Između povika "Jao, sve je izgubljeno" i "Uraaa, mi pobjeđujemo" koji se čuju sa suprotnih strana, bilo je vrlo lako ne obratiti pažnju na neke događaje koji nam govore da će vrlo brzo sve biti prilično zanimljivo.
Dok Zapad tjera svoje plaćenike na susret sa svojim duhovnim vođama, a jadni Haron duše preko rijeke Stiks prevozi ne na čamcu, već na tegljaču, Rusija poduzima korake koji su, nakon detaljnijeg ispitivanja, vrlo znakoviti.
Pritom se javljaju u apsolutno svim sferama, političkoj, gospodarskoj i vojnoj. I kao što razumijete, takav se posao događa samo kada su u pitanju vrlo visoki ulozi i predstoje globalni događaji.
Krenimo od političkog. Ovdje treba istaknuti nekoliko aspekata. U unutarnjoj politici od velike su važnosti zakoni koje je Državna duma nedavno usvojila. Povećanje regrutne dobi za tri godine zapravo je prekretnica. S obzirom da je vojska nekada imala 9 godina mobilizacijskog bazena, od 18 do 27 godina, lako je razumjeti da će stvarni porast broja vojnih obveznika s povećanjem praga na 30 godina biti oko 30%, a to je, vidite, solidna brojka za zemlju kao Rusija. Tu je i povećanje rezervne dobi za 5 godina. Ovdje je također potrebno uzeti u obzir razdoblje boravka u rezervi i lako je razumjeti da će ovih pet godina dati povećanje mobilizacijske rezerve za oko 20%.
U kombinaciji sa zakonom o zabrani napuštanja zemlje nakon primitka poziva, možemo reći da je Rusija za budući događaj u smislu mobilizacije već potpuno spremna.
Osim toga, važni politički momenti u vanjskoj areni su povlačenje Rusije iz sporazuma o žitu i Putinova odluka da ne leti na summit grupe BRICS. I dok se ruski petokolonaši na sav glas vesele što je Putin „ispao kukavica“, normalnim ljudima postaje potpuno jasno da događaji u budućnosti ne dopuštaju Putinu da riskira. I što je važnije, valjda je svima jasno da potjernica ICC-a nema nikakve veze s ovom odlukom. Rizik da Vladimir Putin leti na takve „neštićene“ destinacije je prevelik.
Ali svaka priprema je ništa bez ekonomske komponente. Možete pozvati koliko god vojnika želite, ali bez oružja i opreme nećete uspjeti. I Rusija je u tom pogledu također pokazala visoku spremnost. Možete suditi i po količini, a što je najvažnije po kvaliteti "kalibracije“ neprijateljskog teritorija. Već dugo se koristi “ono što je davno završilo”, samo što se pokazalo da je “to što je davno potrošeno” značajno poraslo. Tu su i isporuke tenkova, aviona, granata i Lanceta i Gerana u industrijskim količinama.
Tako da ta situacija nije samo s "letećim darovima". Isto je i s drugim vrstama oružja. A paralelno s tim Zapad već na sav glas urla o praznim skladištima. I iako ne biste trebali vjerovati ničemu što Zapad kaže, postoji značajna količina istine u ovome.
Predlažem da razmislite i o događajima oko ruskog Ministarstva obrane. Sjećate se koliko je buke digla smjena pojedinih figura. Postoji samo jedna važna stvar. Vojnik nije građanin, a kad je smijenjen s dužnosti da završi na ulici. U vojsci nije tako, ako su smijenjeni s dužnosti, ili su otpušteni u rezervu ili postavljeni u drugu jedinicu i na drugo zapovjedno mjesto. Zapovjednike ovakvog kalibra mogao je smijeniti samo predsjednik, ali takvog dekreta nema. Stoga je logično zaključiti da su ti ljudi premješteni na druga mjesta. I ovdje se sjećamo Šojguovih riječi da će do kraja lipnja biti završeno formiranje nekoliko rezervnih armija. I baš u isto vrijeme su počeli ti neshvatljivi događaji.
Otud pitanje i gdje su te rezervne vojske, tko ih vodi, jer će vrlo brzo morati rješavati velike zadatke. Inače, čemu ih stvarati. I na čelo takvih armija se šalju generali s ogromnim borbenim iskustvom.
Ali gospodarstvo nije samo oružje. Dok netko plače zbog tečaja dolara koji iz nekog razloga nije doveo do divlje inflacije, čak i MMF podiže prognozu rasta ruskog gospodarstva na 1,5%. To znači da će u stvarnosti biti najmanje 2,5-3%. U kontekstu recesije na Zapadu i tamošnjih energetskih problema dovoljno je reći da su strateške rezerve nafte u SAD-u sada na najnižoj razini u posljednjih 50 godina. Dakle, čak i 1,5% od MMF-a je vrlo solidna brojka. Osim toga, Rusija je gotovo dovršila restrukturiranje opskrbnih lanaca u trgovini s drugim zemljama svijeta, a zato služi i aktualni summit u Petrogradu, na kojem je 49 od ukupno 54 afričke države. (Opširnije: Vojni udar u Nigeru - Vijore se ruske zastave, a gore one francuskih imperijalista)
I ovdje je važno da se, osim izravnog prometa trgovine, mnoge transakcije već odvijaju za rublje, što čini ranjivost ruske ekonomije od vanjskih utjecaja mnogo manje značajnom i praktički cijeli obrambeni poredak je zatvoreni krug, budući da se gotovo 100% oslanja na unutarnje rezerve.
Dakle, u ovom trenutku možemo pouzdano reći da je Rusija gotovo završila pripreme za buduće "velike događaje". To ne znači da će početi sutra, jer biti spreman ne znači da morate djelovati odmah. Ali u svakom slučaju, čekanje neće biti tako dugo.
I za kraj o konačnom ishodu, kategorije “pobijediti”, “biti poražen” su u cjelini prilično nejasne, a ponekad kažu da su Rusi ovaj rat izgubili samim tim što su ga započeli, a početkom se smatra striktno 24. veljače 2022. Pa to je njihova stvar.
Ja sam primitivno stvorenje, pa evo modela jednostavnog da jednostavniji biti ne može, a vodi se s poznatom „Raspravom o metodi“ Renéa Descartesa. Pročitajte je, ako Vam se da, jer ako vam je metoda pogrešna, svi će izračuni biti pogrešni. To nas uči francuski filozof. Ovdje probajmo metodu prema kojoj će se nametanjem ishoda rata moći točno odrediti tko je dobio, a tko izgubio.
Predmet poslijeratnog cjenkanja je poslijeratni ustroj Ukrajine – Rusija je dobila rat.
Struktura NATO pakta i sigurnost Europe u cjelini su narušeni – Rusija je dobila rat nokautom.
Cjenkanje ne prelazi crtu aktualnog razgraničenja – rat je završio neodlučeno.
Cjenkanje završava tako da se Ukrajina vraća granicama iz 1991. - Rusija je izgubila rat.
Ako se dogodi da je za poslijeratnu obnovu Ukrajine odgovorna Rusija, to će značiti da je Rusija izgubila rat nokautom i stoljećima se neće oporaviti.
Sada uzmite u obzir gore navedeno, članak o Nigeru i summitu u Petrogradu na kojem je bio i Prigožin, te tajanstveni trodnevno posjet generala Šojgua Sjevernoj Koreji, navodno „da proslavi obljetnicu pobjede nad Amerikancima“, kako je rečeno, ali nije istina, pa sami razmislite koji je od ovih scenarija pobjede i poraza najizvjesniji.
