Popis stanovništva je završen, očekujemo prve rezultate najkasnije početkom 2022. godine. Međutim, postoje činjenice i podaci koje možemo iščitati i iz drugih izvora, kao što su na primjer podaci o kretanju broja učenika. Zadržat ću se samo na razini osnovne škole. Pretražujući po godišnjim planovima i programima osnovnih škola naše županije, došao sam do zastrašujućih brojki koje ukazuju na drastičan pad broja učenika, permanentno,  iz godine u godinu. Prema podacima iz školske godine 2012/13. na području Brodsko posavske županije bilo je 14 127 učenika. Taj broj smanjio se na 10 359 učenika ove školske godine, uz opasku da nekoliko škola nije objavilo novi GPP, pa sam koristio one iz prošle godine. Drugim riječima, ukupan broj učenika smanjio se za 3 768 učenika, ili za cca 27 %, što je malo manje od jedne trećine. Kada bi se ovaj trend nastavio samo sadašnjim smjerom, za 10 godina imali bismo barem još toliki postotak učenika manje, pa bi broj pao na oko 7 000. No, postoji opasnost da smanjenje bude još drastičnije jer je sve manje mladih ljudi koji mogu rađati djecu, što zbog prirodnog smanjenja te populacije, što zbog iseljavanja. Zaključak se nameće sam od sebe; mi izumiremo.

Baveći se ovom problematikom još spomenute 2012/13. školske godine, pravio sam prognostičku tablicu za svoju školu.  Za pretprošlu godinu „fulao“ sam za 10 učenika, za prošlu godinu za 4 učenika a za ovu godinu za 5 učenika. Nastavljajući ovaj posao od ove školske godine za sljedećih 8 godine, brojke ukazuju na nimalo dobru prognozu. Sa sadašnjih 561 učenikom, projekcija kaže da će za 8 godina to biti samo 431 učenik. Ako usporedimo s godinom 2012/13, onda je to pad sa 724 učenika na 431 učenika, ili cca 40%. Trend je u sadašnjim uvjetima nezaustavljiv, na što ukazuju i svi demografi.

No, ima i nešto što ne prati kretanje broja učenika, a to je broj odjela. Dok je te 2012/13. školske godine bilo 773 odjela, ove godine ih je 687, ili 86 odjela manje, a to je daleko manji pad u odnosu na pad broja učenika. Kada bi se poštivao važeći  Pedagoški standard, koji kaže da je optimalan broj učenika u odjelu 20, onda bi se i tu našlo mjesta za redukciju. Pogotovo ako se uzme u obzir stavak koji kaže da je minimalan broj u odjelu 14 učenika. Mnoge škole iskaču iz ovih regula i održavaju broj odjela prema broju zaposlenih a ne prema broju učenika. Napr. 66 učenika u jednom uzrastu dijeli se na 3 a u drugom uzrastu na 4 odjela??? A sličnih primjera ima u skoro svakoj školi.

Računajući na moguće spajanje odjela, zatvaranje neodrživih područnih škola, smanjio bi se broj za najmanje 120 odjela u cijeloj županiji, a to su velika sredstva koja se bacaju u vjetar. Ako svaki odjel u prosjeku stoji oko 400 000 kuna godišnje, izračunajte koliko je to novaca nepotrebno utrošeno. Ako je naša županija neka srednja vrijednost, pomnožimo ovih 48 mil. kuna s brojem županija i gradom Zagrebom, pa ćemo dobiti godišnju cifru od koje se zavrti u glavi. I da zlo bude veće, mnoge lokalne jedinice poduzimaju razne demografske mjere; davanja za novorođenu djecu, majke odgojiteljice do 15 god., stipendiranja, prijevoz etc, etc. A gdje je garancija da će nam ti mladi ostati ovdje, da neće otići tamo gdje će biti bolje plaćeni?

No, postoji i jedna sumnja koju navedene brojke ne demantiraju. Budući da ljudi zaposleni u školama dobivaju plaće iz državnog proračuna, svaka županija pribjegava politici kojom se omogućuje da što više zaposlenika muze državnu kasu, jer onda više novaca ostaje u županijama. Perfidan način kojim se zapravo sječe grana na kojoj sjedimo.