Samo u proteklih godinu dana s teritorija RH protjerano je najmanje 20.000 migranata. Žrtve takvih nasilnih praksi, koje se i dalje provode na hrvatskim granicama, čitave su obitelji, trudnice i djeca. "Nakon što su me izudarali po trbuhu, nogama i glavi, policajci su mi rekli da se vratim u Afganistan, da se borim protiv talibana", svjedoči jedna žrtva
Na zlu glasu – granična policija (foto Armin Durgut/PIXSELL)
Unatoč opetovanim zahtjevima udruga civilnog društva za smjenom čelnog čovjeka hrvatske policije Davora Božinovića, sva je prilika da njegovo ime neće biti zahvaćeno skorom rekonstrukcijom Vlade. Posljednji od njih premijeru Andreju Plenkoviću uputio je Centar za mirovne studije (CMS), i to nakon što je prošlog tjedna Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava odbilo zahtjev RH za ponovnim razmatranjem slučaja obitelji šestogodišnje djevojčice Madine Hussiny, koja je krajem 2017. poginula pod naletom vlaka. Nesreća se dogodila nedaleko od hrvatske granice, nakon što je nju i njezinu obitelj s ukupno šestero djece hrvatska policija protjerala natrag prema Srbiji. Time je ranije odluka istog suda iz studenog 2021., kojom je RH proglašena odgovornom za brojne povrede prava izbjegličke obitelji iz Afganistana – prava na život, slobodu i sigurnost, na pojedinačni zahtjev, zabranu mučenja djece i kolektivnog protjerivanja stranaca – postala pravomoćna. Od domaćih institucija sada se očekuje da do kraja istraže slučaj, pronađu odgovorne, odnosno utvrde okolnosti stradavanja koje su ranije zataškavane.
Iako su se donedavno izbjegavali očitovati o presudi, čak tvrdeći da je nisu stigli pročitati, Plenković i Božinović sada su okrenuli ploču. U tom nevještom, na momente skarednom pokušaju izvlačenja poprilično su proturječili jedan drugom. Dok je ministar potvrdio kako je u slučajevima poput Madine Hussiny "odgovornost na sustavu", dodajući usput da je recentna presuda znak da bi isti trebalo popraviti, premijer je inzistirao na tezi da isti slučaj "ne govori o bilo kakvom sistemskom problemu". Međutim, brojni dokazi o nasilju hrvatske policije na granici tzv. tvrđave Europe, koje međunarodne organizacije i novinari prikupljaju od 2016. godine, tj. zaokreta u odnosu EU-a prema migrantima s Bliskog istoka i iz Afrike, potvrđuju da se upravo radi o sustavnoj praksi ilegalnih protjerivanja. Nesreća po Plenkovića i Božinovića utoliko je veća što se, u hrvatskom kontekstu, njih dvojica formalno nalaze na čelnim pozicijama tog represivnog mehanizma.
Prema podacima kojima raspolažu Novosti, ovdašnja policija je samo u proteklih godinu dana s teritorija RH nezakonito protjerala najmanje 20.000 osoba. Realan broj je veći jer se isključivo radi o slučajevima koje su žrtve tzv. pushbackova prijavile organizacijama za zaštitu izbjegličkih prava. Nasilno protjerani su uglavnom porijeklom iz Afganistana, među njima i oni koji su ranije radili za američku vojsku ili u sklopu NATO misija u toj zemlji, Pakistana, Sirije, Maroka, Irana i Iraka. Njih ukupno 2.715, raspoređenih u 200 skupina, koje su u različitim navratima tokom lanjske godine pokušale ući na hrvatski teritorij, i to najčešće iz BiH, svoja su svjedočanstva podijelili s aktivistima međunarodne mreže Border Violence Monitoring (BVM). Pritom je scenarij gotovo uvijek isti: nakon što ih uhvate, uniformirane osobe ih izvrijeđaju, fizički zlostavljaju, zapljene im novac i ostalu imovinu, potom ih deportiraju preko granice, ignorirajući njihove zahtjeve za azilom.
U 2021. žrtve takvih brutalnih praksi bile su čitave obitelji, baš poput one Madine Hussiny, a neki od najradikalnijih slučajeva odnose se na prebijanje devetogodišnjeg dječaka i protjerivanje trudnice i njezino četvero djece. "Najveći broj ispitanika (72 posto) prijavio je da su ih hrvatski policajci tukli palicama, improviziranim oružjem ili šakam, 36 posto, uključujući maloljetnike, prijavilo je prisilno svlačenje, a 14 posto ispitanika je izjavilo da im je zaprijećeno vatrenim oružjem ili ispaljivanjem hitaca u blizini njihovih tijela", odgovorili su nam iz spomenute međunarodne mreže.
U slučajevima koje je dokumentirao BVM, maloljetnici, koji su bili žrtve fizičkog i seksualnog nasilja, stari su između 14 i 17 godina, dok su mlađa djeca uglavnom bila žrtve psihičkog zlostavljanja. U brojnim slučajevima oduzeta im je odjeća i obuća te su nakon toga prisiljena da po hladnoći pješače natrag preko granice. "Djeca su često svjedočila fizičkom zlostavljanju vlastitih roditelja, a ponekad su i sama bila žrtve takvog nasilja ako se nisu željela odvojiti od odraslih. Najčešći obrazac zlostavljanja kojem su svjedočila djeca bilo je premlaćivanje pendrecima. U slučajevima kada su maloljetnici bez pratnje privedeni policiji postajama, često su bili prisiljeni potpisati izjavu kojom tvrde da su punoljetni", navode dalje iz BVM-a. Ističu da hrvatska policija nije prestala s pushbackovima ni nakon objave presude u slučaju Hussiny, kao ni po RH ponižavajućeg izvještaja Odbora Vijeća Europe za sprječavanje mučenja. Štoviše, kaže nam Antonia Pindulić, pravnica iz CMS-a, takve prakse nisu prestale ni nakon objave snimke nasilnog protjerivanja na hrvatsko-bosanskoj granici u listopadu prošle godine, nastale u sklopu zajedničkog istraživanja novinara niza europskih medija, među kojima i Novosti.
- Umjesto zabrane ilegalnih protjerivanja, policajci su nakon te snimke dobili uputu kojom se pozivaju na oprez kako ne bi bili snimljeni, što možemo tumačiti kao još jedan dokaz sustavnosti nasilja. U uputi zamjenika zapovjednika Postaje granične policije Bajakovo stajalo je kako ranije treba "dobro pregledati okolicu samog mjesta radi utvrđivanja eventualnih osoba koje bi vršile snimanje postupanja ili predmeta u kojima bi se mogla nalaziti skrivena kamera" - govori Pindulić.
Prema podacima koje nam je ustupilo Dansko vijeće za izbjeglice, u navedenom periodu, odnosno od 1. listopada 2021. do 4. travnja 2022., iz Hrvatske je u BiH protjerano najmanje 3029 ljudi, od čega 428 djece i maloljetnika. Iz tog razdoblja datira svjedočanstvo mladića, koji je s još 29 muškaraca porijeklom iz Afganistana i Pakistana, pri čemu je najstariji imao 27, a najmlađi svega devet godina, u kasnu jesen, nedaleko od Bihaća, uspio prijeći hrvatsku granicu. Nakon osmosatnog pješačenja, začuli su 20-ak pucnjeva i policiju kako viče da stanu. Usprkos pokušaju bijega, uhvatilo ih je "šest krupnijih muškarac, odjevenih u tamnoplave uniforme", kakve nose pripadnici interventne jedinice MUP-a. "A onda su uslijedile uvrede i batinanje", ispričala je žrtva aktivistima Border Violence Monitoringa.
"Njih trojica udarala su me po trbuhu. Dva puta sam dobio i udarac u glavu. Potom su izvukli crnu palicu i nastavili me tući po nogama. Nakon što su me pretukli, počeli su me vrijeđati. Rekli su mi da se vratim u Afganistan, da se borim protiv talibana... Vidio sam kako udaraju i našeg devetogodišnjeg prijatelja. Tukli su dijete", dodao je mladić.Zatim su grupi naredili da sjedne, izuje se i preda im sav novac i mobitele koje im kasnije nisu vratili. "Uzeli su i mojih sto eura", kazao je svjedok, kojeg su s ostatkom grupe ukrcali u dva bijela kombija. Nakon dvosatne vožnje, koju opisuje kao bjesomučnu, iskrcali su ih na granici s BiH, gdje su ih čekala "dva policajca obučena u plavu odjeću i s maskama na licu". Mladić tvrdi da su im baterijskim lampama svijetlili u oči, a onda ih ponovno počeli tući. Prije nego što su ih poslali preko granice, oduzeli su im ostatak stvari i zapalili ih. "Molim vas da ovo prenesete hrvatskoj policiji: ako me već želite deportirati, preklinjem vas da mi bar ne uzimate mobitel ni novac. Nemamo obitelji, u našoj zemlji postoji puno problema. Molim vas, trebamo pomoć... Nismo životinje", poručio je svjedok.
Mjesec dana kasnije, BVM-u se obratio 33-godišnji muškarac koji je 10. studenog 2021. u Hrvatsku pokušao ući s četiri afganistanske obitelji. Među njima je bila žena u visokom stupnju trudnoće i devetero djece, od kojih je najmlađe imalo osam mjeseci. Nedaleko od Velike Kladuše trudna žena se poskliznula i ozlijedila nogu pa su je odrasli kroz šumu nastavili nositi zamotanu u deku. Najednom su ih presreli muškarac i ženama u uniformama BiH policije. "Izašli su iz te džungle s uperenim oružjem prema nama, vičući da stanemo i ne mrdamo", ispričao je muškarac te dodao da su im naredili da predaju mobitele i punjače. Nakon što su ih pretražili i dopratili do ruba šume, naložili su im da se postroje i tako čekaju sat-dva do dolaska hrvatske policije. Trudnica je plakala od bolova, a pošto je svjedok bio jedini u grupi koji govori engleski, hrvatske policajce je zamolio da pozovu hitnu pomoć. "Samo su odgovorili: Kladuša. Nikoga nisu nazvali. Jedan od njih me počeo ispitivati odakle sam i zašto sam ovdje. Rekao sam mu da smo iz Afganistana i da samo želimo normalno život, da ne moramo ići dalje prema Europi nego da možemo ostati živjeti ovdje, u Hrvatskoj, ali da nas tu ne žele. Pitao sam ih: Gdje je humanost? Ali policajac je burno reagirao, odgovorio je da Hrvatska nije za prljave ljude poput nas, da nije za životinje. 'Odi, vrati se u Afganistan', rekao mi je." Sličnu poruku uputili su im nakon što su ih kombijima dovezli do hrvatsko-bosanske granice. "Ne želimo vas ovdje jer ste prljave životinje, vratite se u Kladušu, rekao mi je jedan policajac i zatim me pljusnuo po vratu", ispričao je svjedok.
Unatoč tisućama sličnih svjedočanstava i brojnim prijavama za ovakva kaznena djela, za koja bi se istraga inače trebala provoditi po službenoj dužnosti, dosad nije podignuta nijedna optužnica. Izuzev nekoliko disciplinskih mjera određenih šačici policijskih službenika, oni koji izdaju naredbe još uvijek nisu kažnjeni. CMS je u protekle dvije godine Državnom odvjetništvu podnio pet kaznenih prijava protiv nepoznatih počinitelja, koji su izbjeglice mučili iscrtavajući im narančaste križeve po glavi, utrljavajući im majonezu, kečap i šećer na otvorene rane, udaranjem vratima policijskog vozila u glavu, vezivanjem za stabla i silovanjem granom. Dvije od njih DORH je odbio, a za ostale je "istraga još uvijek u tijeku". Svi ti slučajevi opisani su u CMS-ovom sedmom Izvještaju o nasilnim i nezakonitim protjerivanjima iz RH, koji se donosi na posljednje dvije, pandemijske godine. Kao jedan od zaključaka istaknuto je da su hrvatsko političko vodstvo i MUP zloupotrijebili strah od globalne pandemije i medijsku usmjerenost na tu temu kako bi prikrili strahote koje provode na granicama i u dubini hrvatskog teritorija.
Osim za Hrvatsku, kaže Antonia Pindulić, takvo grubo kršenje ljudskih prava, mučenje i zločini protiv izbjeglica sramota su i za Europsku uniju, koja se inače proklamira kao zajednica ustanovljena na vrijednostima zaštite ljudskih prava.
- Opisana kršenja prava direktna su posljedica neadekvatnosti EU-politika prema izbjeglicama i migrantima, kao i nedostatka političke volje da se spriječe ti zločini. Šutnja EU-a već godinama je preglasna. No uz prešutno odobravanje ovih okrutnih praksi, valja naglasiti da se iz EU-fondova direktno financiraju akcije hrvatske policije na vanjskoj granici Unije, čime uloga EU-a postaje itekako aktivna, pa i njezina odgovornost i sramota veća - kaže Pindulić i dodaje kako je važno da EU osigura sigurne i legalne puteve za sve izbjeglice, bez obzira na njihovu boju kože, vjeru ili etničku pripadnost.
Iz mreže Border Violence Monitoring također ističu da višegodišnja praksa protjerivanja i drugih oblika nasilja na granicama neće prestati sve dok se ne promijene aktualne migracijske politike, prije svega na razini EU-a. Međutim, ne nadaju se da bi se to uskoro moglo desiti.
- Imamo promatrače na nekoliko vanjskih granica Unije, poput Rumunjske, Mađarske, Grčke i Bugarske, i jasno nam je da je ono što se događa u Hrvatskoj dio šire priče. Riječ je o nasilnim politikama koje su skrojene sa svrhom da izbjeglice istraumatiziraju do razine da im više ne padne na pamet pokušati prijeći granice. Ali takva politika je osuđena na propast jer se ljudi u većini slučajeva nemaju kamo vratiti, pa im je jedina opcija nastaviti riskirati svoje živote u nadi da će pronaći sigurnost unutar EU-a. To je paradoks s kojim se neprestano suočavamo: kako bi došli do sigurnosti europskog prostora, ljudi moraju preživjeti nesigurne europske granice - objašnjavaju aktivisti BVM-a i dodaju da sve to ozbiljno utječe na fizičko i psihičko zdravlje izbjeglica.
- Ako odete u pogranično područje, pronaći ćete hrpu slomljenih ljudi. Imali smo slučajeve 13-godišnje djece koja su pokušala počiniti samoubojstvo nakon što su vidjela kako hrvatska granična policija zlostavlja njih ili njihove obitelj. Neki su nam rekli da se manje boje talibana nego hrvatske policije. To je jednostavno sramotno - poručuju aktivisti.
portalnovosti
Na zlu glasu – granična policija (foto Armin Durgut/PIXSELL)
Unatoč opetovanim zahtjevima udruga civilnog društva za smjenom čelnog čovjeka hrvatske policije Davora Božinovića, sva je prilika da njegovo ime neće biti zahvaćeno skorom rekonstrukcijom Vlade. Posljednji od njih premijeru Andreju Plenkoviću uputio je Centar za mirovne studije (CMS), i to nakon što je prošlog tjedna Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava odbilo zahtjev RH za ponovnim razmatranjem slučaja obitelji šestogodišnje djevojčice Madine Hussiny, koja je krajem 2017. poginula pod naletom vlaka. Nesreća se dogodila nedaleko od hrvatske granice, nakon što je nju i njezinu obitelj s ukupno šestero djece hrvatska policija protjerala natrag prema Srbiji. Time je ranije odluka istog suda iz studenog 2021., kojom je RH proglašena odgovornom za brojne povrede prava izbjegličke obitelji iz Afganistana – prava na život, slobodu i sigurnost, na pojedinačni zahtjev, zabranu mučenja djece i kolektivnog protjerivanja stranaca – postala pravomoćna. Od domaćih institucija sada se očekuje da do kraja istraže slučaj, pronađu odgovorne, odnosno utvrde okolnosti stradavanja koje su ranije zataškavane.
Najveći broj ispitanika (72 posto) prijavio je da su ih hrvatski policajci tukli palicama, improviziranim oružjem ili šakam, 36 posto, uključujući maloljetnike, prijavilo je prisilno svlačenje, a 14 posto da im je zaprijećeno vatrenim oružjem
Iako su se donedavno izbjegavali očitovati o presudi, čak tvrdeći da je nisu stigli pročitati, Plenković i Božinović sada su okrenuli ploču. U tom nevještom, na momente skarednom pokušaju izvlačenja poprilično su proturječili jedan drugom. Dok je ministar potvrdio kako je u slučajevima poput Madine Hussiny "odgovornost na sustavu", dodajući usput da je recentna presuda znak da bi isti trebalo popraviti, premijer je inzistirao na tezi da isti slučaj "ne govori o bilo kakvom sistemskom problemu". Međutim, brojni dokazi o nasilju hrvatske policije na granici tzv. tvrđave Europe, koje međunarodne organizacije i novinari prikupljaju od 2016. godine, tj. zaokreta u odnosu EU-a prema migrantima s Bliskog istoka i iz Afrike, potvrđuju da se upravo radi o sustavnoj praksi ilegalnih protjerivanja. Nesreća po Plenkovića i Božinovića utoliko je veća što se, u hrvatskom kontekstu, njih dvojica formalno nalaze na čelnim pozicijama tog represivnog mehanizma.
Prema podacima kojima raspolažu Novosti, ovdašnja policija je samo u proteklih godinu dana s teritorija RH nezakonito protjerala najmanje 20.000 osoba. Realan broj je veći jer se isključivo radi o slučajevima koje su žrtve tzv. pushbackova prijavile organizacijama za zaštitu izbjegličkih prava. Nasilno protjerani su uglavnom porijeklom iz Afganistana, među njima i oni koji su ranije radili za američku vojsku ili u sklopu NATO misija u toj zemlji, Pakistana, Sirije, Maroka, Irana i Iraka. Njih ukupno 2.715, raspoređenih u 200 skupina, koje su u različitim navratima tokom lanjske godine pokušale ući na hrvatski teritorij, i to najčešće iz BiH, svoja su svjedočanstva podijelili s aktivistima međunarodne mreže Border Violence Monitoring (BVM). Pritom je scenarij gotovo uvijek isti: nakon što ih uhvate, uniformirane osobe ih izvrijeđaju, fizički zlostavljaju, zapljene im novac i ostalu imovinu, potom ih deportiraju preko granice, ignorirajući njihove zahtjeve za azilom.
U 2021. žrtve takvih brutalnih praksi bile su čitave obitelji, baš poput one Madine Hussiny, a neki od najradikalnijih slučajeva odnose se na prebijanje devetogodišnjeg dječaka i protjerivanje trudnice i njezino četvero djece. "Najveći broj ispitanika (72 posto) prijavio je da su ih hrvatski policajci tukli palicama, improviziranim oružjem ili šakam, 36 posto, uključujući maloljetnike, prijavilo je prisilno svlačenje, a 14 posto ispitanika je izjavilo da im je zaprijećeno vatrenim oružjem ili ispaljivanjem hitaca u blizini njihovih tijela", odgovorili su nam iz spomenute međunarodne mreže.
U slučajevima koje je dokumentirao BVM, maloljetnici, koji su bili žrtve fizičkog i seksualnog nasilja, stari su između 14 i 17 godina, dok su mlađa djeca uglavnom bila žrtve psihičkog zlostavljanja. U brojnim slučajevima oduzeta im je odjeća i obuća te su nakon toga prisiljena da po hladnoći pješače natrag preko granice. "Djeca su često svjedočila fizičkom zlostavljanju vlastitih roditelja, a ponekad su i sama bila žrtve takvog nasilja ako se nisu željela odvojiti od odraslih. Najčešći obrazac zlostavljanja kojem su svjedočila djeca bilo je premlaćivanje pendrecima. U slučajevima kada su maloljetnici bez pratnje privedeni policiji postajama, često su bili prisiljeni potpisati izjavu kojom tvrde da su punoljetni", navode dalje iz BVM-a. Ističu da hrvatska policija nije prestala s pushbackovima ni nakon objave presude u slučaju Hussiny, kao ni po RH ponižavajućeg izvještaja Odbora Vijeća Europe za sprječavanje mučenja. Štoviše, kaže nam Antonia Pindulić, pravnica iz CMS-a, takve prakse nisu prestale ni nakon objave snimke nasilnog protjerivanja na hrvatsko-bosanskoj granici u listopadu prošle godine, nastale u sklopu zajedničkog istraživanja novinara niza europskih medija, među kojima i Novosti.
- Umjesto zabrane ilegalnih protjerivanja, policajci su nakon te snimke dobili uputu kojom se pozivaju na oprez kako ne bi bili snimljeni, što možemo tumačiti kao još jedan dokaz sustavnosti nasilja. U uputi zamjenika zapovjednika Postaje granične policije Bajakovo stajalo je kako ranije treba "dobro pregledati okolicu samog mjesta radi utvrđivanja eventualnih osoba koje bi vršile snimanje postupanja ili predmeta u kojima bi se mogla nalaziti skrivena kamera" - govori Pindulić.
"Ne želimo vas ovdje jer ste prljave životinje, vratite se u Kladušu, rekao mi je policajac i zatim me pljusnuo po vratu", ispričao je 33-godišnji muškarac
Prema podacima koje nam je ustupilo Dansko vijeće za izbjeglice, u navedenom periodu, odnosno od 1. listopada 2021. do 4. travnja 2022., iz Hrvatske je u BiH protjerano najmanje 3029 ljudi, od čega 428 djece i maloljetnika. Iz tog razdoblja datira svjedočanstvo mladića, koji je s još 29 muškaraca porijeklom iz Afganistana i Pakistana, pri čemu je najstariji imao 27, a najmlađi svega devet godina, u kasnu jesen, nedaleko od Bihaća, uspio prijeći hrvatsku granicu. Nakon osmosatnog pješačenja, začuli su 20-ak pucnjeva i policiju kako viče da stanu. Usprkos pokušaju bijega, uhvatilo ih je "šest krupnijih muškarac, odjevenih u tamnoplave uniforme", kakve nose pripadnici interventne jedinice MUP-a. "A onda su uslijedile uvrede i batinanje", ispričala je žrtva aktivistima Border Violence Monitoringa.
"Njih trojica udarala su me po trbuhu. Dva puta sam dobio i udarac u glavu. Potom su izvukli crnu palicu i nastavili me tući po nogama. Nakon što su me pretukli, počeli su me vrijeđati. Rekli su mi da se vratim u Afganistan, da se borim protiv talibana... Vidio sam kako udaraju i našeg devetogodišnjeg prijatelja. Tukli su dijete", dodao je mladić.Zatim su grupi naredili da sjedne, izuje se i preda im sav novac i mobitele koje im kasnije nisu vratili. "Uzeli su i mojih sto eura", kazao je svjedok, kojeg su s ostatkom grupe ukrcali u dva bijela kombija. Nakon dvosatne vožnje, koju opisuje kao bjesomučnu, iskrcali su ih na granici s BiH, gdje su ih čekala "dva policajca obučena u plavu odjeću i s maskama na licu". Mladić tvrdi da su im baterijskim lampama svijetlili u oči, a onda ih ponovno počeli tući. Prije nego što su ih poslali preko granice, oduzeli su im ostatak stvari i zapalili ih. "Molim vas da ovo prenesete hrvatskoj policiji: ako me već želite deportirati, preklinjem vas da mi bar ne uzimate mobitel ni novac. Nemamo obitelji, u našoj zemlji postoji puno problema. Molim vas, trebamo pomoć... Nismo životinje", poručio je svjedok.
Mjesec dana kasnije, BVM-u se obratio 33-godišnji muškarac koji je 10. studenog 2021. u Hrvatsku pokušao ući s četiri afganistanske obitelji. Među njima je bila žena u visokom stupnju trudnoće i devetero djece, od kojih je najmlađe imalo osam mjeseci. Nedaleko od Velike Kladuše trudna žena se poskliznula i ozlijedila nogu pa su je odrasli kroz šumu nastavili nositi zamotanu u deku. Najednom su ih presreli muškarac i ženama u uniformama BiH policije. "Izašli su iz te džungle s uperenim oružjem prema nama, vičući da stanemo i ne mrdamo", ispričao je muškarac te dodao da su im naredili da predaju mobitele i punjače. Nakon što su ih pretražili i dopratili do ruba šume, naložili su im da se postroje i tako čekaju sat-dva do dolaska hrvatske policije. Trudnica je plakala od bolova, a pošto je svjedok bio jedini u grupi koji govori engleski, hrvatske policajce je zamolio da pozovu hitnu pomoć. "Samo su odgovorili: Kladuša. Nikoga nisu nazvali. Jedan od njih me počeo ispitivati odakle sam i zašto sam ovdje. Rekao sam mu da smo iz Afganistana i da samo želimo normalno život, da ne moramo ići dalje prema Europi nego da možemo ostati živjeti ovdje, u Hrvatskoj, ali da nas tu ne žele. Pitao sam ih: Gdje je humanost? Ali policajac je burno reagirao, odgovorio je da Hrvatska nije za prljave ljude poput nas, da nije za životinje. 'Odi, vrati se u Afganistan', rekao mi je." Sličnu poruku uputili su im nakon što su ih kombijima dovezli do hrvatsko-bosanske granice. "Ne želimo vas ovdje jer ste prljave životinje, vratite se u Kladušu, rekao mi je jedan policajac i zatim me pljusnuo po vratu", ispričao je svjedok.
Unatoč tisućama sličnih svjedočanstava i brojnim prijavama za ovakva kaznena djela, za koja bi se istraga inače trebala provoditi po službenoj dužnosti, dosad nije podignuta nijedna optužnica. Izuzev nekoliko disciplinskih mjera određenih šačici policijskih službenika, oni koji izdaju naredbe još uvijek nisu kažnjeni. CMS je u protekle dvije godine Državnom odvjetništvu podnio pet kaznenih prijava protiv nepoznatih počinitelja, koji su izbjeglice mučili iscrtavajući im narančaste križeve po glavi, utrljavajući im majonezu, kečap i šećer na otvorene rane, udaranjem vratima policijskog vozila u glavu, vezivanjem za stabla i silovanjem granom. Dvije od njih DORH je odbio, a za ostale je "istraga još uvijek u tijeku". Svi ti slučajevi opisani su u CMS-ovom sedmom Izvještaju o nasilnim i nezakonitim protjerivanjima iz RH, koji se donosi na posljednje dvije, pandemijske godine. Kao jedan od zaključaka istaknuto je da su hrvatsko političko vodstvo i MUP zloupotrijebili strah od globalne pandemije i medijsku usmjerenost na tu temu kako bi prikrili strahote koje provode na granicama i u dubini hrvatskog teritorija.
Osim za Hrvatsku, kaže Antonia Pindulić, takvo grubo kršenje ljudskih prava, mučenje i zločini protiv izbjeglica sramota su i za Europsku uniju, koja se inače proklamira kao zajednica ustanovljena na vrijednostima zaštite ljudskih prava.
- Opisana kršenja prava direktna su posljedica neadekvatnosti EU-politika prema izbjeglicama i migrantima, kao i nedostatka političke volje da se spriječe ti zločini. Šutnja EU-a već godinama je preglasna. No uz prešutno odobravanje ovih okrutnih praksi, valja naglasiti da se iz EU-fondova direktno financiraju akcije hrvatske policije na vanjskoj granici Unije, čime uloga EU-a postaje itekako aktivna, pa i njezina odgovornost i sramota veća - kaže Pindulić i dodaje kako je važno da EU osigura sigurne i legalne puteve za sve izbjeglice, bez obzira na njihovu boju kože, vjeru ili etničku pripadnost.
Iz mreže Border Violence Monitoring također ističu da višegodišnja praksa protjerivanja i drugih oblika nasilja na granicama neće prestati sve dok se ne promijene aktualne migracijske politike, prije svega na razini EU-a. Međutim, ne nadaju se da bi se to uskoro moglo desiti.
- Imamo promatrače na nekoliko vanjskih granica Unije, poput Rumunjske, Mađarske, Grčke i Bugarske, i jasno nam je da je ono što se događa u Hrvatskoj dio šire priče. Riječ je o nasilnim politikama koje su skrojene sa svrhom da izbjeglice istraumatiziraju do razine da im više ne padne na pamet pokušati prijeći granice. Ali takva politika je osuđena na propast jer se ljudi u većini slučajeva nemaju kamo vratiti, pa im je jedina opcija nastaviti riskirati svoje živote u nadi da će pronaći sigurnost unutar EU-a. To je paradoks s kojim se neprestano suočavamo: kako bi došli do sigurnosti europskog prostora, ljudi moraju preživjeti nesigurne europske granice - objašnjavaju aktivisti BVM-a i dodaju da sve to ozbiljno utječe na fizičko i psihičko zdravlje izbjeglica.
- Ako odete u pogranično područje, pronaći ćete hrpu slomljenih ljudi. Imali smo slučajeve 13-godišnje djece koja su pokušala počiniti samoubojstvo nakon što su vidjela kako hrvatska granična policija zlostavlja njih ili njihove obitelj. Neki su nam rekli da se manje boje talibana nego hrvatske policije. To je jednostavno sramotno - poručuju aktivisti.
portalnovosti
