Iako se na prvi pogled i izdaleka čini da su cipele i sandale na najvećoj brodskoj hrpi obuće razbacane i da će najveći napor odobira odgovarajućih komada biti upravo njihovo uparivanje, čim se priđe bliže, uoči se u kaosu red. Parovi su tu negdje, nema izgubljenih lijevih ili desnih, samo treba malo strpljenja dok se traži. Ipak, pogled nenaviknut na preveliku količinu razbacanih primjeraka unosi priličnu zbunjenost kod prolaznika i oni se libe prići. Ljudi vole razumljivi poredak stvari, zakonitu uzajamnu povezanost, a razbacanost ih čini opreznim. Rasuto se potcijenjuje. Sklad je privlačan i mami. Ljude privlače zamke predstavljanja i predočenja. Ambalaža, urednost, dotjeranost, složenost koja se razumije gotovo da su garancija kvalitete. Pred ovakvim hrpama osjećaju se nemoćni. Prosječan čovjek može se skoncentrirati na nekoliko točaka interesa. Od ovakve hrpe zavrti se u glavi. Ipak, kako kaže Henry Miller, kaos je red koji ne razumijemo.
Ova gomila rabljene obuće smještena je na buvljaku, na parkiralištu u Štrosmajerovoj ulici. Umorna Romkinja, vlasnica nekoliko stotina komada obuće koja će na kraju, sve do posljednjeg para, naći svog kupca, ima oko podneva još toliko snage za reči:
- Slobodno pogledaj, zaleti se.
- Samo ću mobitelom da se pohvalim kako sam vidio najviše cipela na jednom mjestu u životu.
- To je sitnica koliko ih još imamo u šupi.
Neprivlačni brodski sajam buha koji radi i svetkom i petkom možda broji posljednje dane na lokaciji u širem središtu grada. Atraktivnu gradsku parcelu Grad će prodati kako bi zakrpao rupe u proračunu. Prije ili kasnije trgovci će se morati preseliti i možda više neće biti na ruci Brođanima. Ali, gdje god da ih se baci sa sobom će ponijeti vještinu trgovanja, neposrednost, izravnost i sklonost da se na svemu ušićari- neuništivi duh trgovine. Razmjena nas veže i spaja.
