Opaska uredništva: Na poziciji koju je gotovo pet godina majstorski držao pokojni Josip Kregar, od danas objavljuje naš kolumnist Marko Vučetić koji prihvaća zahtjevnu zadaću da nastavi tamo gdje je Kregar stao. Smrt prof. Kregara ćemo teško podnijeti ali ćemo ostati ponosni i zahvalni na svemu dobromu što nam je dao i kazao. Prof. Vučetiću naša velika zahvala!).
Svima koji su se u životu zanimali za odgoj zasigurno je poznata Rousseauova teorija pedagoškog ugovora. Odgoj adolescenta zahtijeva autoritet odgojitelja koji neće rezultirati negativnim posljedicama kao što su dodvoravanje i pobuna.
Dodvoravanje i pobuna razbijaju društvenu dinamiku, oni su usmjereni, potpuno fiksirani ili na posluh dodvoravanja prema nezasluženom autoritetu tzv. odgojitelja koji nije u stanju odgojiti nekoga da bi taj bio odgojen i samostalan u djelovanju, nego ga odgaja za sebe ili na neposluh pobune protiv autoriteta tzv. odgojitelja koji nije u stanju odgojiti nekoga i odgojenik ga, činom pobune, dekonstruira kao odgojitelja.
Pedagoški ugovor počiva na povjerenju prema autoritetu odgojitelja koji odgaja putem zapovijedi i zabranjivanja. Odgojitelj se obvezuje da će zapovijedati i zabranjivati u korist odgojenika, a odgojenik se obvezuje da će bespogovorno slušati zapovijedi i zabrane odgojitelja.
Da bi se uspostavilo povjerenje između odgojenika i odgajatelja, nužno je, da nakon nekog vremena, odgojitelj odgojeniku dade povratnu informaciju i objasni mu zašto je nešto zapovijedao i zabranjivao te da odgojenik uvidi kako je to bilo u njegovu vlastitu korist, a ne u korist odgajatelja.
Bez djelovanja u korist odgojenika, nema odgoja ni odgajatelja.
Na djelu je nasilje, a prema nasilju se ili buni ili kapitulantski dodvorava.
Ako model Rousseauovog pedagoškog ugovora primijenimo na jedan sramotan događaj iz hrvatske prošlosti, a to je ubojstvo Milana Levara, onda se, kao građani koji su se susreli s neprimjerenim autoritetom koji odgaja za državu smaknuća, moramo pobuniti protiv metafizičkog političkog odgojitelja koji nas odgaja da bismo bili poslušni prema ubojicama i ratnim zločincima.
Milan Levar je ubijen u Gospiću prije 20 godina. U petak, na godišnjici ubojstva, bit će komemoracija na groblju u Gospiću. Bio je hrvatski branitelj koji je Hrvatsku branio od zločina. Kao takav, nije mogao biti za one koji su u liku hrvatskih branitelja Hrvatsku izručili zločinu.
Levar, dakle, nije mogao šutjeti o ratnim zločinima počinjenim na području Gospića. Zato je ubijen. Ubijen je samo zato što je bio hrvatski branitelj. Ubijen je od onih koji ne podnose hrvatske branitelje, a hrvatski branitelj je samo i isključivo onaj tko ne dopušta da se u ime Hrvatske i u Hrvatskoj mogu počiniti zločini.
Protiv Levara su tada, ali i sada, bili oni koji su protiv hrvatskih branitelja i protiv hrvatske države.
Hrvatska država, ako se poslužimo terminologijom pedagoškog ugovora, zabranjuje zločine i ubojstva, ona zapovijeda da počinitelji ratnih zločina i ubojstava ne mogu biti hrvatski branitelji.
Ubojice i zločinci nikoga ne brane. Oni koji su na strani ubojica i ratnih zločinaca, protiv su Republike Hrvatske.
Takvi mogu preuzeti lik hrvatskog branitelja, ali pravi odgajatelj građana Republike Hrvatske, a to bi trebale biti hrvatske institucije i oni koji te institucije predstavljaju, kao što je, primjerice, glavni državni odvjetnik, zato što su se obvezali raditi u korist hrvatskih građana, neće dopustiti da ratni zločin bude dio prakse hrvatskih branitelja.
Hrvatski branitelji ne mogu biti zločinci, a ako su počinili zločin, onda nisu hrvatski branitelji, tada su zločinci preuzeli lik hrvatskih branitelja kako bi mogli neometano činiti i počiniti zločine.
Milan Levar je bio hrvatski branitelj, branio je Hrvatsku od zločina i zločinaca, zbog toga je ubijen, ali i, za života, proganjan i optuživan od onih koji su samo preuzeli lik hrvatskih branitelja, a da hrvatski branitelji nisu umjeli biti.
Takve je uniforma privlačila kao mogućnost neometanog činjenja zločina. Takvi su mogli preuzeti i lik generala, a da generali nikada nisu bili, jer istinskog generala nema bez časti, a častan čovjek ne ubija civile.
Milana Levara izdajnikom smatraju oni koji su samo preuzeli lik hrvatskih branitelja, a u sebi su trajno nesposobni biti istinski hrvatski branitelji. Takvi će veličati prividne generale, generale ubojice civila.
Milan Levar je izvršavao naredbe generala, ali je odbijao izvršiti naredbe prividnih generala, onih koji ubijaju civile.
Mirko Norac je, nekoliko mjeseci prije Levarovog ubojstva, za Milana Levara rekao kako ga ”nitko ozbiljno ne shvaća” jer je ”sklon lažima, prijevarama, preuveličavanju i izmišljotinama”.
Nakon Levarove smrti, zato što su ga ubojice ozbiljno shvatile, vidjeli smo kako izgleda lice države u pokušaju. To je država koja do danas nije pronašla ubojice ovog hrvatskog branitelja.
To je ista ona država u pokušaju koja je, zajedno s crkvom u pokušaju, na splitskoj Rivi, dala podršku Mirku Norcu, tada odbjeglom optuženiku za ratne zločine, te tako pokazala lice otete države, one države koja je oteta od hrvatskih branitelja kako bi bila izručena zločincima koju su samo likom ili uniformom hrvatski branitelji.
Na splitskoj Rivi se dala podrška čovjeku koji je počinio zločin.
U Gospiću se, naprotiv, disfunkcionalnim mehanizmom iste otete države šutke prešlo preko ubojstva istinskog hrvatskog branitelja – Milana Levara.
Zbog njega se splitska Riva neće napuniti ljudima, jer se oko Levara ne okupljaju ljudi koji žele da njihova zajednica nastane na obrani svetosti ritualnih ratnih ubojstava.
Levar je bio protiv ubojstava i protiv ubojica. Oko ubojstva i oko ubojica ne okupljaju se oni koji žele državu. Tko želi jaku državu, taj neće dopustiti da država brani ubojice i zločince.
Milan Levar je bio istinski hrvatski branitelj koji nije htio pristati da bude lažni branitelj, onaj koji samo preuzima lik branitelja kako bi mogao činiti ratne zločine ili kako bi branio počinitelje ratnih zločina.
Milan Levar to nije mogao biti. Zato je ubijen.
Kada država u pokušaju jednom postane državom, na splitskoj Rivi se neće okupiti svjetina u znak podrške prema onome za što se Levar zalagao, nego će na jednom od hrvatskih sudova biti izrečena presuda njegovom ubojici, baš kao što će na nekom drugom sudu biti izrečena presuda za ubojstva u Škabrnji, na trećem za ubojstva u Vukovaru…
Milana Levara ubili su oni koji žele da ubojice budu heroji. Ubojice su ubojice, oni ne mogu biti heroji, oni nemaju različite identitete, njih povezuje ista praksa ubijanja.
Tko štiti i slavi jednog ubojicu, on štiti i slavi sve ubojice. Onaj tko štiti i slavi ubojice Srba u Gospiću, ujedno štiti i slavi ubojice Hrvata u Škabrnji i Vukovaru.
Ubojice su ubojice, a zaštitnici ubojica su zaštitnici ubojica. Nema razlike. Tko ovo bude mogao objasniti hrvatskim građanima, ujedno će postati vrhovni autoritet hrvatskog građanskog ugovora, onog ugovora koji svjetinu pretvara u građane, ubojice u zatvorenike, žrtve u heroje, a poludržavu u državu.
Zar se za to nije zalagao i hrvatski branitelj Milan Levar?
Jest, on je znao da bez djelovanja u korist svakog građanina nema ni države. Na djelu je nasilje, a prema nasilju se ili buni ili kapitulantski dodvorava.
Milan Levar se pobunio, a na splitskoj Rivi se kapitulantski dodvoravalo.
To je razlika između zalaganja za državu i zalaganja da se očuva poludržava.
autograf
Svima koji su se u životu zanimali za odgoj zasigurno je poznata Rousseauova teorija pedagoškog ugovora. Odgoj adolescenta zahtijeva autoritet odgojitelja koji neće rezultirati negativnim posljedicama kao što su dodvoravanje i pobuna.
Dodvoravanje i pobuna razbijaju društvenu dinamiku, oni su usmjereni, potpuno fiksirani ili na posluh dodvoravanja prema nezasluženom autoritetu tzv. odgojitelja koji nije u stanju odgojiti nekoga da bi taj bio odgojen i samostalan u djelovanju, nego ga odgaja za sebe ili na neposluh pobune protiv autoriteta tzv. odgojitelja koji nije u stanju odgojiti nekoga i odgojenik ga, činom pobune, dekonstruira kao odgojitelja.
Pedagoški ugovor počiva na povjerenju prema autoritetu odgojitelja koji odgaja putem zapovijedi i zabranjivanja. Odgojitelj se obvezuje da će zapovijedati i zabranjivati u korist odgojenika, a odgojenik se obvezuje da će bespogovorno slušati zapovijedi i zabrane odgojitelja.
Da bi se uspostavilo povjerenje između odgojenika i odgajatelja, nužno je, da nakon nekog vremena, odgojitelj odgojeniku dade povratnu informaciju i objasni mu zašto je nešto zapovijedao i zabranjivao te da odgojenik uvidi kako je to bilo u njegovu vlastitu korist, a ne u korist odgajatelja.
Bez djelovanja u korist odgojenika, nema odgoja ni odgajatelja.
Milan Levar je ubijen u Gospiću prije 20 godina. U petak, na godišnjici ubojstva, bit će komemoracija na groblju u Gospiću. Bio je hrvatski branitelj koji je Hrvatsku branio od zločina. Kao takav, nije mogao biti za one koji su u liku hrvatskih branitelja Hrvatsku izručili zločinu
Na djelu je nasilje, a prema nasilju se ili buni ili kapitulantski dodvorava.
Ako model Rousseauovog pedagoškog ugovora primijenimo na jedan sramotan događaj iz hrvatske prošlosti, a to je ubojstvo Milana Levara, onda se, kao građani koji su se susreli s neprimjerenim autoritetom koji odgaja za državu smaknuća, moramo pobuniti protiv metafizičkog političkog odgojitelja koji nas odgaja da bismo bili poslušni prema ubojicama i ratnim zločincima.
Milan Levar je ubijen u Gospiću prije 20 godina. U petak, na godišnjici ubojstva, bit će komemoracija na groblju u Gospiću. Bio je hrvatski branitelj koji je Hrvatsku branio od zločina. Kao takav, nije mogao biti za one koji su u liku hrvatskih branitelja Hrvatsku izručili zločinu.
Levar, dakle, nije mogao šutjeti o ratnim zločinima počinjenim na području Gospića. Zato je ubijen. Ubijen je samo zato što je bio hrvatski branitelj. Ubijen je od onih koji ne podnose hrvatske branitelje, a hrvatski branitelj je samo i isključivo onaj tko ne dopušta da se u ime Hrvatske i u Hrvatskoj mogu počiniti zločini.
Protiv Levara su tada, ali i sada, bili oni koji su protiv hrvatskih branitelja i protiv hrvatske države.
Hrvatska država, ako se poslužimo terminologijom pedagoškog ugovora, zabranjuje zločine i ubojstva, ona zapovijeda da počinitelji ratnih zločina i ubojstava ne mogu biti hrvatski branitelji.
Ubojice i zločinci nikoga ne brane. Oni koji su na strani ubojica i ratnih zločinaca, protiv su Republike Hrvatske.
Takvi mogu preuzeti lik hrvatskog branitelja, ali pravi odgajatelj građana Republike Hrvatske, a to bi trebale biti hrvatske institucije i oni koji te institucije predstavljaju, kao što je, primjerice, glavni državni odvjetnik, zato što su se obvezali raditi u korist hrvatskih građana, neće dopustiti da ratni zločin bude dio prakse hrvatskih branitelja.
Hrvatski branitelji ne mogu biti zločinci, a ako su počinili zločin, onda nisu hrvatski branitelji, tada su zločinci preuzeli lik hrvatskih branitelja kako bi mogli neometano činiti i počiniti zločine.
Milan Levar je bio hrvatski branitelj, branio je Hrvatsku od zločina i zločinaca, zbog toga je ubijen, ali i, za života, proganjan i optuživan od onih koji su samo preuzeli lik hrvatskih branitelja, a da hrvatski branitelji nisu umjeli biti.
Takve je uniforma privlačila kao mogućnost neometanog činjenja zločina. Takvi su mogli preuzeti i lik generala, a da generali nikada nisu bili, jer istinskog generala nema bez časti, a častan čovjek ne ubija civile.
Milana Levara izdajnikom smatraju oni koji su samo preuzeli lik hrvatskih branitelja, a u sebi su trajno nesposobni biti istinski hrvatski branitelji. Takvi će veličati prividne generale, generale ubojice civila.
Milan Levar je izvršavao naredbe generala, ali je odbijao izvršiti naredbe prividnih generala, onih koji ubijaju civile.
Mirko Norac je, nekoliko mjeseci prije Levarovog ubojstva, za Milana Levara rekao kako ga ”nitko ozbiljno ne shvaća” jer je ”sklon lažima, prijevarama, preuveličavanju i izmišljotinama”.
Nakon Levarove smrti, zato što su ga ubojice ozbiljno shvatile, vidjeli smo kako izgleda lice države u pokušaju. To je država koja do danas nije pronašla ubojice ovog hrvatskog branitelja.
To je ista ona država u pokušaju koja je, zajedno s crkvom u pokušaju, na splitskoj Rivi, dala podršku Mirku Norcu, tada odbjeglom optuženiku za ratne zločine, te tako pokazala lice otete države, one države koja je oteta od hrvatskih branitelja kako bi bila izručena zločincima koju su samo likom ili uniformom hrvatski branitelji.
Na splitskoj Rivi se dala podrška čovjeku koji je počinio zločin.
U Gospiću se, naprotiv, disfunkcionalnim mehanizmom iste otete države šutke prešlo preko ubojstva istinskog hrvatskog branitelja – Milana Levara.
Zbog njega se splitska Riva neće napuniti ljudima, jer se oko Levara ne okupljaju ljudi koji žele da njihova zajednica nastane na obrani svetosti ritualnih ratnih ubojstava.
Levar je bio protiv ubojstava i protiv ubojica. Oko ubojstva i oko ubojica ne okupljaju se oni koji žele državu. Tko želi jaku državu, taj neće dopustiti da država brani ubojice i zločince.
Levar, dakle, nije mogao šutjeti o ratnim zločinima počinjenim na području Gospića. Zato je ubijen. Ubijen je samo zato što je bio hrvatski branitelj. Ubijen je od onih koji ne podnose hrvatske branitelje, a hrvatski branitelj je samo i isključivo onaj tko ne dopušta da se u ime Hrvatske i u Hrvatskoj mogu počiniti zločini
Milan Levar je bio istinski hrvatski branitelj koji nije htio pristati da bude lažni branitelj, onaj koji samo preuzima lik branitelja kako bi mogao činiti ratne zločine ili kako bi branio počinitelje ratnih zločina.
Milan Levar to nije mogao biti. Zato je ubijen.
Kada država u pokušaju jednom postane državom, na splitskoj Rivi se neće okupiti svjetina u znak podrške prema onome za što se Levar zalagao, nego će na jednom od hrvatskih sudova biti izrečena presuda njegovom ubojici, baš kao što će na nekom drugom sudu biti izrečena presuda za ubojstva u Škabrnji, na trećem za ubojstva u Vukovaru…
Milana Levara ubili su oni koji žele da ubojice budu heroji. Ubojice su ubojice, oni ne mogu biti heroji, oni nemaju različite identitete, njih povezuje ista praksa ubijanja.
Tko štiti i slavi jednog ubojicu, on štiti i slavi sve ubojice. Onaj tko štiti i slavi ubojice Srba u Gospiću, ujedno štiti i slavi ubojice Hrvata u Škabrnji i Vukovaru.
Ubojice su ubojice, a zaštitnici ubojica su zaštitnici ubojica. Nema razlike. Tko ovo bude mogao objasniti hrvatskim građanima, ujedno će postati vrhovni autoritet hrvatskog građanskog ugovora, onog ugovora koji svjetinu pretvara u građane, ubojice u zatvorenike, žrtve u heroje, a poludržavu u državu.
Zar se za to nije zalagao i hrvatski branitelj Milan Levar?
Jest, on je znao da bez djelovanja u korist svakog građanina nema ni države. Na djelu je nasilje, a prema nasilju se ili buni ili kapitulantski dodvorava.
Milan Levar se pobunio, a na splitskoj Rivi se kapitulantski dodvoravalo.
To je razlika između zalaganja za državu i zalaganja da se očuva poludržava.
autograf
