Slika Zorana Milanovića kako prekomjerno granatira protivnike iz oružja na kojemu piše Jutarnji list do ovoga je tjedna bio urbani mit.
Nakon smjene ministra Linića i medijske pripreme te smjene, čini se, vratili smo se u vrijeme straha od naslovnica Politike, Dela, Oslobođenja ili Vjesnika. Tada je, neki drugi „voljeni vođa" tolerirao razne nepravilnosti, imajući podatke o njima, sve dok bi mu tako odgovaralo. Nakon toga počelo bi naslovnicama, nastavilo se smjenama, a završilo u kazamatima.....Politički, izgubivši glavu, od svoga oružja, ta predstečajnom je nagodbom kumovao spasenju upravo toga lista, Slavko je Linić otvorio staru priču o riječkom ogranku SDP-a kao najmoćnijem u zemlji i o njegovu vidljivom neslaganju sa središnjicom, ali i dokazao indentičan unutarstranački život sviju hrvatskih stranaka. Naime, Kukuriku koalicija nije niti preuzela vlast, a već sam, na ovome mjestu, pisao o sličnosti, tada pomirenih, frakcija u SDP-u sa HDZ-om (sjetimo se samo dvije najveće stranke) u vrijeme smrti predsjednika Tuđmana i borbe za prevlast između Ive Sanadera i Ivića Pašalića. Mnoge je pak Linićev lobi ovih dana podsjetio na Glavašev. No, je li to baš tako? Je li ovo rat dvije frakcije, jedne zločestoga ministra, a druge okupljene oko premijera Milanovića? Prije će biti da pušu u isti rog vlastite nesposobnosti na štetu onih koji su ih izabrali.Pisali smo velike plahte teksta o bivšemu ministru koji je tobože spašavajući građane od bankovnih kamata i tobože uvodeći reda fiskalizacijom, neprestance gušio gospodarstvo tvrdeći kako je privatni sektor dio problema, a ne rješenja. Pogodovao je svojim kumovima i ljudima umreženima s njima. Slučaj Spačva samo je vrh ledenoga brijega.
Što imamo sada? Njegove nasljednike koji su mu u tome „držali lojtru", a koji kao prvi potez imaju nova zaduženja kod Svjetske banke. Uz sve štete koje je ovo ministarstvo načinilo i nepravilnosti kojima je vrh bio smijenjeni ministar, premijeru je tri tjedna prije izbora za Europski parlament sinulo kako će provoditi politiku čistih ruku? On će nas svojim čistim rukama spasiti nakon što je dopuštao sve te navodne marifetluke jer nije informant USKOK-a kako je rekao! A mi smo rođeni u Hlebinama?
Kao da je pobjegao iz Ovidijevih Metamorfoza, iz priče o Narcisu, naš premijer očito ne vidi u kojem je smjeru odveo ovu zemlju. Rekli su to novom ministu Lalovcu danas, prilikom novog zaduženja, iz Svjetske banke. Pokazatelji su porazni. Iako je sezonsko zapošljavanje poraslo, HZMO javlja statistički podatak kako smo se približili broju od jednakog broja zaposlenih i umirovljenika. Neki pak ekonomisti govore i kako su brojevi još porazniji. Ako toj računici pridodamo porazne rezultate broja zaposlenih koji nisu drektno ovisni o proračunu, mogli bismo reći kako je opstojanje našega proračuna dokaz funkcionalnosti metoda napisanih u priči o Antunutunu! Zoran Milanović bi za tu „genijalnost" trebao dobiti Nobela za ekonomiju.
S pokrićem u takvoj stranputici, osim po metodi smjene suradnika, ostat će upamćen i po najvećem izvozu ljudi u razvijene zemlje Europske unije, što mu je omogućila Jadranka Kosor, Ona je, naime, završila pregovore o pristupanju Uniji i time stavila potpis na slobodan protok ljudi iz ove zemlje. Stariji sugrađani mogli bi u tome prepoznati sličnosti vlade Zorana Milanovića s vlašću Josipa Broza.
Postoji ipak jedna razlika, Josip Broz nije poklonio snimke strateških resursa, za koje Financial Times ocjenjuje kako su možda zadnja slamka spasa Hrvatske, stranim korporacijama te donio po njihovoj mjeri napisane zakone.
Spašavanje zemlje politikom čistih ruku? Kaj got! Nakon što je dopustio Slavku Liniću da stvori hobotnicu koja je činila sve kako bi gospodarstvo zagušila, nakon što je predložio, a Sabor usvojio, takve zakone prema kojima građani ove zemlje od strateških resursa dugoročno neće imati ništa, jedino pozitivno što je u njegovu mandatu vidljivo jest otvorena granica. Premijeru tako omiljeni latvijski scenarij na djelu!
Izvor: seebiz
Što imamo sada? Njegove nasljednike koji su mu u tome „držali lojtru", a koji kao prvi potez imaju nova zaduženja kod Svjetske banke. Uz sve štete koje je ovo ministarstvo načinilo i nepravilnosti kojima je vrh bio smijenjeni ministar, premijeru je tri tjedna prije izbora za Europski parlament sinulo kako će provoditi politiku čistih ruku? On će nas svojim čistim rukama spasiti nakon što je dopuštao sve te navodne marifetluke jer nije informant USKOK-a kako je rekao! A mi smo rođeni u Hlebinama?
Kao da je pobjegao iz Ovidijevih Metamorfoza, iz priče o Narcisu, naš premijer očito ne vidi u kojem je smjeru odveo ovu zemlju. Rekli su to novom ministu Lalovcu danas, prilikom novog zaduženja, iz Svjetske banke. Pokazatelji su porazni. Iako je sezonsko zapošljavanje poraslo, HZMO javlja statistički podatak kako smo se približili broju od jednakog broja zaposlenih i umirovljenika. Neki pak ekonomisti govore i kako su brojevi još porazniji. Ako toj računici pridodamo porazne rezultate broja zaposlenih koji nisu drektno ovisni o proračunu, mogli bismo reći kako je opstojanje našega proračuna dokaz funkcionalnosti metoda napisanih u priči o Antunutunu! Zoran Milanović bi za tu „genijalnost" trebao dobiti Nobela za ekonomiju.
S pokrićem u takvoj stranputici, osim po metodi smjene suradnika, ostat će upamćen i po najvećem izvozu ljudi u razvijene zemlje Europske unije, što mu je omogućila Jadranka Kosor, Ona je, naime, završila pregovore o pristupanju Uniji i time stavila potpis na slobodan protok ljudi iz ove zemlje. Stariji sugrađani mogli bi u tome prepoznati sličnosti vlade Zorana Milanovića s vlašću Josipa Broza.
Postoji ipak jedna razlika, Josip Broz nije poklonio snimke strateških resursa, za koje Financial Times ocjenjuje kako su možda zadnja slamka spasa Hrvatske, stranim korporacijama te donio po njihovoj mjeri napisane zakone.
Spašavanje zemlje politikom čistih ruku? Kaj got! Nakon što je dopustio Slavku Liniću da stvori hobotnicu koja je činila sve kako bi gospodarstvo zagušila, nakon što je predložio, a Sabor usvojio, takve zakone prema kojima građani ove zemlje od strateških resursa dugoročno neće imati ništa, jedino pozitivno što je u njegovu mandatu vidljivo jest otvorena granica. Premijeru tako omiljeni latvijski scenarij na djelu!
Izvor: seebiz
