“Ako se netko razboli, nećemo glasovati”, odgovorio je nonšalantno predsjednik Sabora Gordan Jandroković na pitanje novinara kako će većina u Saboru funkcionirati nakon što je vladajuća koalicija pala na vrlo tanku većinu. Ovisila je i do sada o svakom prisutnom zastupniku, a to postaje kudikamo teže nakon što je iz HDZ-a izbačen župan Ličko-senjske županije Darko Milinović, koji je, pak, najavio da će aktivirati svoj mandat u Saboru, ali neće podržavati Vladu.

Bez Milinovićeve “sigurne ruke”, vladajuća većina se u zakonodavnom tijelu tanji na svega 76 glasova od ukupno 151 zastupnika, što u slučaju daljnjeg rasipanja kao krajnju konzekvencu za sobom može povući nove parlamentarne izbore.

Poslovnik bez rokova


Iako Jandrokovićeva izjava, pogotovo kao predsjednika Sabora, zvuči kao ruganje parlamentarnoj demokraciji, ona ipak ne izlazi iz demokratskih uzusa. Naime, Poslovnik Sabora u glavi o redovnom donošenju zakona ne spominje nikakve rokove.

Članak 171 kaže da se “postupak donošenja zakona pokreće podnošenjem prijedloga zakona predsjedniku Sabora”.

Upravo u ovakvoj situaciji u kojoj vladajuća koalicija traži svaku ruku, pozicija predsjednika Sabora dolazi do izražaja budući da, prema Poslovniku Sabora, upravo on ima ovlast određivati slijed donošenja pojedinih zakona, pa i odgoditi glasanje o njima.

Naime, članak 224. Poslovnika propisuje da predsjednik Sabora može na samoj sjednici mijenjati prijedlog dnevnog reda, na način da će iz predloženoga dnevnog reda izostaviti pojedine teme ili dopuniti dnevni red novim temama. Tako izmijenjen ili dopunjen dnevni red dostavlja se zastupnicima u obliku konačnog prijedloga dnevnog reda.

„U prijedlog dnevnog reda predsjednik Sabora unosi sve teme i akte koji su podneseni u skladu s odredbama ovoga Poslovnika u roku od 30 dana od dana primitka kada se radi o prijedlogu zakona, odnosno 15 dana od dana primitka kada se radi o konačnom prijedlogu zakona ili drugom aktu iz djelokruga Sabora. Prijedlozi zakona i drugi akti koji su podneseni u vrijeme kad Sabor ne zasjeda, uvrštavaju se u dnevni red prve iduće sjednice Sabora“, navodi članak.

Prigovor kao opcija bez stvarne težine


Članak 225. kaže da na predloženi dnevni red, koji je upućen uz poziv na sjednicu, zastupnik ili drugi predlagatelj zakona može podnijeti prigovor u pisanom obliku najkasnije jedan dan prije zakazane sjednice Sabora.

„Ako nitko od zastupnika ili drugih predlagatelja zakona ne podnese prigovor sukladno stavku 1. ovoga članka predloženi dnevni red smatra se utvrđenim“, kaže treći stavak istog članka.

Međutim, u istom se članku navodi da je prigovor opravdan samo ako predsjednik Sabora utvrdi da je prigovor opravdan! Stoga će uvrstiti temu u dnevni red, bez provođenja rasprave, eventualno će se konzultirati s potpredsjednicima Sabora, koji se ne moraju slagati s njim.

Različiti zakoni – različit broj glasova


Osim toga, zakoni, odnosno ustavne odredbe, u Saboru se izglasavaju na tri različita načina, ovisno o tome kolika se većina i kvorum traži za izglasavanje. U pravilu Sabor donosi odluke većinom glasova ukoliko je na sjednici nazočna većina zastupnika, odnosno običnom većinom, što Ustav u svojem članku 82. definira kao „ako Ustavom nije drugačije određeno“. To znači da za većinu zakona nije nužno imati 76 glasova, nego je nužno da na sjednici bude kvorum od 76 zastupnika pa je vladajućoj većini, u teoriji, dovoljna većina glasova prisutnih zastupnika.

Drugi stupanj koji traži kvalificiranu većinu su takozvani organski zakoni kojima se uređuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave Hrvatski sabor donosi većinom glasova svih zastupnika. Dakle, tek pri donošenju ovih zakona potrebno je najmanje 76 glasova za izglasavanje zakona, odnosno većina svih zastupnika. Treći stupanj su organski zakoni koji reguliraju prava nacionalnih manjina jer se donosi donosi dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika, što bi u ovom sazivu značilo da je za promjenu ovih zakona potrebno donijeti s najmanje 101 glasom. Jednako vrijedi i za promjenu ustavnih odredbi, iako se postupak prijedloga promjena razlikuje.

Naravno, predsjednik Sabora nema apsolutnu ovlast pa tako ne može odlučivati o odgodi glasanja o povjerenju predsjedniku Vlade ili nekom njezinom članici ili članu. Najmanje jedna petina zastupnika može pokrenuti pitanje povjerenja, a Sabor, prema članku 125. Poslovnika, uvrštava se odmah u dnevni red bez glasanja te se o povjerenju glasa u roku od 30 dana od dostave prijedloga Saboru.

Odugovlačilo se i prije


Ovo čak ne bi bio ni prvi put da dolazi do odugovlačenja donošenja zakona u Saboru. Saborska većina to je radila u vrijeme kratkotrajnog premijera Tihomira Oreškovića od siječnja do listopada 2016. godine, ali i u vrijeme velikih turbulencija kad je Ivo Sanader 2009. godine dao ostavku pa je na njegovo mjesto došla Jadranka Kosor.

Riječ je o taktici vladajućih, kao što taktika opozicije može biti duga rasprava o nekom prijedlogu zakona, kako bi se odgodilo ili spriječilo donošenje nekog zakona. Kao što je svježi primjer iz ožujka ove godine kad je opozicija razvukla raspravu cijelu noć, negodujući tako što se nije udovoljilo njezinom zahtjevu za raspravom o izmjeni Poslovnika za neki drugi dan.

Sam predsjednik Sabora Goran Jandroković nedavno je priznao da Vlada ima tanku većinu, ali je zaboravio spomenuti i da je ona vrlo šarolika. Vlada će zato trebati sve poslovničke akrobacije kako bi zadržala podršku te saborske većine, premda se i do sada pokazalo da su ih njihovi različiti partneri – od HNS-a do Zlatka Hasanbegovića – bili spremni podržati kad god je to trebalo.

 

faktograf