Ove nedjelje održani su izbori u čak dvije nama susjedne zemlje, Mađarskoj i Srbiji. U obje zemlje već neko vrijeme nad izborima lebdi upitnik hoće li oni biti održani u slobodnim i poštenim uvjetima, a mnogobrojni izvještaji lokalnih medija za vrijeme izbornoga dana zbore o tome da je taj temeljni aspekt demokracije bio doveden u pitanje
Viktor Orbán nalazi se od 2010. godine neprekinuto na čelu mađarske vlade, a ovoga vikenda upravo je potvrdio još jedan mandat. Ovi izbori treći su zaredom koji se održavaju nakon što je izbornom reformom 'olakšan' dotadašnji prilično složen model, no ustvari su stvorene strukturne pretpostavke za što lakši ostanak aktualne većine na vlasti. Naime, od 199 zastupnika u parlamentu, njih 106 bira se sustavom relativne većine, što, bez obzira na kompenzacijski mehanizam koji se koristi pri raspodjeli preostalih, listovnih mandata, jamči ukupne disproporcijske učinke u korist pojedinačno najveće stranke.
Ove godine prvi put je i jedan nacionalni referendum održan istovremeno s izborima. Radilo se o četirima pitanjima koja se tiču obrazovnog zakona čiji je cilj zabraniti tematiziranje određenih sadržaja u javnim obrazovnim institucijama, posebice onih koji se tiču promjene spola i sadržaja vezanih uz seksualne manjine. Vladajući Fidesz htio je tempiranjem referenduma isti dan unijeti razdor u ujedinjenu oporbu, a koja seže od kršćanskih konzervativaca do socijalista i zelenih, ali i mobilizirati svoje pristaše. Premda u trenutku zaključenja ovog teksta rezultati sâmoga referenduma još nisu bili objavljeni, možemo s izrazito visokom sigurnošću pretpostaviti da je on prošao.
Glavne teme ovogodišnjih izbora bili su odnosi prema Bruxellesu i Moskvi. Naime Orbán je i dalje pomalo na ratnoj nozi s Europskom komisijom, čije kritike doživljava kao miješanje u interne poslove zemlje, dok u pogledu Rusije i rata u Ukrajini igra na kartu suzdržanosti.
Naime mađarska vlada uoči izbora eksplicitno je govorila da je na djelu izbor između 'rata i mira', a prije toga zabranila je prijevoz oružane pomoći Kijevu preko mađarskog teritorija. Nakon godina rascjepkanosti oporba se, u širokom luku koji uključuje socijaliste, zelene, liberale i reformirani Jobbik - koji je u međuvremenu postao stranka desnog centra - ujedinila oko jedne liste te zajedničkih kandidata u jednomandatnim okruzima, a zajednički kandidat za premijera, razočarani bivši birač vladajuće stranke, nakon postupka predizbora postao je Péter Márki-Zay. On je u kampanji isticao borbu protiv korupcije, čvrsto opredijeljenost za EU (uključivši uvođenje eura), ali i znatno tolerantniji stav prema slobodi govora i medija, uključivši istospolne zajednice. Međutim Márki-Zay naposljetku je izgubio u izravnom srazu s Fideszovim kandidatom Jánosom Lázárom u 4. izbornom okrugu u Čongrad-čanadskoj županiji na jugoistoku zemlje.
Inače, ujedinjena oporba tijekom kampanje teško se probijala do javne televizije te joj je bila omogućena tek minimalna zakonski propisana minutaža od više-manje doslovno pet minuta. Uz to, postoje osnovane sumnje da su Orbánovi plakati, koji su se uoči izbora pojavili po Budimpešti, financirani iz vladinih, a ne stranačkih sredstava, te da su baze podataka stvorene radi praćenja pandemije i dinamike cijepljenja korištene za kontaktiranje s biračima tijekom kampanje. Ove izbore pratilo je više od 200 međunarodnih promatrača, a u medijima je odjeknula vijest da su u Erdelju pronađeni spaljeni birački listići na kojima je bila zaokružena lista ujedinjene oporbe. Izborno povjerenstvo proglasilo se nenadležnim ispitivati ovaj incident, a valja pripomenuti da Mađari u inozemstvu mahom podupiru Fidesz.
Fidesz nakon ovih izbora s mlađim koalicijskim partnerom, demokršćanima, posjeduje dvotrećinsku većinu u parlamentu. Osim njih i ujedinjene oporbe, u parlament su ušli Pokret naše domovine (Mi Hazánk Mozgalom), tj. radikalno krilo koje se odvojilo nakon što je vodstvo Jobbika skrenulo prema centru, te predstavnik njemačke manjine.
Napadi, gužve i nepravilnosti
Za vrijeme kampanje u Srbiji predsjednik Vučić bio je debelo natpredstavljen dok su oporbeni kandidati uglavnom dobivali prostor u malobrojnim neovisnim medijima. Njegova kampanja bila je izrazito personalizirana, premda formalno srbijanski predsjednik ima ovlasti usporedive s hrvatskim, dakle službeno bi trebao biti manje važan od premijerke. Dok se on hvalio svojim silnim uspjesima, oporba se također koncentrirala na njegovu osobu kao simbol cjelokupne vlasti naprednjaka te najavljivala zaokret prema Europi i odmak od autokratskih tendencija i korupcije. Ministar Vulin, čovjek u vladi koji je zadužen za redovito provociranje susjednih zemalja, uoči izbora dramatično je najavljivao da se spremaju nekakvi upadi stranih agenata koji će pokušati unijeti metež u izborni proces u Srbiji.
Međutim metež i nenormalnu atmosferu proizveli su upravo pripadnici aktualne vlasti. Videozapisima koji su dospjeli u medije zabilježeni su incidenti kupovine glasova i pokušaja utjecaja na birače, a izvještaji govore i o glasanju mrtvih osoba, osoba koje odavno ne žive na svojim adresama te glasanju umjesto osoba koje nisu izašle na birališta. Kulminaciju osebujnog izbornog dana predstavljao je fizički napad članova naprednjaka na jednog od oporbenih lidera, Pavla Grbovića, kojeg je policija pritom, prema njegovim riječima, propustila zaštititi.
Osim predsjedničkih i parlamentarnih izbora, u nedjelju su se održavali izbori za beogradsku gradsku skupštinu te predstavnička tijela u još 12 jedinica lokalne samouprave. U Beogradu su se stvarale ogromne gužve na pojedinim biralištima te se otvorilo pitanje jesu li neka biračka mjesta namjerno smanjena kako bi se demotiviralo glasanje.
Tri zasebna biračka popisa (za predsjedničke, parlamentarne i lokalne izbore) na mnogim beogradskim biračkim mjestima nisu bila usklađena, što je otežavalo slobodno konzumiranje biračkog prava. Nastavno na to, Republička izborna komisija odgodila je objavu prijevremenih rezultata za dan nakon izbora, a prve je rezultate krenula objavljivati dok su ljudi još stajali u redovima na biralištima. Gužve su se stvarale i na Jarinju jer su za kosovske Srbe bila organizirana birališta u južnim, pograničnim općinama. U trenutku zaključenja ovoga teksta nije se moglo još baratati konačnim podatcima o izlaznosti, no ona je svakako porasla za nekih pet posto naspram prethodnih izbora, a u Beogradu bi mogla i premašiti 60 posto. Zbog niza nepravilnosti, ali i, po nekima namjerne, sporosti državnog izbornog povjerenstva, oporba i neovisni mediji u potpunosti su se oslonili na rezultate (na temelju uzorka, tj. izlaznih anketa) koje je tijekom noći donosio CESID (srbijanski pandan GONG-a) u suradnji s agencijom Ipsos.
Premda još nemamo ni neslužbene rezultate, možemo svakako ustvrditi da je Vučić premoćno odnio pobjedu u prvom krugu predsjedničkih izbora. Listi predvođenoj njegovom Srpskom naprednom strankom na izborima za Narodnu skupštinu nedostaje nekolicina mandata za natpolovičnu većinu, no on je već u obraćanju u izbornoj noći rekao da računa na podršku Saveza vojvođanskih Mađara, i do sada dijela vladine većine. Široka protuvučićevska koalicija Ujedinjeni za pobjedu Srbije (Marinika Tepić i Zdravko Ponoš) na drugom je mjestu, tik ispred Dačićevih socijalista, a slijede ih monarhistička koalicija NADA (u kojoj je i DSS, čiji je vođa nekada bio Vojislav Koštunica) te koalicija Moramo, pandan hrvatskog Možemo.
Mandate osvaja i proruska i euroskeptična krajnja desnica, Dveri i Zavetnici, a treba istaknuti i to da su vojvođanski regionalisti i predstavnici nacionalnih manjina, uključivši Tomislava Žigmanova iz Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, osvojili dva mandata. Prema dostupnim rezultatima, u beogradskoj skupštini naprednjaci i socijalisti osvojili su tanku većinu, premda oporba, tj. Ujedinjeni i Moramo, tvrde da će do konačnog prebrojavanja glasova oni slaviti u glavnome gradu.
Loše vijesti
Ishodi izbora sjevernih i istočnih susjeda svakako nisu dobra vijest za Hrvatsku jer jamče nastavak autokratskih procesa u tim zemljama, ali i tešku mogućnost rješavanja otvorenih bilateralnih prijepora koje naša država ima s njima, a u slučaju Srbije dodatno zatezanje napetih odnosa u cijelome susjedstvu, prije svega u Bosni i Hercegovini.
tportal
