Zaslužni 555-dnevni šatoraš iz Savske 66 u Zagrebu, Tomo Medved, ministarski trećepozivac za branitelje u HDZ&“domoljubi“&MPST-ovoj vladi kojega je premijer Andrej Plenković ostavio u istoj ministarskoj fotelji, opet je nedavno nabijanjem braniteljskog kompleksa građanima zgrozio javnost. Kada je izbio „sukob“ Josipa Đakića i Ivana Kovačića, vezano uz premještaj državnih službenica Vesne Nađ i Višnje Tafre iz braniteljskog u Ministarstvo uprave, nije se libio mudroslovlja na kakvo se u znatno kritičnijim slučajevima ne vadi čak ni redikulozni Kim Jong-un.
Medved je, naime, tim povodom kazao sedmoj sili da „branitelji sude o svim državnim službenicima“ te da se sva javnost mogla uvjeriti u to „što su o njoj imali reći tijekom 555 dana šatora“. Stoga, jasno je, za njih mjesta u državnoj upravi ne smije biti.
DRŽAVA U DRŽAVI - SAVSKA 66: Legitimna uporaba sile u rukama naroda
DRUŠTVENA KLEMMA U VLADI: Kako su premijer i branitelji počinili dvojni udar
Otkud Medvedu toliko „demokratske“ osviještenosti i pravničkog znanja da se ovako usudi javno izvrgnuti ruglu? Da je čitao Ustav RH, kao što nije, već bi u Temeljnim odredbama najvažnijeg zakona u državi - čl. 1., st. 2. - pronašao snažan razlog za to da nije smio čak ni pomisliti, a kamoli izgovoriti.
„Branitelji sude o svim državnim službenicima“, pa tako i Vesni Nađ, smatra ministar Medved (FOTO: Hina)
„U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana“, piše u Ustavu, te se pojašnjava u čl. 1.,st. 3.: „Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanje“. Branitelji, dakle, nemaju nikakve posebne ovlasti, niti su pozvani samostalno ili posredstvom svojih vođa suditi i presuđivati bilo kome u zemlji, ucjenjivati vlast, prijetiti i nametati svoju političko-ideološku volju kao opću normu u državi, što su činili dugih 555 dana.
„Imali ste priliku 555 dana vidjeti na koji način je populacija hrvatskih branitelja ocijenila rad gospođe Vesne Nađ“, kazao je ministar Medved novinarima, pa dodao i kako je „tijekom navedenog prosvjeda preminula i jedna braniteljica, ratni vojni invalid, gospođa Nevenka Topalušić", a „o osobnosti i karakteru gospođe Nađ govori to da ni tada nije izašla iz Ministarstva branitelja, pružila potporu, odnosno ponudila svoju ostavku.“
Medved ovdje zaobilazi istinu, jer se radilo o običnom politikantskom provociranju sukoba s tadašnjom vlašću, u izvedbi čelnika svega šest od oko 1.300 veteranskih udruga, a ne „braniteljske populacije“ kako on ističe. Kakve veze ima Vesna Nađ, tadašnja pomoćnica ministra branitelja Predraga Matića-Freda ili bilo tko u tom ministarstvu sa smrću Nevenke Topalušić, koju su veterani teško bolesnu gurali pod šatorske parole „1991. oba su pala, 2015. oba će pasti“ ili „1991. protiv Jugoslavije, 2015. protiv Jugoslavena“?
Družina što se 555 dana okupljala u savskoj šatri - pod vodstvom Đure Glogoškog i Josipa Klemma, uz neskrivenu logistiku HDZ-a i Katoličke crkve - kanila je uličnim neredima i uznemiravanjem cjelokupne hrvatske javnosti srušiti koalicijsku vlast. Cilj je bio dovesti Kolindu Grabar-Kitarović na Pantovčak, HDZ na vlast, a Tomislava Karamarka na premijersku funkciju. Plan se malo izjalovio i HDZ nije uspio samostalno formirati vladu, a Karamarko je na koncu bio prisiljen oprostiti se od svojih karijernih ambicija kao najnepopularniji političar u RH.
Politikantsko provociranju sukoba s vlašću, pa i plinskim bocama zagrebačkim obiteljima pod prozore (SCREENSHOT: RTL)
Budući da je bio jedan od aktera cijele te priče, gdje se pod šatrom jela janjetina i odojci, ispijalo alkohol pod svetim slikama, pjevale ustaške pjesme pored Tuđmanove biste i mahalo šahovnicama s bijelim početnim poljem, sok se ispred šatora poziralo s desnicom u zraku i napadalo novinare, ali i „domoljubno“ postavljalo plinske boce zagrebačkim obiteljima pod prozore, Tomo Medved će bolje od ikog znati zašto u tom društvu nije bilo mjesta Vesni Nađ. Šatoraši su ultimativno, a da nisu mogli suvislo objasniti zašto, zahtijevali smjenu/ostavke ministra Matića-Freda i njegovih pomoćnika Vesne Nađ i Bojana Glavaševića. Prostački su ih vrijeđali i čak fizički napadali pri dolasku i odlasku s posla, jer su šator postavili na sami ulaz u ministarstvo.
Sin radijskog novinara ubijenog na Ovčari, Glavašević, bio je šatorašima dvostruki trn u oku: em je bio član „komunjarskog“ SDP-a pa je bilo nezgodno žrtvu njegova oca zlorabiti u svoje prevratničke svrhe, em se usudio retorički upitati kako to da među hrvatskim braniteljima ima više od 35.000 oboljelih od PTSP-a, a kod agresora, koliko je poznato - ni jedan. Oko njih nisu eksplodirale mine i granate, fijukali meci, nisu bili u strahu kad su vidjeli ubijene prijatelje, izmasakrirane leševe, nisu prošli torture u zarobljeništvu...?
„Braniteljski“ kriterij za kadroviranje u državnoj službi jednostavno ne drži vodu, jer RH nije privatno vlasništvo pojedinih branitelja niti oni smiju imati veća prava od svih ostalih građana. Kamoli pravo nekoga izbaciti s posla ili premjestiti samo zato što nije iz njihovog jata. Vjerojatno je jedna od tragedija ove zemlje ne samo to što se političko licemjerje programirano trsi kanonizirati braniteljske „zasluge za našu slobodu, uspostavu države i sve što danas imamo“ nego i dopušta nekolicini najglasnijih veteranskih vođa, mahom s HDZ-ovim ili iskaznicama bliskih opcija, da kadrovira po cijeloj državnoj piramidi.
Josip Đakić smatra da je podlo zaposliti Višnju Tafru i Vesnu Nađ (FOTO: Lupiga.Com)
Kad bi saborski zastupnik i šef HVIDRA-e Josip Đakić (HDZ) i imao legitimitet u ime svih članova te najveće veteranske udruge čitati bukvicu vladinom potpredsjedniku i ministru uprave Ivanu Kovačiću (MOST) zato što je zaposlio Vesnu Nađ i Višnju Tafru u svom resoru, a nema, jer ga nisu ovlastili niti ih je pitao, taj bi mu legitimitet porekli i Ustav i Zakon o obvezama i pravima državnih dužnosnika. Na razini osnovne ljudskosti, treba li šikanirati premještanjem na manje važna/plaćena mjesta ili čak izbaciti s posla i ostaviti bez kruha zaposlenike državnih i javnih služba koji su radili za prethodnu vladajuću opciju? Po Josipu Đakiću, da. Po ministru Medvedu, također da, ukoliko to zahtijeva populacija hrvatskih branitelja i formalno se može ugurati pod smokvin list iz njegova priopćenja o radno-pravnom statusu Vesne Nađ: „...sva tijela uključena u rješavanje konkretnog slučaja postupila su u okviru svojih zakonskih ovlaštenja i mogućnosti“. Tih 19 godina stručnog rada Vesne Nađ na braniteljskoj problematici, većinom za HDZ-ovih vlada, olito treba okačiti mačku o rep, jer ekipa iz Savske o njoj ne misli lijepo, a Tomo Medved je tu gdje jest da provede njihovu volju. I točka.
Kada dođe nova politička ekipa na vlast, a doći će, samo je pitanje vremena i biračkog strpljenja, cijela će se kadrovska priča ponoviti. Suludo. Otići će i Medved i svi od njegova povjerenja, ma kako dobri i uspješni bili, a neki će novi Kristofor Kolumbo zaploviti put Amerike.
lupiga
