Odustajanje svih razvikanijih HDZ-ovaca od suprotstavljanja Andreju Plenkoviću na unutarstranačkim izborima obesmislilo je princip izbora 'jedan član, jedan glas' i pokazalo da se demokratizacija u toj stranci odvija po modelu 'korak naprijed, natrag dva'. Vrh stranke ne želi da se HDZ-ovci prebroje i da se vidi koliko je kojih i čijih. I dok se većina onih od kojih se očekivala kandidatura opravdava kako nisu to učinili samo zato da bi se očuvalo jedinstvo stranke i da se dodatno ne ugrožavaju njezini ionako loši izgledi na predstojećim parlamentarnim izborima, bit će ipak da je prevladao kukavičluk
HDZ je kadrovski i financijski posve devastiran i onaj koji se prihvati sanacije štete koju su stranci nanijela vodstva nakon smrti dr. Franje Tuđmana, suočava se s gotovo nemogućom misijom: vratiti stranku na desni centar, pokrpati financijske rupetine, posložiti kadrovsku križaljku, neutralizirati unutarstranačke neprijatelje i s izgubljenim ugledom i praznom blagajnom postići rezultat na izborima koji bi značio da nisu doživjeli potpuni potop. Sve su to zadaci s kojima će se novi predsjednik morati nositi istovremeno, samo dva mjeseca prije prijevremenih parlamentarnih izbora.
Prazna blagajna i kukavički kalkulanti
To su glavni razlozi zbog kojih su od unutarstranačkih izbora odustali svi oni koji su se hvalili kako imaju liderske sposobnosti, a navodno izbjegavanje predizbornih unutarstranačkih podjela došlo je tek kao sjajno opravdanje za čisti kukavičluk. Lijepo su iskalkulirali da će sve pobrojeno, pogotovo kad se uzmu u obzir i izvjesne unutarstranačke opstrukcije – pogotovo pri sastavljanju izbornih lista, biti pretežak izazov i da će onaj tko se prihvati dužnosti predsjednika HDZ-a 'u ovom strašnom času' izgorjeti kao šibica te da će se nova prilika za pokušaj preuzimanja stranke ukazati vrlo brzo.
Je li Andrej Plenković dorastao zadatku, tek ćemo vidjeti, ali zasad ostavlja dojam da je svjestan toga u što se upustio, da ima jasan cilj reformirati HDZ te da će se za taj cilj i boriti. No ta borba trajat će dugo i bit će gadna. U stranci traje bespoštedan rat između palog Tomislava Karamarka i moćnog Milijana Brkića, na koje su naslonjeni mnogi iz aktualnog stranačkog vodstva. To može koristiti Plenkoviću u budućem ovladavanju strankom, ali razvaline na Trgu žrtava fašizma su tolike da su one i najveći i najteži izazov za Andreja Plenkovića. Pred stranačke birače izlazi s obećanjima koja se ne mogu brzo ispuniti, stranačka blagajna je prazna, može je puniti samo novim zaduženjima. Dakle, dugoročno će HDZ imati velikih problema s likvidnošću, a pored izbora, pred njim je i ponovljeno suđenje za Fimi mediju.
HDZ ne može upravljati sobom, a kako će državom?
Pred hrvatske birače Plenković izlazi s urušenom strankom, izgubljenim ugledom HDZ-a u vlastitom biračkom tijelu, a hipoteka financijskih malverzacija ne da nije skinuta za mandata Tomislava Karamarka, nego je još i veća. Posljednje otkriće o sumnjivim pozajmicama, u kojima je sudjelovao i zamjenik predsjednika Brkić, koji se trudio ostaviti dojam kako je HDZ-ov 'faktor stabilnosti', potvrdilo je da HDZ ima strukturalni problem kad je riječ o baratanju vlastitim i tuđim novcem. Zašto dati prezaduženu i posrnulu državu na upravljanje stranci koja 13 godina nije u stanju srediti ni vlastite financije, a kamoli odustati od financijskih malverzacija kao modela poslovanja? To je pitanje na koje u ovom trenutku Plenković nema niti može imati dobar odgovor, sve i kad bi to htio.
Zbog toga su snovi HDZ-ovaca da je Plenković u stanju ozbiljnije oponirati Zoranu Milanoviću tek pusta tlapnja, ne zato što se Plenković osobno ne bi mogao dobro nositi u verbalnim duelima s Milanovićem, nego zato što ga u tome sprečava taj (pre)teški stranački teret koji nosi na plećima. Ono što Plenkoviću ide u korist ususret parlamentarnim izborima jest matematika, činjenica da imaju čak 200 tisuća članova u zemlji i inozemstvu, pa kad se to pomnoži prosječnim brojem članova obitelji, ta stranka za sebe interesno veže nekih 800 tisuća potencijalnih birača. Hoće li svi oni izići na izbore, hoće li svi oni glasati za HDZ, ili ipak za HSS, Most ili neku od radikalnih desnih opcija poput HČSP-a ili AS HSP-a, kojih se Plenković neslužbeno odriče?
Omča HDZ-ovih unutarstranačkih previranja
U rujanske prijevremene parlamentarne izbore Plenković kreće s razvalina na Trgu žrtava fašizma zasigurno svjestan kako će biti sjajno ako postigne rezultat koji je prošle godine postigao Karamarko pa da eventualno bude u poziciji s Mostom razgovarati o formiranju vlade. Premda, opterećen vlastitim problemima, u ovom času, HDZ objektivno nema kapaciteta za vođenje države, pogotovo ne države koju tek čeka suočavanje s problemima i vraćanjem dugova koje bi i u stabilnijim okolnostima bilo teško vratiti.
Za nas i HDZ bi bilo najbolje da postignu rezultat koji bi ih pozicionirao kao jaku opoziciju, čime bi kupili budućnost jer bi to novom vođi i vodstvu dalo vremena da saniraju štete u samom HDZ-u i povuku ga u drugom smjeru od onoga koji ih je i doveo do strukturalnog urušavanja, a nama bi s vrata skinulo omču njihovih unutarstranačkih previranja.
tportal
HDZ je kadrovski i financijski posve devastiran i onaj koji se prihvati sanacije štete koju su stranci nanijela vodstva nakon smrti dr. Franje Tuđmana, suočava se s gotovo nemogućom misijom: vratiti stranku na desni centar, pokrpati financijske rupetine, posložiti kadrovsku križaljku, neutralizirati unutarstranačke neprijatelje i s izgubljenim ugledom i praznom blagajnom postići rezultat na izborima koji bi značio da nisu doživjeli potpuni potop. Sve su to zadaci s kojima će se novi predsjednik morati nositi istovremeno, samo dva mjeseca prije prijevremenih parlamentarnih izbora.
Prazna blagajna i kukavički kalkulanti
To su glavni razlozi zbog kojih su od unutarstranačkih izbora odustali svi oni koji su se hvalili kako imaju liderske sposobnosti, a navodno izbjegavanje predizbornih unutarstranačkih podjela došlo je tek kao sjajno opravdanje za čisti kukavičluk. Lijepo su iskalkulirali da će sve pobrojeno, pogotovo kad se uzmu u obzir i izvjesne unutarstranačke opstrukcije – pogotovo pri sastavljanju izbornih lista, biti pretežak izazov i da će onaj tko se prihvati dužnosti predsjednika HDZ-a 'u ovom strašnom času' izgorjeti kao šibica te da će se nova prilika za pokušaj preuzimanja stranke ukazati vrlo brzo.
Je li Andrej Plenković dorastao zadatku, tek ćemo vidjeti, ali zasad ostavlja dojam da je svjestan toga u što se upustio, da ima jasan cilj reformirati HDZ te da će se za taj cilj i boriti. No ta borba trajat će dugo i bit će gadna. U stranci traje bespoštedan rat između palog Tomislava Karamarka i moćnog Milijana Brkića, na koje su naslonjeni mnogi iz aktualnog stranačkog vodstva. To može koristiti Plenkoviću u budućem ovladavanju strankom, ali razvaline na Trgu žrtava fašizma su tolike da su one i najveći i najteži izazov za Andreja Plenkovića. Pred stranačke birače izlazi s obećanjima koja se ne mogu brzo ispuniti, stranačka blagajna je prazna, može je puniti samo novim zaduženjima. Dakle, dugoročno će HDZ imati velikih problema s likvidnošću, a pored izbora, pred njim je i ponovljeno suđenje za Fimi mediju.
HDZ ne može upravljati sobom, a kako će državom?
Pred hrvatske birače Plenković izlazi s urušenom strankom, izgubljenim ugledom HDZ-a u vlastitom biračkom tijelu, a hipoteka financijskih malverzacija ne da nije skinuta za mandata Tomislava Karamarka, nego je još i veća. Posljednje otkriće o sumnjivim pozajmicama, u kojima je sudjelovao i zamjenik predsjednika Brkić, koji se trudio ostaviti dojam kako je HDZ-ov 'faktor stabilnosti', potvrdilo je da HDZ ima strukturalni problem kad je riječ o baratanju vlastitim i tuđim novcem. Zašto dati prezaduženu i posrnulu državu na upravljanje stranci koja 13 godina nije u stanju srediti ni vlastite financije, a kamoli odustati od financijskih malverzacija kao modela poslovanja? To je pitanje na koje u ovom trenutku Plenković nema niti može imati dobar odgovor, sve i kad bi to htio.
Zbog toga su snovi HDZ-ovaca da je Plenković u stanju ozbiljnije oponirati Zoranu Milanoviću tek pusta tlapnja, ne zato što se Plenković osobno ne bi mogao dobro nositi u verbalnim duelima s Milanovićem, nego zato što ga u tome sprečava taj (pre)teški stranački teret koji nosi na plećima. Ono što Plenkoviću ide u korist ususret parlamentarnim izborima jest matematika, činjenica da imaju čak 200 tisuća članova u zemlji i inozemstvu, pa kad se to pomnoži prosječnim brojem članova obitelji, ta stranka za sebe interesno veže nekih 800 tisuća potencijalnih birača. Hoće li svi oni izići na izbore, hoće li svi oni glasati za HDZ, ili ipak za HSS, Most ili neku od radikalnih desnih opcija poput HČSP-a ili AS HSP-a, kojih se Plenković neslužbeno odriče?
Omča HDZ-ovih unutarstranačkih previranja
U rujanske prijevremene parlamentarne izbore Plenković kreće s razvalina na Trgu žrtava fašizma zasigurno svjestan kako će biti sjajno ako postigne rezultat koji je prošle godine postigao Karamarko pa da eventualno bude u poziciji s Mostom razgovarati o formiranju vlade. Premda, opterećen vlastitim problemima, u ovom času, HDZ objektivno nema kapaciteta za vođenje države, pogotovo ne države koju tek čeka suočavanje s problemima i vraćanjem dugova koje bi i u stabilnijim okolnostima bilo teško vratiti.
Za nas i HDZ bi bilo najbolje da postignu rezultat koji bi ih pozicionirao kao jaku opoziciju, čime bi kupili budućnost jer bi to novom vođi i vodstvu dalo vremena da saniraju štete u samom HDZ-u i povuku ga u drugom smjeru od onoga koji ih je i doveo do strukturalnog urušavanja, a nama bi s vrata skinulo omču njihovih unutarstranačkih previranja.
tportal
