Na Andreju Plenkoviću i na oba HDZ-a sada je da za pravo vjenčanje, pravo svečano otvaranje i vatromet te puštanje u promet Pelješkog mosta sljedeće godine odrede datum 10. travnja kako bi spominjanje Titanica na nedavnom derneku dobilo kakav-takav smisao.
Ovo je most toliko grandiozan, toliko lijep i toliko velik da bi ispod njega, da je slučajno i dalje u funkciji, i Titanic mogao proć’, rekao je, između ostaloga, premijer Andrej Plenković na nedavnoj HDZ-ovoj fešti posvećenoj Pelješkom mostu u nastajanju kojoj su svehrvatski mediji posvetili više pažnje nego li da je Apollo 11 ponovno sletio na Mjesec.
Bez obzira na sve, mogao je političar solidne opće naobrazbe poput Plenkovića, svoje ushićenje čelično-betonskim fetišem i svršavanje na mrcinu dugačku 2404 metra a tešku više od 200 tisuća tona, naciji i svijetu prenijeti i nekom drugom usporedbom, koja baš ne bi u trenutku adoracije asocirala na jednu od najvećih pomorskih katastrofa u novijoj povijesti zazivajući ime broda-masovne grobnice za više od 1500 ljudi!? Ako ne vjerujete gornjem citatu, poslušajte Andreja Plenkovića samog, onako kako ga je na Radio Rijeci pustio kolega Robert Ferlin u uvodu svoje emisije Tužibaba , u petak, 30. srpnja 2021.
( https://radio.hrt.hr/radio-rijeka/ep/tuzibaba-radio-rijeke/390976/ )
Mogao se Andrej Plenković u toj svojoj neumskoj antitezi velikog i većeg, anglosaksonskog i kineskog, sjetiti i nekih drugih brodova, dužih i većih, recimo „ Queen Mary “ ili pak „ Queen Elizabeth “, koji nisu baš tako tragično skončali i koje povijest ne pamti po tragičnom, ali vjerojatno nije bio siguran bi li oni kao Titanic na knap prošli ispod kineskog mosta ili bi svojim dimnjakom zapeli za grandioznu spojnicu dvodijelne Hrvatske. Na Plenkovićevu veliku žalost, Titanic nije „slučajno i dalje u funkciji“ jer se njegova raspadnuta olupina nalazi na 3.784 metra dubine, gdje je otkrivena tek 1986. godine, ali je zato zbog svojih zasluga „ Queen Mary “ trajno privezana u Long Beachu kao brod-muzej i hotel. Stoga možda ne bi bilo loše sljedeće godine, za pravo svečano otvaranje i vatromet, dotegliti je između Komarne i Brijesta kako bismo se iz prve ruke mogli uvjeriti u Plenkovićevu hvalibabu o toliko grandioznom, toliko lijepom i toliko velikom mostu.
To s Titanicom nekako bismo još mogli progutati kao premijerovo loše poznavanje stilskih figura , ali njegova politička ocjena mosta kao „zajedničkog dobra za Hrvatsku i BiH“, naprosto je obmana i prijesna laž. BiH nikada taj projekt nije prihvatila kao dobrodošao, a kamo li kao svoj, most nikada nije niknuo kao plod dogovora i dobrosusjedskih odnosa, on je nametnut pravom jačeg, službenog Zagreba kao metropole EU, u odnosu na slabo Sarajevo , polucentar nepostojeće države u pravom smislu riječi, čije granice se još uvijek crtaju po mnogim salvetama . Točno je da će se mostom brže putovati od Dubrovnika na Zapad , ali ekonomski, ekološki i politički bilo je racionalnije kompromisno dogovoriti cestovno rješenje zaleđem Neuma koje bi uistinu povezivalo ne samo dvije države već prije svega ljude koji tamo žive, a to su prvenstveno Hrvati koji se, uvaljani u bijedu i besperspektivnost, sve više iseljavaju iz Hercegovine .
Da, Andrej Plenković je iskoristio i svoj osobni utjecaj u Bruxellesu , koji u njemu vidi dobrog dečka koji će jednog dana uskočiti u tu mašineriju čiji upravljački stroj sve više škripi. Zauzvrat, Plenković je dobio igračku kojom će prije svega marketinški promovirati sebe osobno i HDZ kao stranku, te bi na natječaju kako imenovati most, koji nije samo pelješki, možda najbolje bilo, nomen est omen , krstiti ga Hadezeovskom ćuprijom na moru . Kad već nije ratom uspostavljena Hrvatska do Drine, pa da se hvalimo spomenikom UNESCO-a , zadužbinom velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića , sada imamo Plenkovićevu čardak ni na nebu ni na zemlji pod zaštitom HDZ-a. Stoga je predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović bio uzvanik na stranačkom derneku, dok tamo nije bilo mjesta za predsjednika Republike Zorana Milanovića, koji je svoje divljenje nekadašnjoj paradržavnoj tvorevini, pandanu Republike Srpske, Herceg-Bosni , morao iskazati svojim ranijim posjetom i poklonom tom kraju.
Sve u svemu, Plenković je kao političar pokazao da ne vjeruje kako će se u skoroj budućnosti BiH približiti Europskoj uniji, istodobno digavši ruke i od tamošnjih Hrvata kojima će ulaskom RH u Schengenski prostor granice prema domovini postati još nepropusnije. Zato su priče o tome kako se radi o „mostu koji povezuje a ne koji dijeli“ samo floskule , pa kad je već Plenkoviću u prigodni govor pao Titanic s Mjeseca , mogao je na svečanosti otvorenja bez otvaranja mosta parafrazirati Neila Armstronga i posegnuti za deminutivom te reći kako je „ ovo mali korak za Kineze, ali divovski skok za HDZ “. Tako bi se barem djelomično približio istini umjesto da se utopi u plitkom malostonskom zaljevu . Stoga bi Andrej Plenković i svi oni koji su se sada samo zaručili sa svojim grandioznim, velikim i lijepim mostom, trebali razmisliti da se pravo vjenčanje , prava svečanost pravog otvorenja, najavljena sljedeće godine održi upravo 10. travnja . Ne zbog blagoslova dvostrukih konotacija koje bi išle na ruku svatovima u pjesmi i pozdravima, već zato što će se tog dana 2022. navršiti punih 110 godina otkako je Titanic isplovio iz Southamptona na svoje prvo i posljednje putovanje. Da je barem krenuo put današnjeg mosta, nikada ne bi potonuo, samo bi se nasukao u ovoj našoj pličini i izbjegao plitkoumna spominjanja naših političara.
Ovako, ostaje nam da do tog dana razmislimo ne bi li trebali Andreja Plenkovića, kao ipak prvog među jednakima za zasluge što imamo ćupriju nad morem, nekako nagraditi, odlikovati ili barem dostojno titulirati, kao što to civilizirani svijet čini svojim neimarima. Budući da se radi o mostu prema kojem se Plenković odnosi kao čuvar i tumač „ božanskog prava “, možda bi pontifex maximus bio odgovarajući naziv. No to ime, nakon bijelog dima iz kurije, pripada i poglavaru Katoličke crkve , rimskom biskupu, papi . Plenković je nedavno u Glasu koncila , ili je to ipak bilo u Glasu Istre (!?), proglašen „ Martinom Lutherom , ne Kingom, znamenitim crnačkim vođom, već onim koji se pojavio u Europi, na prijelazu s 15. na 16. stoljeće“. A „taj Martin Luther, inače njemački augustinski redovnik , oštro se suprotstavio nemoralu i moćnicima unutar crkvenih krugova, pobunio se protiv njih te osnovao protestantski pokret. Trn u oku, okidač za njegov protest bila je prodaja takozvanih indulgencija . Radi se o tome da je papa Julije II , poznat i kao papa ratnik , gradnju bazilike Sv. Petra financirao tako što je dao odriješene ruke vjerskim opsjenarima koji su prodavali spomenute indulgencije poput ptičjeg mlijeka , piše u svojoj novinskoj buli hagiograf resavske škole wikipedijske .
Iz toga je sasvim razvidno i logično da našeg Andreja Plenkovića ne možemo proglasiti pontifexom maximusom otpuhujući dim cigare kada je već, de iure i de facto , ustoličen u Martina Luthera, ne znamenitog Kinga , već onog koji je osnovao protestantski pokret i koji se zgražao nad bilo kakvim idolopoklonstvom . Bila bi to opet stilska figura, posebna vrsta antiteze , ona u kojoj se spajaju antonimi , kao da smo, recimo, napisali mudra budala , luda pamet , oštroumna ludost i koja se baš zbog toga zove oksimoron . Osim toga, naš se Andrej više drži i postavlja kao da je King Kong kako bi onda mogao s visoka gledati kako Titanic prolazi ispod toliko grandioznog, toliko lijepog i toliko velikog mosta kojim je upravo On spojio Europu u jedinstveni kontinent! E da je slučajno ne bi oteo neki bik ili papak iz Neuma!
Budući da svaki takav pothvat zaslužuje biti opjevan , završimo, uz gusle , ovaj ogled o stilistici slavenskom antitezom :
Što se diže iz mora plavog?
Al’ su Kinezi, al su Dodikovi?
Da su Kinezi, već bi otplovili,
Dodikovi već bi odapeli.
Nisu Kinezi, nit su Dodikovi,
Nego ćuprija age King-Konga.
brankomijić
Ovo je most toliko grandiozan, toliko lijep i toliko velik da bi ispod njega, da je slučajno i dalje u funkciji, i Titanic mogao proć’, rekao je, između ostaloga, premijer Andrej Plenković na nedavnoj HDZ-ovoj fešti posvećenoj Pelješkom mostu u nastajanju kojoj su svehrvatski mediji posvetili više pažnje nego li da je Apollo 11 ponovno sletio na Mjesec.
Bez obzira na sve, mogao je političar solidne opće naobrazbe poput Plenkovića, svoje ushićenje čelično-betonskim fetišem i svršavanje na mrcinu dugačku 2404 metra a tešku više od 200 tisuća tona, naciji i svijetu prenijeti i nekom drugom usporedbom, koja baš ne bi u trenutku adoracije asocirala na jednu od najvećih pomorskih katastrofa u novijoj povijesti zazivajući ime broda-masovne grobnice za više od 1500 ljudi!? Ako ne vjerujete gornjem citatu, poslušajte Andreja Plenkovića samog, onako kako ga je na Radio Rijeci pustio kolega Robert Ferlin u uvodu svoje emisije Tužibaba , u petak, 30. srpnja 2021.
( https://radio.hrt.hr/radio-rijeka/ep/tuzibaba-radio-rijeke/390976/ )
Hvalibaba mostu
Mogao se Andrej Plenković u toj svojoj neumskoj antitezi velikog i većeg, anglosaksonskog i kineskog, sjetiti i nekih drugih brodova, dužih i većih, recimo „ Queen Mary “ ili pak „ Queen Elizabeth “, koji nisu baš tako tragično skončali i koje povijest ne pamti po tragičnom, ali vjerojatno nije bio siguran bi li oni kao Titanic na knap prošli ispod kineskog mosta ili bi svojim dimnjakom zapeli za grandioznu spojnicu dvodijelne Hrvatske. Na Plenkovićevu veliku žalost, Titanic nije „slučajno i dalje u funkciji“ jer se njegova raspadnuta olupina nalazi na 3.784 metra dubine, gdje je otkrivena tek 1986. godine, ali je zato zbog svojih zasluga „ Queen Mary “ trajno privezana u Long Beachu kao brod-muzej i hotel. Stoga možda ne bi bilo loše sljedeće godine, za pravo svečano otvaranje i vatromet, dotegliti je između Komarne i Brijesta kako bismo se iz prve ruke mogli uvjeriti u Plenkovićevu hvalibabu o toliko grandioznom, toliko lijepom i toliko velikom mostu.
To s Titanicom nekako bismo još mogli progutati kao premijerovo loše poznavanje stilskih figura , ali njegova politička ocjena mosta kao „zajedničkog dobra za Hrvatsku i BiH“, naprosto je obmana i prijesna laž. BiH nikada taj projekt nije prihvatila kao dobrodošao, a kamo li kao svoj, most nikada nije niknuo kao plod dogovora i dobrosusjedskih odnosa, on je nametnut pravom jačeg, službenog Zagreba kao metropole EU, u odnosu na slabo Sarajevo , polucentar nepostojeće države u pravom smislu riječi, čije granice se još uvijek crtaju po mnogim salvetama . Točno je da će se mostom brže putovati od Dubrovnika na Zapad , ali ekonomski, ekološki i politički bilo je racionalnije kompromisno dogovoriti cestovno rješenje zaleđem Neuma koje bi uistinu povezivalo ne samo dvije države već prije svega ljude koji tamo žive, a to su prvenstveno Hrvati koji se, uvaljani u bijedu i besperspektivnost, sve više iseljavaju iz Hercegovine .
Višegrad
Da, Andrej Plenković je iskoristio i svoj osobni utjecaj u Bruxellesu , koji u njemu vidi dobrog dečka koji će jednog dana uskočiti u tu mašineriju čiji upravljački stroj sve više škripi. Zauzvrat, Plenković je dobio igračku kojom će prije svega marketinški promovirati sebe osobno i HDZ kao stranku, te bi na natječaju kako imenovati most, koji nije samo pelješki, možda najbolje bilo, nomen est omen , krstiti ga Hadezeovskom ćuprijom na moru . Kad već nije ratom uspostavljena Hrvatska do Drine, pa da se hvalimo spomenikom UNESCO-a , zadužbinom velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića , sada imamo Plenkovićevu čardak ni na nebu ni na zemlji pod zaštitom HDZ-a. Stoga je predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović bio uzvanik na stranačkom derneku, dok tamo nije bilo mjesta za predsjednika Republike Zorana Milanovića, koji je svoje divljenje nekadašnjoj paradržavnoj tvorevini, pandanu Republike Srpske, Herceg-Bosni , morao iskazati svojim ranijim posjetom i poklonom tom kraju.
Sve u svemu, Plenković je kao političar pokazao da ne vjeruje kako će se u skoroj budućnosti BiH približiti Europskoj uniji, istodobno digavši ruke i od tamošnjih Hrvata kojima će ulaskom RH u Schengenski prostor granice prema domovini postati još nepropusnije. Zato su priče o tome kako se radi o „mostu koji povezuje a ne koji dijeli“ samo floskule , pa kad je već Plenkoviću u prigodni govor pao Titanic s Mjeseca , mogao je na svečanosti otvorenja bez otvaranja mosta parafrazirati Neila Armstronga i posegnuti za deminutivom te reći kako je „ ovo mali korak za Kineze, ali divovski skok za HDZ “. Tako bi se barem djelomično približio istini umjesto da se utopi u plitkom malostonskom zaljevu . Stoga bi Andrej Plenković i svi oni koji su se sada samo zaručili sa svojim grandioznim, velikim i lijepim mostom, trebali razmisliti da se pravo vjenčanje , prava svečanost pravog otvorenja, najavljena sljedeće godine održi upravo 10. travnja . Ne zbog blagoslova dvostrukih konotacija koje bi išle na ruku svatovima u pjesmi i pozdravima, već zato što će se tog dana 2022. navršiti punih 110 godina otkako je Titanic isplovio iz Southamptona na svoje prvo i posljednje putovanje. Da je barem krenuo put današnjeg mosta, nikada ne bi potonuo, samo bi se nasukao u ovoj našoj pličini i izbjegao plitkoumna spominjanja naših političara.
Papak i papa ratnik
Ovako, ostaje nam da do tog dana razmislimo ne bi li trebali Andreja Plenkovića, kao ipak prvog među jednakima za zasluge što imamo ćupriju nad morem, nekako nagraditi, odlikovati ili barem dostojno titulirati, kao što to civilizirani svijet čini svojim neimarima. Budući da se radi o mostu prema kojem se Plenković odnosi kao čuvar i tumač „ božanskog prava “, možda bi pontifex maximus bio odgovarajući naziv. No to ime, nakon bijelog dima iz kurije, pripada i poglavaru Katoličke crkve , rimskom biskupu, papi . Plenković je nedavno u Glasu koncila , ili je to ipak bilo u Glasu Istre (!?), proglašen „ Martinom Lutherom , ne Kingom, znamenitim crnačkim vođom, već onim koji se pojavio u Europi, na prijelazu s 15. na 16. stoljeće“. A „taj Martin Luther, inače njemački augustinski redovnik , oštro se suprotstavio nemoralu i moćnicima unutar crkvenih krugova, pobunio se protiv njih te osnovao protestantski pokret. Trn u oku, okidač za njegov protest bila je prodaja takozvanih indulgencija . Radi se o tome da je papa Julije II , poznat i kao papa ratnik , gradnju bazilike Sv. Petra financirao tako što je dao odriješene ruke vjerskim opsjenarima koji su prodavali spomenute indulgencije poput ptičjeg mlijeka , piše u svojoj novinskoj buli hagiograf resavske škole wikipedijske .
Iz toga je sasvim razvidno i logično da našeg Andreja Plenkovića ne možemo proglasiti pontifexom maximusom otpuhujući dim cigare kada je već, de iure i de facto , ustoličen u Martina Luthera, ne znamenitog Kinga , već onog koji je osnovao protestantski pokret i koji se zgražao nad bilo kakvim idolopoklonstvom . Bila bi to opet stilska figura, posebna vrsta antiteze , ona u kojoj se spajaju antonimi , kao da smo, recimo, napisali mudra budala , luda pamet , oštroumna ludost i koja se baš zbog toga zove oksimoron . Osim toga, naš se Andrej više drži i postavlja kao da je King Kong kako bi onda mogao s visoka gledati kako Titanic prolazi ispod toliko grandioznog, toliko lijepog i toliko velikog mosta kojim je upravo On spojio Europu u jedinstveni kontinent! E da je slučajno ne bi oteo neki bik ili papak iz Neuma!
Budući da svaki takav pothvat zaslužuje biti opjevan , završimo, uz gusle , ovaj ogled o stilistici slavenskom antitezom :
Što se diže iz mora plavog?
Al’ su Kinezi, al su Dodikovi?
Da su Kinezi, već bi otplovili,
Dodikovi već bi odapeli.
Nisu Kinezi, nit su Dodikovi,
Nego ćuprija age King-Konga.
brankomijić
