Kako su to baš Mostovci ispali mogući kolovođe prelijevanja ulice u parlament, i u kojem smjeru sad kane upravljati onom bukačkom svjetinom vani - na ta pitanja odgovor možda zna jedino Marija Selak Raspudić. No, ako ona preuzme kormilo, već prije kraja zime mogli bismo gledati film Most na rijeci Kraj
(Uputa za rukovanje: ako vam je dojadilo čitati tekstove o Mostu i ponašanju članova te stranke na zadnji dan jesenskog zasjedanja Sabora, smjesta kliknite na nešto relaksabilnije, ne znam, o Adele, Maji Šuput ili Marku Livaji. Već se solidan niz relevantnih kolegica i kolega u svojim napisima osvrnuo na isti slučaj i objavio komentare o toj temi, pa nema smisla i razloga da se zamarate još i ovim mojim. Hvala na razumijevanju)
Elem, u zadnjih sam se desetak tjedana spletom okolnosti (ne bez svoje krivnje, priznajem) našao na barem tucet javnih novodobnih "masovki", dakle događanja s vrlo ograničenim brojem sudionika i posjetitelja i s, u pozivnici, jasno naznačenom napomenom o obaveznom posjedovanju Covid-potvrde. Nisam s time imao nikakvih problema, jer tu potvrdu imam još od lipnja, nakon primljene druge doze cjepiva. Problem mi se, međutim, ukazao sam od sebe tek kad sam shvatio da su mi tek na jednom jedinom od svih tih javnih događanja - a i to malo preko volje, u stilu "okej, ako baš sami inzistirate" - očitali onaj QR-kod i propustili me kroz ulazna vrata.
Kratko i jasno pitanje nameće se samo od sebe: za koji onda, pardon my French, kurac služe te potvrde ako ih nitko, ili gotovo nitko, ne provjerava? U ovom pandemijskom ludilu česte su bile usporedbe epidemioloških mjera s prometnim propisima, pa evo još jedne: cijela ta priča s potvrdama izgleda kao da vas prometni policajac zaustavi zbog nekog prekršaja, ali ne traži da mu pokažete ni vozačku niti prometnu dozvolu. Besmisleno, nije li?
Da, besmisleno, ali ne i bezazleno. Kao i svaka dosadašnja dvojbena "da, ali ne" mjera Stožera, i ova je izazvala ogorčenost dijela, je li, biračkog tijela, ali ovaj put daleko veću, pa time i potentniju za stvaranje ozbiljnoga kaosa u društvu. Izlijevanje bijesa na ulicu već je započelo, među predvodnicima ima i već službeno registriranih psihijatrijskih slučajeva, a zacijelo ne manjka ni onih koji tek nekom igrom sudbine u svojem zdravstvenom kartonu još nemaju dokumentaciju takve naravi. Među njihovim sljedbenicima značajan broj čine i oni koji su do prije dvije godine bili sasvim razumni i odgovorni ljudi svih generacija, ali im je dugotrajna pandemija, iz ovog ili onog razloga, nagrizla sposobnost razboritog zaključivanja i odlučivanja. U tako heterogenoj masi, sposobnoj zasad tek za vrijeđanje i urlikavački verbalni linč, leži popriličan politički potencijal, kojemu nedostaje samo netko sposoban za to da njenu neartikuliranost pretoči u donekle koncizan akcijski plan i povede ih u boj za narod svoj.
Prognostičari su isprva površno tipovali na Hrvatske suvereniste, no predviđanja im je srušio Hrvoje Zekanović, prvo onim apsolutno neočekivanim govorom u Saboru a potom i provokativno-klaunovskim nastupom na javnoj televiziji. I tad se kao najlogičnija opcija ukazao Most, i sam nastao iz skupine svjetonazorski heterogenih lokalaca, i sam - kroz kratku dosadašnjost bivanja na političkoj sceni - prepun kontradikcija i nedosljednosti, od onog Petrovljevog javnog bilježnika nadalje. Okej, oni su prvi i krenuli sa skupljanjem potpisa za referendumsko pitanje koje prosječan hrvatski birač ne bi razumio ni uz pomoć ovlaštenog sudskog tumača za hrvatski jezik, ali nisu se, unatoč tome, doimali baš kao mogući kolovođe prelijevanja ulice u parlament. Zašto su se ipak odlučili za takvu taktiku i kakvim točno uzdama, i u kojem smjeru, sad kane upravljati onom bukačkom svjetinom vani - na to pitanje odgovor možda zna jedino ona gospođa koja je na Grmojino dešperatno "Ovo smo jako loše napravili, okrenuli smo sve protiv sebe" odgovorila kratko s "Nismo", zazvučavši kao da je potpuno uvjerena u svoj tajni plan i misiju.
Odluči li ona preuzeti ideološko kormilo stranke kojoj nije ni članica, nekako slutim da bismo već prije kraja zime mogli gledati film "Most na rijeci Kraj"...
A što se covid-potvrda tiče, sasvim neovisno o dvojbenom načinu na koji je izglasan zakonski propis o kažnjavanju onih koji ih ne provjeravaju, mogu dodati tek da sam neki dan, iz druge ruke, slušao o čovjeku koji za sitnu paru (upola manju od svote koju necijepljeni trebaju izdvojiti za testiranje svaka dva, tri dana) besprijekorno falsificira čak i QR-kodove. Narod, dakle, taman u skladu s nedavnim vapajem gorespomenute gospođe, uzima upravljanje epidemijom u svoje ruke. Sretno mu bilo!
tportal
