Nikome više nije jasno kako funkcionira Vlada. Je l' to: Vlada – to smo mi, ili Vlada to sam ja, Zoki?

Histerija koja je zahvatila politički vrh raznoraznim aferama do kraja je diskreditirala ionako impotentnu vlast. Pucanje porezne Viagre u državni proračun nije urodilo plodom i sad stižu socijalne zatezne kamate. Vlada nije povukla nijedan konkretan potez, a opet je učinila sve da je građani u samo godinu dana počnu mrziti i da cjelokupno društvo okrene protiv sebe.Nepopularne mjere bile su tek gašenje vatre benzinom. Dotaknuli je dno. Mali čovjek više nije spreman na toleranciju i respektiranje njihovih visočanstava na čelu s nedoraslim infantom Zokijem. Kulminacija je zasigurno dosegnuta njegovim intervjuom za Dnevnik HRT-a gdje je svojim izjavama dodatno pridonio općoj mobilizaciji protiv samoga sebe.

Zoki je opetovano potvrdio da nije dorastao ni politički ni empatijski situaciji s kojom se mora nositi. Jednostavnim rječnikom, on je neznalica koji djeluje po inerciji događaja oslanjajući se na "gromovitog" Linića i spin doktore. Da ga se razdvoji na samo tri dana od njegovog najvažnijeg ministra vjerojatno bi čučnuo u kut sobe i neutješno ridao. Lako je glumiti frajera i ''štedišu'' kad ti oduzetih 3% na osobni dohodak djeluje neprimjetno.

Svojim dociranjem, Zoki je digao masu onih izrabljenih ljudi koji mu mjesečno serviraju luksuz na svojim leđima. Njima je 3% smanjenja plaće vrlo bitno u otplati kredita kojih ih ionako muče. Lako je iz toplog doma svakodnevno griješiti kad znaš da ti je plaća sigurna. No, koliko je jedan premijer uistinu siguran u svojoj zemlji? Sjetite se Slovenije. Uljuljan u samodopadnost Zoki bi uskoro mogao osjetiti gorčinu svoje prepotentnosti. Prosvjedi sindikata ili generala neće bitno uzdrmati djelovanje Vlade i Zokijevog mirnog sna. Ta sindikalne vođe i generali u mirovini spadaju u onu elitnu skupinu društva koja ima fina primanja, a slabu ili nikakvu karizmu. Sindikalno slizavanje s laburistima moglo bi ukazivati na zakulisne igre čelnika sindikata.

Ne vjerujem da bi itko pametan povjerovao laburističkim populističkim pamfletima u stilu ''želje i pozdravi''. Obećanja bez realnih rješenja u proizvodni laburista jest jeftina demagogija s kojom se pokušava ušićariti koja od finih pozicija na lokalnom nivou. Jesu li sindikati naivni? Čisto sumnjam, prije će tu bit prijateljska sprega bivšeg sindikalista Lesara i društva sindikalnih vođa čija se struktura već godinama ne mijenja. Lesar zna kako titrati masi iz sindikalnih podružnica, no njihovo aktiviranje nije iz želje da se smijeni aktualna vlast već da se zauzmu interesantne pozicije s gotovo nikakvom odgovornošću. Otkud bi Lesar stvorio novac za radnike čija plaća ovisi o proračunu? Niotkud.

Budimo realni, Zoki će izdržati samo toliko koliko će trebati radnicima da izgube svoju dobru volju za spuštanjem glave. Kad se dogodi opće nezadovoljstvo, kad se iscrpi nada u rođačko zapošljavanje i glad te siromaštvo prevagne na stranu pučke logike onda samo čudo i policijska država mogu zadržati Zokija na prijestolju. Izgubivši doticaj sa stvarnošću Zoki nije ni svjestan što mu se događa s narodom. Osorni birokrat koji nit ima viziju nit karizmu vođe sve čini da njegova stranka potone tamo gdje je sad HDZ. Znaju se rugat, znaju pričat bajke no pomaka nema. Da barem guraju ukrug. Ovako guraju prema dolje dok ne istisnu sav bijes i gorčinu iz naroda.

Ajde, uspavani predsjednik je barem posegnuo za basnom pa je ustanovio da bi bijeda mogla zakucati i na naša vrata. Valjda je mislio na vrata moćnika, jer nama ''običnima'' su ta vrata uvijek otvorena. Zoki se u svemu pokazao kao vrstan umjetnik, jer uistinu je umjetnost da okreneš sve protiv sebe. Budućnost premijera i Vlade tako se pomalo prepušta u ruke naroda. Dok Vlada skršeno prepušta nadu u opravak realnom sektoru, svjetina čeka zadnju kap koja će preliti čašu. Ne bih htio biti u koži premijera kad se to dogodi jer poznato je kako svjetina sudi. Nama se ne može dogoditi Grčka. Mi smo svojevrsni unikat u svjetskoj politici. Kod nas se ruši do temelja, a gradi od krova. Barem tako izgleda kad se sagledaju dosadašnji potezi Vlade.

Bilo bi glupo poželjeti: ''Sretno, Zoki!'' Sreća bi bila da funkcioniramo kao Švicarska, da radimo kao Njemačka i uživamo kao Arapi. To je nemoguće, osim ako Lesar nije pronašao ogromna nalazišta nafte kraj Čakovca. U ovakvoj situaciji prije bi njemu povjerovali za naftu nego Zokiju da će nas izvući iz krize. Kako god bilo, malo je vjerojatno da će Milanovićeva vlada odraditi puni mandat.



Izvor: SEEbiz