Hrvatska javnost dobila je novu "zvijezdu" javnih medija: Vojislava Šešelja, kojega je sud u Haagu oslobodio i sada je slobodan. Neću ponoviti frazu koja me smeta, (slobodan čovjek), jer ta spodoba nema osobine pravog čovjeka, pa ga tako neću ni oslovljavati. Ni gospodin, kako ga u medijima časte.
Pridružujem se svima koji osuđuju "nelogičan" čin Haškog suda, čija je odluka konsternirala normalne ljude, a pogotovo pogođene nedjelima četničkog vojvode i njegovih koljača.
No, ako malo promislimo, moramo shvatiti činjenicu da je ova presuda, osim što je mnoge ljude pogodila u srce, zadala i mnoge glavobolje. Prije svega srbijanskim političkim elitama, a i poštenim građanima, jer će divljanje ovog stvora najprije početi u vlastitom dvorištu.
Njegovi učenici i sljedbenici (Vučić, Nikolić), koji su ga na izvjestan način izdali, ne mogu očekivati da će im oprostiti. Ne kaže A. Vučić bez razloga: "No ono s čim mi imamo problem je njegova politika (Šešeljeva) kojoj ćemo se suprotstaviti jer Srbiju gura u probleme, muke, prošlost, politika koja bi nas u potpunosti izolirala od drugih i uopće ne krijem da ću se toj politici i osobno kao predsjednik Vlade a i poslije toga žestoko suprotavljati",.
Dakle, ako će igdje početi ludovanje izroda ljudskog roda i njegovih sljedbenika, to je Srbija.
Na žalost, i Bosna i Hercegovina već je doživjela orgije (istina, ne masovne ali simptomatične) u Srebrenici, mjestu užasnih zlodjela Šešeljevih istomišljenika. Iskreno se nadam da u Hrvatskoj takve oblike nećemo vidjeti (možda koji grafit).
Upravo zato, hrvatska javnost, a osobito aktualna vlast, morala bi djelovati na smirivanju strasti, obuzdavanju bujanja" bujica" ekstremne desnice, opravdavanju postupaka "izazovima" od strane četnika i zagovornika Velikie Srbije. Moramo biti svjesni da ideja o Velikoj Srbiji živi u mnogim glavama, kao na žalost, i o Velikoj Hrvatskoj. Događanja u susjednoj državi ne smiju se zanemarivati, već se pripremati za odgovarajuće poteze.
Nismo, nadam se, u situaciji kao 91., tim prije što smo u NATO savezu. No, uzdati se samo u pomoć sa strane, ne bi bilo previše pametno.
Što se tiče Šešeljeva želje da popije kavu u Zagrebu, jasno je da se više radi o provokaciji nego suludoj potrebi da se ovdje šepuri. Sigurno je upoznat s Odlukom MUP-a RH.
"MUP je temeljem članaka 36. i 38. Zakona o strancima i članka 5. Zakona o schengenskim granicama Vojislavu Šešelju zabranio ulazak u Republiku Hrvatsku".
Ako pak prekrši ovu zabranu i dođe, treba ga ljudski primiti i dati priliku da obiđe svoje "partnere". Kao izraz "dobrodošlice" treba ga smjestiti kao "cimera" kapetanu Draganu. Jasno, uz sve daljnje procedure koje je Haški sud tako sramotno izigrao.
Iskreno se treba nadati kako se kod nas ne bi ponovilo nešto slično kao haška presuda Šešelju, a koja se dogodila prije 20 i nešto godina, na koju ovaj put želim upozoriti.
Izvor. Narod.hr:
"U studenom 1990. u Dvoru na Uni uhićen je Željko Ražnatović Arkan zbog posjedovanja veće količine automatskog oružja i četničkog znakovlja. Bilo je to u vrijeme kada se je srpski narod u tom kraju još uvijek držao prilično pasivno prema događanjima oko Knina.
Planiran atentat na predsjednika Hrvatske Franju Tuđmana?
Nakon mnogo godina, pukovnik Ivan Primorac, tadašnji tjelohranitelj hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana otkrio je da su hrvatske službe sigurnosti Ražnatovića uhitile nakon što su pravodobno saznale za njegov dolazak na čelu skupine koja je trebala izvršiti atentat na samog predsjednika Tuđmana.
„Rutinska redarstvena akcija iz prosinca 1990., kada je u Dvoru na Uni Arkan i uhićen, nije bila tako rutinska kako je tada plasirano u javnost”, kazao je Ivan Primorac svojevremeno za Večernji list.
“Mi smo prilikom uhićenja te osobe apsolutno znali koga hapsimo, čovjeka koji je planirao ubiti predsjednika. Ta nas je spoznaja i vodila do Arkanova uhićenja, no, kao što je poznato, šest mjeseci poslije, pod nikad razjašnjenim okolnostima, pušten je na slobodu. .....
Nakon šest mjeseci zatvora (iako je osuđen na pet godina), pod do danas nerazjašnjenim okolnostima, biva pušten iz zagrebačkog zatvora i vraća se u Beograd."
Poznato je još da su Arkana "određeni utjecajni " ljudi tadašnje hrvatske političke vrhuške premjestili u Sisački zatvor (da lakše pobjegne), pa je nakon intervencije J. Manolića vraćen u Remetinec. Isti ti utjecajni ljudi, noću su ga obilazili u Remetincu. Istovremeno, iz Arkanovog dosijea su nestali dokazi iz međunarodne potjernice, pa je sve završilo na skandalozan način, njegovim puštanjem. Tko je stajao iza toga, možemo samo nagađati?
Upravo zato, sklon sam mišljenju kako je i Šešeljev slučaj dio nekog plana, neke političke igre, kojoj trenutno ne možemo sagledati posljedice. Ako bi se uvažilo skraćeno obrazloženje koje je iznio sudac Jean-Claude Antonetti, jasno je da su neoborivi argumenti za njegovu pravu osudu relativizirani i zanemareni. Na to ukazuje sutkinja Flavia Lattanzi izjavom koja svjedoči njezinu konsternaciju presudom. Tko tu koga, da ne kažem što!
Dakle, umjesto da se bavimo kreaturom kao što je Šešelj, bolje bi bilo proniknuti u zadnje namjere ove sramotne presude. Netko ili nešto tu ima svoju računicu!
Pridružujem se svima koji osuđuju "nelogičan" čin Haškog suda, čija je odluka konsternirala normalne ljude, a pogotovo pogođene nedjelima četničkog vojvode i njegovih koljača.
No, ako malo promislimo, moramo shvatiti činjenicu da je ova presuda, osim što je mnoge ljude pogodila u srce, zadala i mnoge glavobolje. Prije svega srbijanskim političkim elitama, a i poštenim građanima, jer će divljanje ovog stvora najprije početi u vlastitom dvorištu.
Njegovi učenici i sljedbenici (Vučić, Nikolić), koji su ga na izvjestan način izdali, ne mogu očekivati da će im oprostiti. Ne kaže A. Vučić bez razloga: "No ono s čim mi imamo problem je njegova politika (Šešeljeva) kojoj ćemo se suprotstaviti jer Srbiju gura u probleme, muke, prošlost, politika koja bi nas u potpunosti izolirala od drugih i uopće ne krijem da ću se toj politici i osobno kao predsjednik Vlade a i poslije toga žestoko suprotavljati",.
Dakle, ako će igdje početi ludovanje izroda ljudskog roda i njegovih sljedbenika, to je Srbija.
Na žalost, i Bosna i Hercegovina već je doživjela orgije (istina, ne masovne ali simptomatične) u Srebrenici, mjestu užasnih zlodjela Šešeljevih istomišljenika. Iskreno se nadam da u Hrvatskoj takve oblike nećemo vidjeti (možda koji grafit).
Upravo zato, hrvatska javnost, a osobito aktualna vlast, morala bi djelovati na smirivanju strasti, obuzdavanju bujanja" bujica" ekstremne desnice, opravdavanju postupaka "izazovima" od strane četnika i zagovornika Velikie Srbije. Moramo biti svjesni da ideja o Velikoj Srbiji živi u mnogim glavama, kao na žalost, i o Velikoj Hrvatskoj. Događanja u susjednoj državi ne smiju se zanemarivati, već se pripremati za odgovarajuće poteze.
Nismo, nadam se, u situaciji kao 91., tim prije što smo u NATO savezu. No, uzdati se samo u pomoć sa strane, ne bi bilo previše pametno.
Što se tiče Šešeljeva želje da popije kavu u Zagrebu, jasno je da se više radi o provokaciji nego suludoj potrebi da se ovdje šepuri. Sigurno je upoznat s Odlukom MUP-a RH.
"MUP je temeljem članaka 36. i 38. Zakona o strancima i članka 5. Zakona o schengenskim granicama Vojislavu Šešelju zabranio ulazak u Republiku Hrvatsku".
Ako pak prekrši ovu zabranu i dođe, treba ga ljudski primiti i dati priliku da obiđe svoje "partnere". Kao izraz "dobrodošlice" treba ga smjestiti kao "cimera" kapetanu Draganu. Jasno, uz sve daljnje procedure koje je Haški sud tako sramotno izigrao.
Iskreno se treba nadati kako se kod nas ne bi ponovilo nešto slično kao haška presuda Šešelju, a koja se dogodila prije 20 i nešto godina, na koju ovaj put želim upozoriti.
Izvor. Narod.hr:
"U studenom 1990. u Dvoru na Uni uhićen je Željko Ražnatović Arkan zbog posjedovanja veće količine automatskog oružja i četničkog znakovlja. Bilo je to u vrijeme kada se je srpski narod u tom kraju još uvijek držao prilično pasivno prema događanjima oko Knina.
Planiran atentat na predsjednika Hrvatske Franju Tuđmana?
Nakon mnogo godina, pukovnik Ivan Primorac, tadašnji tjelohranitelj hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana otkrio je da su hrvatske službe sigurnosti Ražnatovića uhitile nakon što su pravodobno saznale za njegov dolazak na čelu skupine koja je trebala izvršiti atentat na samog predsjednika Tuđmana.
„Rutinska redarstvena akcija iz prosinca 1990., kada je u Dvoru na Uni Arkan i uhićen, nije bila tako rutinska kako je tada plasirano u javnost”, kazao je Ivan Primorac svojevremeno za Večernji list.
“Mi smo prilikom uhićenja te osobe apsolutno znali koga hapsimo, čovjeka koji je planirao ubiti predsjednika. Ta nas je spoznaja i vodila do Arkanova uhićenja, no, kao što je poznato, šest mjeseci poslije, pod nikad razjašnjenim okolnostima, pušten je na slobodu. .....
Nakon šest mjeseci zatvora (iako je osuđen na pet godina), pod do danas nerazjašnjenim okolnostima, biva pušten iz zagrebačkog zatvora i vraća se u Beograd."
Poznato je još da su Arkana "određeni utjecajni " ljudi tadašnje hrvatske političke vrhuške premjestili u Sisački zatvor (da lakše pobjegne), pa je nakon intervencije J. Manolića vraćen u Remetinec. Isti ti utjecajni ljudi, noću su ga obilazili u Remetincu. Istovremeno, iz Arkanovog dosijea su nestali dokazi iz međunarodne potjernice, pa je sve završilo na skandalozan način, njegovim puštanjem. Tko je stajao iza toga, možemo samo nagađati?
Upravo zato, sklon sam mišljenju kako je i Šešeljev slučaj dio nekog plana, neke političke igre, kojoj trenutno ne možemo sagledati posljedice. Ako bi se uvažilo skraćeno obrazloženje koje je iznio sudac Jean-Claude Antonetti, jasno je da su neoborivi argumenti za njegovu pravu osudu relativizirani i zanemareni. Na to ukazuje sutkinja Flavia Lattanzi izjavom koja svjedoči njezinu konsternaciju presudom. Tko tu koga, da ne kažem što!
Dakle, umjesto da se bavimo kreaturom kao što je Šešelj, bolje bi bilo proniknuti u zadnje namjere ove sramotne presude. Netko ili nešto tu ima svoju računicu!
