Premda se pri samom konstituiranju desetog saziva Hrvatskog sabora moglo očekivati da će minimalna većina od 76 zastupnika biti dugoročno riskantna, premijer Andrej Plenković u aktualnom oporbenom rušenju kvoruma vidi neljudski potez zbog potresa i bolesti. Je li u pravu i – treba li što poduzeti?



Premijer Andrej Plenković ne mora strahovati za većinu u Hrvatskom saboru. Osobito ovisi li o ruci Žarka Tušeka. Dojučerašnji perspektivni HDZ-ov mladi političar iz Krapinsko-zagorske županije nakon audiozapisa svog razgovora s gradskim vijećnikom iz Oroslavja Viktorom Šimunićem u potpunosti se može posvetiti radu u saborskim klupama. Skandalozno nuđenje Šimuniću funkcija za koje se inače provode javni natječaji, potajno financiranje izbornih kampanja preko 'peneza' za plakate te mišljenje o Plenkovićevim ministrima, 'kaj bi ih pol odmah prebrisal', natjeralo je predsjednika krapinsko-zagorskog HDZ-a na ostavku na stranačku dužnost, ali ne i na onu saborskog zastupnika.

Suza za zagorske brege bila je dovoljna da Tušek njome spere nelagodu prema stranačkim kolegama te, prije svega, prema predsjedniku svoje stranke. Sada će podalje od mjesta čelnog čovjeka HDZ-a matične županije činiti sve kako bi najtanja većina vladajuće koalicije u svakom trenutku bila čvrsta poput granita.

Nakon svoje pogreške i naivnosti, kako su to u HDZ-u opisali s puno brige za svoga neopreznog člana, Žarko Tušek ne može biti na čelu županijskog odbora stranke, ali može biti saborskim zastupnikom koji odlučuje o Ustavu te o svim onim zakonima koje bi možda i zaobilazio, kako se moglo čuti u snimljenom razgovoru prepunom lokalnog kolorita. Kad već nije prihvatljiv za stranku, za državu jest.


I ne samo on. Dojučerašnji SDP-ovac Vinko Grgić sada je neovisni saborski zastupnik koji se u stranku možda i vrati nakon što afera Janaf dobije sudski epilog. Uostalom, svatko je nedužan dok se pravomoćnom sudskom odlukom ne potvrdi suprotno.

Mandat saborskih zastupnika desetog saziva najvišega predstavničkog tijela u Republici Hrvatskoj jedva je prešao pola godine, a sve je više onih koji u njemu dobivaju politički zaklon umjesto odskočne daske. Možda se jednog dana Tušek vrati na čelo krapinsko-zagorskog HDZ-a te postane i županom, eventualno ministrom 'ako se potrefi ministarstvo koje mu paše', a Grgić nanovo gradonačelnikom Nove Gradiške. Zašto ne? Čak su i oni političari sa stažem u pritvoru uspješno reaktivirali svoje karijere, pa zašto ne bi i pričljivi i naivni Tušek ili Grgić koji se kune u svoju nedužnost. Tušek će i dalje biti predsjednik važnoga saborskog Odbora za gospodarstvo, pri čemu puno govori to da HDZ na to mjesto bira osobu s višom stručnom spremom koju s poznavanjem gospodarske prakse najviše povezuje političko trgovanje.


U međuvremenu predsjednik Vlade sve više podsjeća na junaka hrvatske inačice špageti-vesterna u kojem nema nijansa među protagonistima i antagonistima. On je jednostavno dobar, a oporba je jednostavno loša. Možda i zla. Na takve ga je ocjene naveo rasplet rušenja kvoruma u sabornici, u kojoj se na zadnjem glasanju u siječnju trebalo odlučivati o više važnih zakonskih prijedloga. Većina se nije održala doslovce 'za šaku kvoruma', što se moglo pretpostaviti još 22. srpnja 2020., kada je i konstituiran aktualni saziv Hrvatskog sabora. Koliko je dugoročno riskantno ovisiti o samo jednoj ruci kako bi se postigao kvorum ustavno potreban za donošenje odluka, ne treba osobito isticati. Sada se to vidi.

Je li ciljano ujedinjena oporba uistinu nehumano iskoristila teško zdravstveno stanje HDZ-ova veterana i saborskog zastupnika Miroslava Tuđmana, koji je u međuvremenu preminuo, kako bi rušila kvorum ili je predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković žrtvovao i ostale zakonske prijedloge, među kojima i onaj o obnovi potresom stradalih područja, kako nova ad hoc većina ne bi u Saboru usvojila oporbeni prijedlog o ukidanju obvezatne članarine u Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK)? Zar je hipotetsko prihvaćanje Mostova prijedloga koji je podržala većina ostalih oporbenih klubova, a načelno i HDZ-ov koalicijski partner HSLS, vrijedno i trenutka odgađanja glasanja o zakonskim rješenjima obnove nakon prošlogodišnjih potresa te, primjerice, Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030.? Da HDZ, uz prioritet permanentnog samoodržanja na vlasti, ima ponekad potrebu riskirati održivost vlastitih prijedloga poput stava o HGK-u u cilju neusporedivo važnijih i urgentnijih odluka poput onih o obnovi, ne bi predsjednik Hrvatskog sabora svojim potezom zapravo bio odgovoran za zadnji nedostatak kvoruma. Oporba u konačnici na to jedva može utjecati.






Da je s članarinom HGK-u nešto godinama problematično, vidi se i po nagloj spremnosti vladajuće koalicije da je zakonski revidira u sklopu novih zakonskih prijedloga. Do tada i – nakon toga HDZ-ova je saborska većina neupitna. Takvom ju je opisao i HDZ-ov najpouzdaniji koalicijski partner SDSS, odnosno SDSS-ov potpredsjednik Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava Boris Milošević. Takvom će je održavati i liberalne 'mikrostranke' na strani HDZ-a, od HSLS-a, čiji predsjednik Dario Hrebak u trenutku rušenja kvoruma mudro šuti, preko HNS-a, koji je u prošlom sazivu Sabora postavio parametre 'tušekovske' suradnje s HDZ-om, do Reformista Radimira Čačića, čiji gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović najoštrije osuđuje prošlotjedni izlazak oporbe iz sabornice iako u drugim prigodama nije imao najljepše riječi za pojedine Vladine poteze nakon katastrofalnog potresa. Doda li se tomu to da među HDZ-ovim zastupnicima sigurno ima još onih sklonih karikiranju i parodiranju 'Gruntovčana', sve je jasno.

Iako sa samo jednom rukom prednosti, vladajuća je većina znatno kompaktnija od nikad heterogenije oporbe u Hrvatskom saboru. I dok saborsku većinu čini 64 zastupnika HDZ-a, troje zastupnika SDSS-a te još petero iz Kluba nacionalnih manjina, kao i četvero međusobno podijeljenih, ali vlašću ujedinjenih epigona HNS-a i HSLS-a, saborsku manjinu čine oslabljeni SDP, Domovinski pokret koji je u međuvremenu počeo gubiti zastupnike, zatim Most, klub oko Tomislava Tomaševića koji je ostao bez Katarine Peović, Hrvatski suverenisti te u startu propali ne-HDZ-ov liberalni miniklub Stranke s imenom i prezimenom, Pametnog te Fokusa, pri čemu je potonjega nesuđenog člana kluba nadomjestila Anka Mrak Taritaš iz Glasa. S obzirom na to da je Katarina Peović izjavila kako nema namjeru podržati Mostov prijedlog o HGK-u, HDZ-ove su brige dodatno bile bez temelja. Ovako udružena oporba može funkcionirati eventualno oko jednog ili dva članka zakona, pojedinih interpelacija ili pak djelovanja protiv HDZ-a kad god to nema ideološki predznak, nego isključivo financijski ili pravosudni.

Zar bi netko poput Darija Hrebaka ili Predraga Štromara doista rušio HDZ-ovu većinu? Bi li to učinio SDSS, čiji je Milorad Pupovac još 2016. izjavio da 'takve poput Plenkovića treba plaćati suhim zlatom'? Pod kojim bi to okolnostima Pupovac uopće odustao od strateške koalicije s HDZ-om? Nije nevažno to da ovakvo skrojena većina itekako odgovara i predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću te je relativizirao ono što se čulo u zvučnom zapisu Žarka Tušeka, rekavši da 'brani pravo političarima da budu budale'. On to zna iz prve ruke jer je i sam vodio Vladu više od četiri godine te je nakon toga dvaput zaredom izgubio parlamentarne izbore. Sva sreća da mu je na onim predsjedničkim protukandidatkinja bila Kolinda Grabar Kitarović, kao što će mu od velike koristi biti bude li u trenutku sljedećih izbora HDZ i dalje čvrsto na vlasti.

K tome, HDZ iz prošlog saziva Sabora ima uspješno iskustvo prikupljanja 'žetončića' iz šarolike oporbe te ne bi začudilo da su neka imena već ispod stola. Nakon lokalnih izbora u svibnju slijede tri godine bez ikakvih redovitih izbora u Hrvatskoj, ali vrlo vjerojatno s mnoštvom onoga što se čulo u razgovoru Žarka Tušeka i Viktora Šimunića. Stoga nije presudno pitanje hoće li se aktualna saborska većina održati u sljedećem razdoblju, nego na koji će način HDZ održavati unutarnju koheziju i podršku birača s dužnosnicima, od same Vlade do stotina lokalnih sredina, 'kaj bi ih pol odmah prebrisali' i vlastiti članovi. Pritom Tušekove snimljene izjave nisu nikakve anomalije hrvatske politike i može ih se doživjeti bilo gdje u zemlji jer odavno rastu i – uspijevaju baš na ovom gruntu.

tportal