U utakmici posljednjeg kola jesenjeg dijela prvenstva sezone 2011./2012., Hajduk je na Poljudu ugostio Zadra. Tog 4. prosinca na tribinama se skupilo nekih 4.000 tisuće ljudi koje je svjedočilo priličnom mučenju na terenu. Hajduk je nekako uspio pobijediti golom Anasa Sharbinija pred kraj utakmice, a s tribina je odjekivalo “Vi niste Hajduk!” i “Skinite dresove!”. No, puno zanimljivija od tog pa gotovo redovitog folklora na poljudskim tribinama u posljednja dva desetljeća, bila je poruka koju je Torcida “digla” na sjevernoj tribini.
Na poruci je pisalo “Naša povijest, naš ponos!”, a bila je izravan odgovor na skandal koji je obilježio prethodni tjedan. Naime, na Hajdukovu kalendaru za 2012. godinu koji je tih dana trebao krenuti u štampu dogodila se ideološka intervencija. Na slikama igrača iz jugoslavenskog perioda koji su našli svoje mjesto u kalendaru izbrisan je grb s crvenom petokrakom. Uslijedile su brojne negativne reakcije, gotovo pa konsenzualne, tako da je uprava morala povući predviđenu verziju kalendara i u tisak poslati neretuširanu, s istaknutom petokrakom. Cijelu je priču zaokružila Torcida svojom porukom.
Dakle, situacija je sljedeća: prije osam godina sporni povijesni status petokrake je “razriješila” navijačka grupa desne orijentacije, a danas joj pravo povijesnog legitimiteta osporava socijaldemokratski kandidat za predsjednika Hrvatske. Taj kandidat, Zoran Milanović, ujedno i bivši premijer, krenuo je putem protukandidatkinje Kolinde Grabar-Kitarović i zaglibio u nogometnoj povijesti. Pri posjetu Rijeci, Milanović je na opasku Grabar-Kitarović kako je Rijeka bila filijala Crvene Zvezde i Partizana, “prozvao” Hajduk kao “omiljeni Titov klub” koji je u grbu imao petokraku. Nekoliko dana nakon je posjetio Split i nastavio u revijalnom tonu: “Ja nisam navijao za Hajduk, kad sam navijao za klubove, zato što je to bio Titov omiljeni klub. To mi je možda mogao biti razlog da ne navijam za Hajduk, a u biti sam neutralan prema tome.”
Svoj navodni antitoizam je onda i dodatno podebljao: “Hajduk jest hrvatski klub, ali Hajduk je isto tako bio i klub koji je imao petokraku u grbu, igrao je s petokrakom na prsima, mogao si se nabosti na nju. To je ružno izgledalo, ali tako je bilo.” Za početak, dopustimo samom Milanoviću da se opovrgne oko navijačkih sklonosti. Prije izbora na kojima je osvojio vlast i postao premijer, izjavio je: “Ja neću bježati od tog odgovora, Hajduk mi je uvijek bio najdraži klub. No, moj afinitet prema Hajduku danas i prije dvadeset, trideset godina je neusporediv – tada je Hajduk bio zaista relevantan europski klub, manje ispolitiziran, i zato sam ga volio bez obzira na to što sam skoro cijeli život proveo u Zagrebu. Nekada sam se osjećao poput crne ovce jer su svi navijali za Dinamo, a ja gotovo jedini za Hajduk.”
Autentična povijest
Promijenilo se svašta u posljednjih osam godina pa zašto ne bi i Milanovićeva osobna povijest. Od toga da si je riskirao status crne ovce jer je navijao za Hajduk do riskiranja statusa disidenta jer nije navijao za Hajduk. Od toga da je navijao za Hajduk jer je tada s petokrakom bio manje ispolitiziran do toga da nije navijao za Hajduk jer je bio omiljeni Titov klub. Nije da od Milanovića nismo navikli na proturječne i bizarne izjave. Tako to ide kad vam je glavna politička poza “frajerština” pa govoriš naprosto ono što ti se čini “najfrajerskije”: sadržajna konzistentnost je tu krajnje zanemariva vrijednost. Jedina važna konzistentnost je ona ideološke prilagodbe.
Čemu se onda Milanović prilagođuje? Uvriježenom stavu o petokraci kao simbolu terora koji je Hrvatima u jednom periodu bio nametnut. I koja ružno izgleda i na koju si se mogao nabost. Ishodišna legitimacija takvog stava je uloga JNA u prošlom ratu. Nitko i ne spori tu ulogu, ali sama JNA je osporila petokraku kao svoj simbol: još u desetom mjesecu 1991. je zvijezda petokraka ukinuta kao simbol vojske. Dakle, 1991. nije nepovratno izgubljen smisao petokrake iz Drugog svjetskog rata jer je sama ta vojska, formalno nasljednica NOVJ-a, odustala od tog simbola. A Hajduk je upravo dokaz da ta petokraka Hrvatima nije bila nametnuta i da su ju s ponosom nosili.
Nakon odbijanja sudjelovanja u nogometnoj ligi fašističke Italije i ponovnog osnivanja kluba na oslobođenom teritoriju Visa 1944. godine, Hajduk je zapravo profunkcionirao kao reprezentacija nove države u nastajanju i krenuo na turneju po oslobođenim teritorijima Europe i Afrike. I kao takav je nastupao kao simbol borbe protiv okupatora i kao simbol borbe protiv međusobnog istrebljivanja naroda na jugoslavenskom području. Ta je zvijezda petokraka predstavljala i sve one poginule dalmatinske partizane u borbi za slobodu. Zato se na nju i mogu nabosti samo oni koji se hvale time da im je djed bio ustaša.
Također, izolirana zvijezda je bila Hajdukov grb do 1959. godine, a tada je zvijezda integrirana u oblik kakav je grb imao od osnutka, zamijenivši šahovnicu. Milanović je rođen 1966. godine tako da zapravo nije morao muku mučiti s nezgodnim dizajnerskim rješenjem. Kao što je poznato, šahovnica je vraćena na turneji u Australiji 1990. godine. Međutim, to što je šahovnica bila autentični dio originalnog grba, ne znači da je petokraka bila manje autentična. Tu autentičnost potvrđuje povijesna uloga Hajduka u Drugom svjetskom ratu i uloga svih onih koje je Hajduk predstavljao. A posebno joj autentičnost potvrđuje moć da i danas mrtva nabada “socijaldemokrate” u guzicu.
bilten
