Trgovcima tekstilom i obućom na Gradskoj tržnici istovremeno su se dogodile dvije nepogode: rekonstrukcija tržnice i fiskalizacija. Nijedna od njih neće biti proglašena elementarnom, a po svemu one to jesu. Da se takav „led“ dogodi poljoprivrednicima, župan bi reagirao u okviru svoj ovlasti u roku od odmah. O fiskalizaciji odnosno obračunu države s radom na crno, i o sofisticiranom i nadziranom cijeđenju poreza iz suhe poduzetničke drenovine, pisali smo u više navrata (ovdje , ovdje i ovdje), tako da nema potreba ponovo isticati razmjere katastrofe koja je pogodila male trgovce tekstilom i obućom.
Rekonstrukcija tržnice, istočni dio, doprinjela je daljnjem destkovanju trgovaca tekstilom i obućom. Trgovci su se vratili kao i rode, ali u daleko manjem broju. Umjesto da su Grad i Uprava tržnice na asfaltirani i uređeni plato postavili estetski odgovarajuće štandove, ali robusne, masivne i teške koji bi svojim izgledom odbijali potencijalne provalnike, koji bi veličinom i površinom zadovoljavali potrebe trgovaca da izlože što više robe, dovežene su igračke na točkovima (!!), takoreći, rekviziti za snimanje filmova u kojima se automobili u scenama jurnjave bez problema zaletavaju u takav daščani jad.
Nije onda ni čudo, koliko smo obaviješteni, da do sada još nitko nije unajmio takvo pouzdano mjesto rada koje bi, istaknimo, moralo štititi od sunca, kiše i vjetra. Osim toga, iz drveta od kojeg su napravljeni ovi smješni štandići pogodni jedino za prodavanje dugmadi, balona, konca i lake nekabaste plastike, cijedi se smola.
Crno se piše legendarnim brodskim pijačarima, na zadovoljstvo velikih robnih lanaca. To je tako kad su država i grad jednima majka, a drugima maćeha.
