Andrej Plenković i Mario Radić početkom maja u Vukovaru (foto Davor Javorović/PIXSELL)
Od prvog dana postojanja Domovinskog pokreta, jedina ideja Marija Radića, tvorca tog političko-poslovnog projekta, bila je da se osvoji onoliko mandata u parlamentu koliko će biti dovoljno da DP bude nezaobilazni i ključni partner u vladajućoj koaliciji: Radića, jednog od krupnih suvlasnika Pevexa i nekih manje poznatih firmi, ni u jednom času nije zanimalo da se bavi politikom na način da sjedi u opozicijskim klupama; zanimalo ga je isključivo to da prečicom stigne do pozicije koja će mu omogućiti da osigura pozitivan utjecaj države u gospodarskim područjima važnima njemu i njegovu kompanjonu Pavlu Vujnovcu, najmoćnijem biznismenu u Hrvatskoj, vlasniku Fortenove i Enna Grupe čija je okosnica Prvo plinarsko društvo. Vujnovac, također, ima veliki suvlasnički udio u Pevexu. Prvi pokušaj na izborima 2020. nije uspio, premda je DP – formalno predvođen Miroslavom Škorom – prije nepune četiri godine osvojio 16 zastupničkih mjesta, dva više nego na izborima održanima prije mjesec dana. HDZ je tada dobio 66 mandata, pet više nego sada, i DP mu nije bio potreban za dostizanje većine od 76 ruku.
Bili su vrlo naivni i pogledi Zorana Milanovića na politički karakter Domovinskog pokreta (pa i Mosta, no to nije važno za ovu priču): nije vidio, ili nije htio vidjeti, da njihova retorika protiv Plenkovića i HDZ-a ima očitu zadršku
Plan je ovaj put upalio, i to ponajprije stoga što je Andrej Plenković po svaku cijenu htio formirati vlast, pa kakva god bila: em zbog toga što je takvo bilo očekivanje stranke, na što ga je u više navrata poslije izbora pasivno-agresivno podsjećao Ivan Anušić, potpredsjednik HDZ-a s najvećim brojem preferencijalnih glasova i otvoreni navijač DP-a, em zbog toga što ponovljeni izbori nisu bili opcija, jer bi to značilo da predsjednik Republike Zoran Milanović imenuje privremenu tehničku vladu, koja bi potrajala barem dva-tri mjeseca. Da bi se zamaglili stvarni razlozi, Plenković i njegovi poklonici i trbuhozborci plasirali su lažnu tezu da je biračko tijelo otišlo udesno te da to zahtijeva formiranje desnije vlasti, a pritom se krivica za to što je Plenković "morao" u koaliciju s DP-om svaljuje na sve i svakoga osim na onoga tko se odlučio za sklapanje saveza s radikalnom desnicom, naime, na Andreja Plenkovića. Zašto je Plenković "morao" ići s DP-om? Ne zato, argumentiraju njegovi fanovi, što je bio vođen uskim i sebičnim interesima, nego zato što djeluje i žrtvuje se u korist opjevane stabilnosti države kao vrhunaravne političke vrijednosti.
Nije, da se vratimo na početak, bilo nikakve šanse da Mario Radić propusti priliku da se dokopa vlasti, kad se stjecajem okolnosti ukazala prilika. Utoliko, bili su naivni pokušaji SDP-a da pridobije DP za svoju ideju okupljanja antihadezeovske ili antikorupcijske većine u parlamentu, većine koja bi konstituirala Sabor i zatim izglasala dvije-tri odluke, pa nakon toga vidjela što i kako dalje, s tim da bi najizglednija solucija bili novi izbori. Bili su, također, vrlo naivni pogledi Zorana Milanovića na politički karakter Domovinskog pokreta (pa i Mosta, no to nije važno za ovu priču): nije vidio, ili nije htio vidjeti, da njihova retorika protiv Plenkovića i HDZ-a ima očitu zadršku, odnosno da je riječ tek o političkoj prečici za dolazak u priliku za realizaciju poslovnih interesa Marija Radića i Pavla Vujnovca; zanemario je da su ti poslovni interesi dominantni smisao postojanja DP-a te da će u izboru između tih interesa i političkog poštenja uvijek odabrati ono prvo. Kad se pogleda što je DP dobio u dosadašnjem toku pregovora s HDZ-a, jasno je da se radi o resorima za koje se i prije izbora znalo da je DP bacio oko na njih, a znalo se na temelju uvida u Vujnovčeve poslovne operacije.
Mogući novi ministar poljoprivrede – Josip Dabro (Foto: Davor Javorović/PIXSELL)
Kako to da je DP zainteresiran za područje energetike? Jesu li išta o tome govorili u predizbornoj kampanji? Jesu li u protekle četiri godine afirmirali nekog iz svojih redova tko raspolaže kakvim-takvim stručnim autoritetom kad je riječ o energetskoj problematici? Jesu li izlazili sa zakonskim prijedlozima povezanima s tom oblašću? Jesu li otkrivali afere koje se tiču energetike? Ne, ništa od toga. Zašto je onda njihov izbor pao baš na energetski resor, koji će, izgleda, ipak ostati u sklopu Ministarstva gospodarstva, što znači da će DP usput dobiti kontrolu i nad najvažnijim javnim poduzećima? Zato što je Vujnovac jedan od glavnih igrača u tom sektoru, a on nesumnjivo ima pregršt zanimljivih ideja.
Ministarstvo poljoprivrede odabrali su zbog toga što je dobar dio DP-ovog biračkog tijela u Slavoniji, ali činjenica je da je Vujnovac vlasnik Fortenove, u čijem su sastavu još uvijek tri velika poljoprivredna kombinata locirana u Slavoniji. Kad kažemo još uvijek, mislimo na to da je Fortenova daleko odmakla s procesom prodaje svog poljoprivrednog portfelja, jer to je bio uvjet najvećeg kreditora, američkog fonda HPS. Interes su iskazala dva hrvatska i jedan mađarski ponuđač, a Ministarstvo poljoprivrede nije nevažan faktor: Fortenovini kombinati, na osnovu koncesija, koriste tisuće i tisuće hektara državne zemlje.
U bliskoj budućnosti DP će morati poduzimati akcije dizanja unutarkoalicijskih tenzija, s obzirom na to da su srodni HDZ-u i da im prijeti potonuće u političku bezličnost
Maglovito Ministarstvo demografije, koje tek treba osnovati, DP je uzeo s namjerom da mu bude poluga za vođenje računa o etničkoj slici Hrvatske i za prakticiranje ksenofobije te rigidnije politike prema migrantima i stranim radnicima: procijenili su da će to, uz izbacivanje SDSS-a iz vlasti, zasad biti dovoljno za namirenje ideoloških opsesija njihovih glasača. Ivan Penava i Mario Radić, pak, brzo su odustali od zahtjeva da dobiju Ministarstvo kulture i medija. Plenković se oštro suprotstavio tom zahtjevu, shvativši da bi džihad na "protuhrvatske" pojave u kulturi i medijima u kratkom roku kompromitirao osam godina njegove relativno umjerenjačke politike, a DP se povukao, jer je bilo lakše žrtvovati taj segment vlasti nego oblasti u kojima Vujnovac i Radić imaju konkretne poslovne interese.
Prema svježim istraživanjima javnog mnijenja, otprilike dvije trećine DP-ovih birača osjećaju se prevarenima Radić-Penavinim padanjem u Plenkovićev koalicijski zagrljaj. Prema napisima u nekim medijima, u DP-u postoji frakcija čiji su pripadnici uvjereni da će ih HDZ na brzinu preveslati, odnosno da će iskoristiti prvu zgodnu priliku da ih ponizi i da ih se riješi, barem kad se govori o cjelovitom DP-u. Uostalom, izabrani zastupnik DP-a Josip Jurčević uskratio je potpis Plenkoviću kao mandataru nezadovoljan količinom vlasti koju je HDZ odlučio podijeliti s DP-om i nezadovoljan razinom desnila buduće vlade. Mislav Kolakušić, usto, razišao se odmah po izborima sa strankom na čijoj je listi izabran u Sabor. Sve to moglo bi dovesti do inzistiranja DP-a da se u program buduće Vlade uvrste zamisli što bi trebale spasiti ideološki profil rečene partije u očima javnosti.
Nezadovoljan razinom desnila buduće vlade – Josip Jurčević (Foto: Goran Stanzl/PIXSELL)
Dio tih zamisli iznio je prošlog tjedna DP-ov zastupnik Stjepo Bartulica, koji se bori za zastupnički položaj u Europskom parlamentu, i one se kreću u rasponu od suzbijanja "rodne ideologije", što god DP-ovci podrazumijevali pod time, do osnivanja muzeja žrtava komunizma te ograničavanja ljudskih prava i sloboda. Vjerojatno će se pojaviti još prijedloga i inicijativa inspiriranih antisrpstvom i turbohrvatstvom, no čini se da je Plenkovićeva taktika da veliku većinu toga ostavi izvan formalnog Vladina programa, odnosno da te ideje prebaci u zonu pregovora poslije izglasavanja parlamentarne podrške novoj Vladi. Vodstvo DP-a neće praviti probleme u vezi s time: dominacija je trenutno u rukama one struje kojoj je prioritet da se ugradi u vlast i da zagospodari sektorima u kojima ima jasne poslovne interese.
Domovinski pokret, međutim, morat će u bliskoj budućnosti poduzimati akcije dizanja unutarkoalicijskih tenzija, s obzirom na to da su srodni HDZ-u i da im prijeti potonuće u političku bezličnost. Morat će pokazivati znakove života i kakvog-takvog političkog razlikovanja u odnosu na većeg partnera. Bit će to paradno pokazivanje, što Plenkoviću svejedno neće biti drago i gledat će da to ne trpi ako baš ne bude morao, a pravi sukob moguć je samo ako premijer odluči ograničiti utjecaj DP-a u područjima koja su poslovno zanimljiva Radiću i Vujnovcu: u tom slučaju, DP će se vratiti forsiranju desnog ekstremizma i ideološkim ultimatumima, e da bi se pokušao iskupiti pred svojim biračima.
Ministarski postav
Što se tiče personalnog sastava buduće Vlade, HDZ-ova dosadašnja ministarska postava, prema svemu sudeći, neće se znatnije mijenjati. Kad budete držali ovaj broj štampanog izdanja Novosti, vjerojatno će i službeno biti poznata sva imena. U srijedu, kad smo završavali ovaj članak, političkim i medijskim miljeom kružilo je da odlaze samo dosadašnja ministrica turizma Nikolina Brnjac te ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica: Brnjac ide u Europski parlament ako izbori prođu u skladu s HDZ-ovim očekivanjima, dok se Malenica svojevoljno povlači iz izvršne vlasti. Tonči Glavina, dosadašnji državni tajnik, najizgledniji je novi ministar turizma. Marija Vučković napustit će Ministarstvo poljoprivrede, ali ostat će u Vladi na mjestu ministrice zaštite okoliša. Damir Habijan premjestit će se iz Ministarstva gospodarstva u Ministarstvo pravosuđa i uprave. Svi ostali Plenkovićevi ministri i potpredsjednici Vlade ostaju na pozicijama koje su zauzimali u prošle četiri godine.
Domovinski pokret u Vladu uvodi Marija Radića na dužnosti ministra demografije i potpredsjednika Vlade, potom Antu Šušnjara, Radićevog odvjetnika i predsjednika Suda časti DP-a, koji će zasjesti u fotelju ministra gospodarstva, te Josipa Dabru, političkog tajnika DP-a, na položaju ministra poljoprivrede. Ivan Penava, formalni predsjednik DP-a i gradonačelnik Vukovara, bit će jedan od pet potpredsjednika Sabora. DP će, osim toga, dobiti i desetak državnih tajnika, a najzanimljivije će biti da se vidi hoće li imati svog državnog tajnika u Ministarstvu kulture i medija.