Evo kako vrijeme brzo ide, kako se okolnosti munjevito mijenjaju i kako katkad pričam gluposti:

U utorak 15. prosinca, pola sata prije podne, započeo sam, kako to otkrivam u kompjutoru, pisati članak o tome da ću se cijepiti čim cjepivo u Hrvatsku dođe, jer, kako sam već u naslovu rekao: “Cijepimo se jer je rizik od bolesti neusporedivo veći od rizika cijepljenja”. Bio je to aktivistički tekst, pisan iz uvjerenja i iz pretpostavke da nam prijeti opasnost od antivaksera. Kako je Hrvatska članica Europske Unije, koja po gotovo svemu funkcionira kao superdržava, sa svojom ekonomijom, obrambenom, socijalnom i zdravstvenom politikom, i sa svojim kontroliranim tržištem, vjerovao sam da će cjepivo u Zagreb doći kad i u Rim, Beč i Berlin. I još sam nešto vjerovao: da će to biti cjepivo iste vrste, istog proizvođača i jednake pouzdanosti. Ne bi mi na um palo da bi cjepivo moglo biti kao Nutella, jedno za bogati Zapad, drugo za siromašni Istok.

Članak je na ovome istom mjestu, pod istim zaštitnim znakom, objavljen 18. prosinca, nakon čega sam ga, dan kasnije, prenio i na svom webu, prethodno ga najavivši na Facebook stranici. Tamo su me, posve očekivano, skolili pobunjeni komentatori, govoreći mi da sam neodgovoran, jer ih pokušavam ubiti nagovorom na cijepljenje. Tek tu sam bio uvjeren da sam na pravom putu, da sam u pravu i da sam napisao nešto što je i aktualno, i društveno važno i korisno. U to je vrijeme skoro pedeset posto zajednice bilo u većoj ili u manjoj mjeri protivno cijepljenju.

Mjesec dana kasnije, cjepivo je u Hrvatsku stiglo. Pred kamere su istrčali političari, a u mizandrinim, muškomrziteljskim komentarima hrvatski je kokošinjac komentirao muške potkošulje i majice, za njihova cijepljenja pred kamerama. Mene je već tada uznemirila njihova masovnost. Tobože su se, promičući cijepljenje među narodom, cijepili baš svi. Naravno, Pfizerovim cjepivom. Osobito je signifikantno bilo cijepljenje saborske zastupnice i čelnice Radničke fronte Katarine Peović, miljenice cjelokupnoga lijevog građanstva, čiju potkošulju, istina, nismo gledali, ali smo se na vrlo neugodan način uvjerili kako ta borkinja protiv nejednakosti u društvu i privilegija pristaje već na prvu privilegiju koja joj kao dužnosnici biva dostupna. Od tog časa je, naime, od cijepljenja Katarine Peović i njenih kolegica i kolega saborskih zastupnika postalo jasno da ovo nije promidžba zdravstvene kulture među pučanstvom, nego je riječ o akciji u kojoj se privilegirana društvena klasa u Hrvatskoj izuzima od pogibelji epidemije. Kuga ostaje svjetini, da se svjetina s kugom nosi.

U sljedećem koraku postalo je jasno da postoji problem s nabavom cjepiva unutar Europske Unije. Zatim smo shvatili, premda nam zdravstvene vlasti o tome šute, ili na tu temu lažu, kao što to čini i većina medija, da se pojedine članice same snalaze oko nabavke cjepiva, ali i da nabavljaju cjepiva različitih proizvođača. Većina bogatih i uspješnih nabavlja cjepiva koja imaju preko 95 posto efikasnosti. Hrvatska se, za imunizaciju većine svog pučanstva, odlučila za jeftino cjepivo koje ima 60 posto efikasnosti. Onim efikasnim, Pfizerovim, međusobno se zasad cijepi politička i partijska elita.

Nakon što elita biva procijepljena, na red dolaze rodbina i prijatelji. Pojavljuju se likovi osebujnih biografija. Neki Luka Burilović i još nekakav biskup starokatoličke crkve, inače rektor Zagrebačkog sveučilišta, sa suprugom. To dvoje su cijepljeni, premda su preboljeli covid-19. Ponovimo narodnu poslovicu: tko ima, i guzicu maslom maže! Munjevito je stvoren cijeli korupcijski sustav, u kojem Pfizerovu zaštitu dobiva širi krug elite. Laž kojom bi se korupcija zaštitila još uvijek nije domišljena, pa sredinom veljače slušamo i čitamo da se sve te mame, tate, susjedi, rektori te ostali linići i burilovići cijepe jer je cjepiva ostalo, pa da se ne baci.

U isto vrijeme stiže prva, istina nevelika, pošiljka onoga niskoefikasnog cjepiva. Elita, cijepljena Pfizerom, koja je mame, tate, liniće i buriloviće također cijepila Pfizerom, uključujući i pojedine stožeraše, epidemiologe, infektologe, imunologe, koji se olako kockaju ugledom svojih zvanja i profesija, pokušavaju nas uvjeriti da nikakve medicinske razlike nema između imunizacije cjepivom koje štiti 95 posto i cjepivom koje štiti 60 posto. Dok to izgovara, Bernard Kaić na stožeraškoj konferenciji za novinstvo sklanja pogled u stranu. Kao đačić. Kao đačić cijepljen Pfizerovim cjepivom. Ali najdalje je otišla splitska epidemiologinja i stožerašica Željka Klarin, koja 60 posto efikasnosti AstraZenece pokušava uvećati konstatacijom da se “ponekad” cijepimo cjepivom protiv gripe, koje je efikasno samo 10 posto. Ne, ni u ludom ludilu se ne bih cijepio nečim što me od nečega štiti s deset posto vjerojatnosti! I taj me argument čini dodatno uznemirenim oko 60 posto AstraZenece.

Prema statistikama od 10. veljače o procijepljenosti Europljana protiv covida-19, Hrvatska je zakovana na dno zemalja Europske Unije. Iza su Latvija i Bugarska, ispred svi ostali. U Srbiji je, pak, do 15. veljače cijepljeno već 600.000 ljudi, i to s tri cjepiva od kojih nijedno nema efikasnost ispod 80 posto. Madžarska, koja je u početku imala sličan problem kao i Hrvatska, jer nije bila u stanju doći do efikasnih zapadnih cjepiva, okrenula se, također efikasnim, ruskim, a potom i kineskih proizvodima, i već 10. veljače dvostruko je procjepljenija od Hrvatske, čija elita, osobno zaštićena Pfizerom, odbija pregovarati s Rusima – što shvaćamo i iz saopćenja ruskog veleposlanstva u Zagrebu – da time ne bi narušavala trgovinsko-gospodarsko-novčarske odnose s Bruxellesom. A kada tvrde da pregovaraju, to onda nekako zvuči kao predizborni štos. Čuj, dva milijuna doza ruskog cjepiva prije ljeta! A Bruxelles, što će vam reći Bruxelles?

U dva se mjeseca, dakle, izokrenulo baš sve. Kako se elite u Hrvatskoj cijepe Pfizerom, a za narod nema još ništa, i kako nevješto lažu o cijepljenjima preko reda, vakcinacija je najednom postala modni krik i statusni simbol. Biti cijepljen, polovinom veljače u Zagrebu je što i imati vilu u sjevernim dijelovima grada, bentley u garaži i slobodan ulaz u jedan od gradskih klubova u kojima se u vrijeme kad je sve zatvoreno slobodno jede i pije. Antivakseri ne samo da nisu in, nego se najednom čini kao da ih ni nema. Da im se nije što dogodilo? Da nije korona?

A ja sam budala, jer sam se htio demonstrativno cijepiti. Pfizerom ili bilo čim drugim.

jergovic