Na užas naricatelja svih vrsta ljeto ne posustaje. A korzo je njegova gradska sletna staza, pista na koju se obrušava u punom sjaju i snazi. I što preostaje osjetljivim šetačima ispod uskovitlane topline i svjetlosti? Sakriti se pod suncobrane, popiti nešto hladno i snobovski rogoboriti protiv neumoljive jednoličnosti vremena.
U središtu pozornosti svih koji kao trpe ljeto nalaze se formule i forme egzibicionističkog otpora njegovoj upornosti, mimetski obrasci ponašanja koje ljudi kao dijelovi svoje zajednice prihvaćaju kao majmun koji zuri u ogledalo.
U svom djelu O ljubavi Sthendall piše: Ništa nije zanimljivo kao strast, zato što je u njoj sve nepredviđeno i zato što je onaj koji u njoj sudjeluje njena žrtva. Ništa nije tako plitko kao ljubav-ukus, u kojoj je sve račun, kao u svim prozaičnim poslovima. Doista, sva ta ponavljajuća priprema, to našminkano iščekivanje, sva ta standardna simbolna obilježja koja nas pretvaraju u posvećenike religije u čijem je središtu zaborav surove stvarnosti dok buljimo u šetače i šetačice, sve te pumpe koje šire naše komore opuštanja i osjećaja za duhovito, površno i zanimljivo, svi ti običaji dobre volje, to da se piju hektolitri alkohola i gaziranih tekućina, jedu planine izgrilanog mesa na užas svinjskog i purećeg svijeta (ljudi svinjama definitivno raspršuju iluzije da će umrijeti od starosti), sva ta familijarnost ljubećeslinava po ulicama, sve to naknadno prepričavanje gdje, s kim i dokle, sva ta nadržujuća glazba – brojnik je razlomka čiji je nazivnik imperativ uživanja u toplim danima odnosno majmunsko ponašanje po prauzorima i streotipima davnih svetkovina. Ako strast u svemu tome postoji, ako u tom dirigiranom dokoličarskom ludilu postoji nešto nepredviđeno i zanimljivo onda je to pojačana napetost čekanja.
Čekanje do histeričnosti da se baš tih ljetnih dana, tih noći dogodi netko ili nešto presudno, netko ili nešto što bi tromu kompoziciju uobičajenog trajanja prebacilo na drugi kolosijek koji vodi na jug, na topla mora, gdje nema siromaštva, bolesti, gdje egzistira gauguinovska ljubav... I čekanje kiše! Da, strast iz računa, čije smo žrtve, u čekanju je. I kako se lako komercijalizira. Tako to vide oni za koje je vrijeme pravac, a oni za koje je vrijeme krug točno znaju sve etape trke koja završava tamo gdje je i počela, kao smrt, napoleonovski san bez snova, pa se ne uzbuđuju previše.
[caption id="attachment_10780" align="alignleft" width="570"]
Ravnatelj GK Ivan Stipić, iako na godišnjem odmoru, radi i na korzu. Dogovara brojne promocije i prezentacije knjiga i književnika.[/caption]
