Za razliku od 2012., misa za Antu Pavelića ove je godine u centru Zagreba održana u znatno prirodnijem društvenom ambijentu, u kojem su razne inicijative nastojale uskratiti prava raznoraznim omraženim manjinskim skupinama u Hrvatskoj. No, potpuno suprotno ekscesima ispred same Bazilike i prosvjedu protiv mise, sadržaj svetkovine je bio benigniji i od prosječnog crkvenog govora uoči minulog referenduma.
Ni klerofašizam nije što je prošle godine bio. Tako glasi dojam vašeg reportera nakon odlaska na misu za doktora Antu Pavelića, poglavara Nezavisne Države Hrvatske i rasnog fašističkog zločinca. Kao i svaku godinu unazad 20 i nešto ljeta od hrvatske nove nezavisnosti, i ove je godine u bazilici Srca Isusova, u strogom zagrebačkom centru, više od 150 hrvatskih muževa, žena i djece došlo u hram gospodnji, Palomotićeva ulica 33, ne bi li dragom Bogu proturili koju dobru za blaženopočivšeg Antu, povodom godišnjice njegovog madridskog odapeća. Ni klerofašizam, naime, nije što je prošle godine bio, zato jer je za razliku od 2012. on ove godine znatno opipljiviji i živahniji, kroz razne omasovljene inicijative koje su za cilj imale uskratiti prava raznoraznim omraženim manjinskim skupinama u Republici Hrvatskoj. Stoga ima nečeg prirodnog u tome da se tri dana prije okončanja 2013., ova godina zaokruži misom zadomnicom za poglavnika.
Dok je prošle godine bio podvig doznati hoće li na istoj lokaciji biti održana misa za Pavelića, ove godine to je bilo jednostavno i učinkovito poput tupog udarca drvenim maljem u potiljak pripadnika suvišnog naroda u Jasenovcu za vrijeme Drugog svjetskog rata. "Dobar dan, dobar dan, mogu od vas dobiti informacije o održavanju današnjih misa, možete naravno, zanima me za koga će biti održana misa u 17 sa... Za Antu Pavelića!", rekao je gospodin s druge strane žice, portir Bazilike, prije nego što sam do kraja izgovorio pitanje.
Uoči same mise, međutim, pokazalo se kako su za događaj doznali i predstavnici Građanske akcije, koji su poremetili mir ispred Božje kuće, nabrajajući putem megafona razmjere klanja koje je Ante Pavelić priuštio sugrađanima omraženih manjinskih predznaka. To je uzrokovalo negodovanje građana koji su došli odati počast rečenom pojedincu. Potonji su se u prisustvu desetak uniformiranih pripadnika MUP-a okuražili pa u znak revolta uzvikivali "živio Ante Pavelić", "zašto dopuštaju ovoj stoci da tu urliče gluposti!?", "mrš u Srbiju!", "jebo vas Tito!", a došlo je i do naguravanja između kamermana RTL Televizije i grupice ljudi koji nisu dopustili da ih se snima na javnom prostoru, zbog čega je morala intervenirati i policija, na način da je legitimirala kamermana...H-Alterov fotograf je imao sličnih problema u samoj crkvi. Prišao mu je jedan gospodin i rekao da prestane fotografirati. Na pitanje "tko ste vi", gospodin je kazao "vidjet ćeš ti tko sam ja". I potom odstupio.
Sama gužva i prisutnost više medija, za razliku od prošle godine, uzrokovala je i slabu ponudu fašističke ikonografije. Nije bilo memorabilija s uhatim samoglasnikom, osim na majici jednog od prisutnih ("ne kužim u čemu je problem, to je slovo hrvatske abecede") kao ni čuvenog kalendara za 2014. godinu s likom Ante Pavelića i Velikom Hrvatskom u pozadini, kojeg izrađuju i besplatno dijele članovi Udruge štovatelja NDH i Poglavnika dr. Ante Pavelića. "Mislim da su ga donijeli ali zbog svega ovoga nisu vadili iz vrećice", rekla nam je jedna od razočaranih vjernica. Jedino što se moglo kupiti bila je knjiga Fenomen Jure i Bobana, ili nekakvog takvog naziva, "treće izdanje, prva dva izdanja su doslovno planula, to ti je jako stručno napisana knjiga, dat ću ti je za 100 kuna, koliko imaš u sebe, može i 70 kuna, to ti je studentska cijena, ako nemaš u sebe novaca evo ti broj pa ću ti poštom poslati", kazao mi je izvjesni Žarko. Cinik bi kazao da to i nije neki underground trofej, budući da ga se, sadržajno govoreći, može nabaviti legalnom kupnjom biranog broja Vojne povijesti...
Misi je navodno nazočio i predsjednik HČSP-a Josip Miljak te njegovi brkovi, koji su prije koji tjedan završili u medijima zbog maila odaslanog upraviteljici Spomen područja Jasenovac, koji završava sa Za dom spremni. Događaj nisu propustili ni gologlavi pripadnici stranačke mladeži, koji su uoči same svetkovine mrkim pogledima strijeljali suspektne individue, okupljene ispred neobaroknog zdanja stotinu i jedanaest godina stare Bazilike. Nedaleko od njih nezaobilazni Mladen Schwartz zabavljao je medije dizanjem desnice u zrak. Bilo je tu i crnog humora, pa je tako među vjernike proširen prepjev ustaškog pjesmuljka: "Sjajna zvijezdo iznad Metkovića, pozdravi nam našeg tića, Joea Šimunića". Potiho razgovarajući, jedan od ovih što su pohodili misu kazao je drugome kako "neće biti mira dok u Hrvatskoj na vlast ne dođe vojna hunta, koja će se rukovoditi katoličkim i hrvatskim zakonima", dok je jedna gospođa s prijezirom upitala "što rade ovi Židovi ispred crkve", aludirajući valjda na aktiviste Građanske akcije koji su imali simbolične žute Davidove zvijezde na rukama i prsima.
Za razliku od događaja ispred crkve, za primijetiti je kako je samo misno slavlje bilo znatno benignije u slavljenju ustaštva, barem kada je riječ o njegovoj otvorenoj promidžbi. Tamo je s oltara umirovljeni kanonik Stanislav Kos, u društvu još jednog svećenika, samo jednom spomenuo Antu Pavelića, na početku svetkovine, podsjećajući vjernike kako je njemu posvećena misa, ali, za razliku od prije dvije godine, nije govorio kako je Pavelić "otac i prijatelj" niti je spominjao da je ova misa pokušaj "da mu se odužimo na najbolji mogući način za sve za što nas je zadužio". Nakon toga je, doduše, u propovijedi govorio o nekom malom Židovu kojeg je očuh nakon dojave anđela da se upravo dešava etničko čišćenje od strane genocidnog režima diktatora Heroda spasio pobjegavši u Egipat.
Osim ove anegdotice, koja je, bez intencije govornika u halji, bila lijepa analogija na događanja iz NDH i genocidni režim čovjeka kojemu je misa bila posvećena, nešto manje od sat vremena svetkovine bilo je zapravo reprodukcija standardne mise, bez ikakvih vatrenih ideoloških suvišnosti. Samim time se može zaključiti kako je i ova godina dokaz da se već neko vrijeme na misi mijenjaju standardi u veličanju Ante Pavelića, budući da su birani svećenici do prije dvije godine s istog oltara, umjesto svetom vodicom, škropili puk zapjenjenim govorima o veličini i pravičnosti pokojnog poglavnika. Stoga je zamjetno kako cjelokupni igrokaz - bilo zbog izostanka otprije prezentiranih muda kod nestašnih svećenika uslijed povećanog publiciteta ili namjernog zaokreta u strategiji promicanja nakaradnih ideologija - sve više poprima konture normalizacije nedopustivog.
Primitivno naličje ustaštva, koje inače nije kamuflirano jezikom političke korektnosti, i na ovakvim eksplicitnim događanjima sve više nalikuje na dezodorirane govore kakve smo imali prilike slušati s oltara uoči minulog referenduma ili neposredno prije čekićanja dvojezičnih natpisa. U takvom ambijentu dominantni dio vjernika koji dolazi na misu Paveliću sve manje nalikuje ukrućenoj pozi Joea Šimunića ili navijaču koji zaziva masovno ubojstvo neke manjine. Prosječni vjernik na misi za Pavelića je, upravo suprotno, pristojno obučeni obiteljski čovjek, koji zajedno sa suprugom i dječicom voli Hrvatsku i odlazi subotom na misu u centru Zagreba. Utoliko Mladen Schwartz s uzdignutom desnicom sve više predstavlja nelagodni eksces i vizualnu iznimku od pravila koja zapravo narušava harmoniju jednog decentnog vjerskog događaja.
Misa zadomnica se, dakle, u aktualnoj društvenoj klimi polako ali uspješno civilizira u misu zadušnicu tako što ostaje ista.
Čak i sama Bazilika izgleda kao prosječna neobarokna crkva, doduše s bogatom poviješću: "sagrađena je 1902. godine, uslijed polja kukuruza, na samom rubu grada", kako stoji u povijesnim dokumentima. Jedini problem je što danas više nije riječ o rubu grada, već o njegovom centru, mainstreamu takoreći, a i nema više kukuruza za mjerenje. Ostale su samo oprane ruke.
Izvor: h-alter
