jakim pritiskom SAD-a i EU-a, kao i unutar same Ukrajine.

Drugim riječima, ako Putin inzistira na jednoj od nedostižnih točaka u pregovorima s Trumpom, neće biti dogovora. Jer Trump, čak i da je htio (a još nema znakova da bi htio), ne bi mogao postići ispunjenje tih uvjeta.

Pet daljnjih scenarija

  1. Putin uklanja nemoguće i teško ispunive zahtjeve, u zamjenu za Trumpov pristanak da prihvati neke od ostvarivih uvjeta. Nakon čega prestaje rat na frontu i sklapa se “mirovni sporazum”.
  2. Putin ne ukida nemoguće zahtjeve, Trump se razbjesni i daje zeleno svjetlo za uvođenje najstrožih sankcija protiv Ruske Federacije i drugih mjera pritiska. Ova opcija je puna oštre eskalacije i u ratu u Ukrajini i u odnosima između Rusije i Sjedinjenih Država (prisjetimo se Medvedevih nagovještaja). Nakon toga, međutim, stranke, došavši na rub nuklearnog ponora, mogu sjesti i postići dogovor. Ali možda nemaju vremena za to.
  3. Putin ne ukida nemoguće zahtjeve, ali Trump, kako ne bi zatvorio vrata dijalogu, ne uvodi nove sankcije, već istovremeno nastavlja vojne isporuke Ukrajini (za novac ili kao doprinos Fondu za sporazum o sirovinama). U ovom slučaju, pregovori se mogu vratiti nakon nekog vremena. Ali uvjeti za prekid rata tada mogu biti potpuno drugačiji, ovisno o situaciji na fronti, kao i o unutarnjem stanju u kojem će se naći Ukrajina, Rusija i Zapad.
  4. Putin ne ukida nemoguće zahtjeve prema Ukrajini, ali se slaže s Trumpom oko nekih drugih pitanja u zamjenu za potpuni prekid američke vojne podrške Ukrajini. Kijev nastavlja rat uz pomoć Europe, ali situacija ukrajinskih oružanih snaga će se pogoršati. Prema jednoj verziji, to je Putinov glavni cilj u pregovorima s Trumpom.
  5. Trump i Putin dogovorili su uvjete primirja, ali Zelenski odbija primirje. Ova opcija je malo vjerojatna, jer prijeti Kijevu katastrofalnim posljedicama (potpuni prekid s Washingtonom), ali se ne može 100% isključiti.

Na ovaj ili onaj način, čini se da se situacija približava kritičnom raspletu. Saznat ćemo uskoro u kojem će smjeru događaji krenuti – prema kraju rata ili prema eskalaciji.

Ukoliko današnji telefonski razgovor završi s određenim optimizmom vrlo  vjerojatno će početi pripreme i za osobni susret Trumpa i Putina – vjerojatno na nekom neutralnom terenu, radi potpisivanja sporazuma. Ali nemojmo još ići tako daleko.

geopolitika