Predsjedniče Vlade, Ministre Alardoviću, Predsjedniče Hrvatske komore socijalnih radnika, Predsjednice Hrvatske udruge socijalnih radnika, Predsjednice Sindikata socijalne skrbi, Ravnatelji, ovim vas putem izvješćujemo kako ćemo mi djelatnici sustava socijalne skrbi, donijeti odluku o cijepljenju protiv Covida-19, čim budemo imali sve potrebite informacije za Ustavom zajamčeni informirani pristanak.

Nastavno na to, želimo biti u potpunosti informirani i znati sve činjenice prije nego što se cijepimo.

Bili bismo vam zahvalani ako biste nam, u skladu sa zakonskim odredbama, dali sljedeće informacije:

  1. Možete li nam pismeno potvrditi je li cjepivo legalno priznato i je li eksperimentalno?

  2. Možete li, molim vas, dati informacije i uvjeriti nas da je cjepivo potpuno, neovisno i rigorozno testirano na kontrolnim skupinama i kakvi su bili rezultati ovih testova?

  3. Možete li nam, molim vas, dati potpuni popis sastojaka cjepiva koje ćemo primiti i je li neki od njih otrovan za tijelo?

  4. Možete li nam, molim vas, reći o bilo kakvim nuspojavama povezanim s ovim cjepivom od njegovog uvođenja?

  5. Možete li, molim vas, potvrditi da cjepivo koje zagovarate NIJE “eksperimentalna terapija modifikacije gena mRNA”?


Čim primimo sve gore navedene podatke i sigurni smo da NEMA rizika po naše zdravlje, rado prihvaćamo vašu ponudu za liječenje, ali pod određenim uvjetima – naime:

  1. Pisano nam potvrđujete da nećemo biti oštećeni.

  2. Ponudu mora potpisati potpuno kvalificirani liječnik koji će preuzeti punu pravnu i financijsku odgovornost za bilo kakvu štetu pretrpljenu u svezi s ovim postupcima.

  3. U slučaju da moramo odbiti ponudu cijepljenja, potvrdite da to neće utjecati na naš radni status, odnosno da nas to neće dovesti u nepovoljniji radni položaj ili diskriminirati?


Pozivamo se na Rezoluciju Vijeća Europe br. 2.361, od 27. 01. 2021. godine prema kojoj treba: „Osigurati da su građani informirani da cijepljenje nije obavezno i da nitko ne vrši politički, socijalni ili drugi pritisak da se cijepe, ako to ne žele sami i osigurati da nitko ne bude diskriminiran radi toga što nije cijepljen zbog mogućih zdravstvenih rizika ili ne želi biti cijepljen“.





Također ističemo da su naša neotuđiva prava pridržana. Naime, Ustav i Zakon o zaštiti osobnih podataka jamče nam zaštitu podataka o našem zdravstvenom stanju.

Naše zdravstveno stanje procjenjuju liječnici medicine rada prilikom zapošljavanja ili u drugim slučajevima predviđenima zakonom. Stoga nitko nije dužan dati poslodavcu podatak o tome je li se ili nije cijepio.

Štiti nas Ustav i Zakon o zaštiti osobnih podataka, te se eventualno pitanje o našem statusu cijepljenja, nezakonito postavlja, te Vam na to pitanje nismo dužni odgovoriti.

Nadalje, upoznajemo vas sa pozitivnim pravnim propisima koji se odnose na možebitno sprječavanje (odnosno nezakoniti pokušaj sprječavanja) ulaska zaposlenika u prostorije poslodavca, od strane zaštitara, te vas informiramo kako zaštitar nema takvu ovlast.

Molim da nam se eventualno takva odluka dostavi u pisanom obliku sukladno pozitivnim propisima jer nismo dužni poznavati detalje oko toga.

Budemo li tjelesno sprječavani pri ulaska u prostorije poslodavca zbog činjenice da smo se odbili cijepiti ili pretpostavke poslodavca da se ne želimo, te predočiti na uvid potvrdu o cijepljenju, napominjemo kako ćemo svim pravnim sredstvima, ako treba i pred međunarodnim sudovima, tražiti našu pravnu zaštitu.

Zaštitar nema zakonske ovlasti utvrđivati naše zdravstveno stanje i tražiti nekakvu propusnicu, test, antigenski test ili potvrdu o preboljenju bilo koje bolesti, pa ni Covida.

Za slučaj bilo kakvih pisanih opomena o obvezama na radu, prijetnji otkazom i sl., budite uvjereni da se nećemo zastrašiti i nikada odustati, da ćemo iskoristiti sve pravne mehanizme i da ćemo uspjeti zaštiti svoje pravne interese, u prvom redu naše zakonodavno pravo na rad i nediskriminaciju, niti po kakvoj osnovi. Naša savjest je potpuno mirna. Voditi ćemo pravednu pravnu bitku koju ne možemo izgubiti jer se radi o eksperimentalnom cjepivu i ne želimo sudjelovati u tom eksperimentu. Nadalje, također se pozivamo na prigovor savjesti te vjerskog i filozofskog uvjerenja koji su nam zajamčeni Ustavom i Europskom konvencijom o ljudskim pravima.

Stoga ovim vas putem izvješćujemo kako ćemo i nadalje dolaziti redovito na posao, ali inzistiramo na ostvarivanju naših prava da SAMI odlučimo hoćemo li se cijepiti ili ne!

Budući da nismo bolesni, te da ne ispoljavamo nikakve simptome koji se vezuju uz tzv. virus SARS-Cov-2, te da prema službenoj objavi SZO od 5. lipnja 2020. tkz “asimptomatične” osobe NE PRENOSE ZARAZU, “SZO: ”Opsežne studije o prijenosu virusa sa asimptomatičnih pojedinaca je teško provesti, ali iz dostupnih dokaza o praćenju kontakata o kojima su izvijestile države članice sugerira se da je mnogo manje vjerojatno da će „asimptomatske osobe zaraziti druge ljude, virus se prenosi preko onih koji razviju simptome.” Nadalje, u zadnjih godinu dana objavljeno je više istraživanja https://www.who.int/docs/default-source/coronaviruse/situation-reports/20200402-sitrep-73-covid-19.pdf?sfvrsn=5ae25bc7_2 koja dokazuju da “asimptomatične” osobe NE prenose virus!  https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7679396/

Nadalje, budući su SVE odluke koje je stožer donio u suprotnosti i sa Ustavom HR, te u suprotnosti sa svim važećim i ratificiranim EU i međunarodnim zakonima o temeljnim slobodama i ljudskim pravima, ne smatramo da imamo obvezu poštovati ih.





Molimo da pročitate zakone na koje se pozivamo glede zaštite svojih neprikosnovenih ljudskih prava i temeljnih sloboda koja nam dozvoljavaju da MI SAMI odlučimo i damo svoju privolu glede preventivnih, medicinskih ili liječničkih zahvata na našem tijelu.

Člankom 5. Ustava Republike Hrvatske propisano sljedeće:

„U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštovati pravni poredak Republike Hrvatske.“

Isto tako, nadalje Ustavom HR, člankom 19 utvrđuje se sljedeće:

“Pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu. Zajamčena je sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.”

Ovim se člankom Ustava Republike Hrvatske izrijekom zahtijeva usklađenost svih zakona s Ustavom, a ostalih propisa s Ustavom i zakonom. Odluke Stožera NISU u skladu sa Ustavom, niti su u skladu sa Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, a naročito nisu u skladu sa Člankom 47, na koji se članak pozivaju u samim odlukama.

Ustav Republike Hrvatske ne pruža osnovu za ograničenje ljudskih prava za vrijeme pandemije ili za vrijeme epidemije, čak ni u slučaju da su epidemija i pandemija proglašene na temelju Ustava i Zakona.

Isto tako,  MEĐUNARODNI PAKT O GRAĐANSKIM I POLITIČKIM PRAVIMA kaže sljedeće:

  • a) Članak 4. Stavka 1. U vrijeme izvanrednog stanja u kojemu je ugrožen opstanak naroda i koje je službeno proglašeno, države stranke ovoga Pakta mogu, a u opsegu koji je strogo određen tim izvanrednim prilikama, poduzeti mjere koje derogiraju njihove obveze iz ovoga Pakta, uz uvjet da te mjere nisu nespojive s njihovim ostalim obvezama po međunarodnom pravu i da ne povlače za sobom diskriminaciju temeljenu na rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri ili socijalnom podrijetlu.

  • b) Članak 4. Stavka 2. Na temelju te odredbe ne mogu se derogirati članci 6., 7., 8. (stavci 1. i 2.), 11., 15., 16. i 18.

  • c) DIO III. – Članak 7. Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni. Osobito je zabranjeno podvrgnuti osobu medicinskom ili znanstvenom pokusu bez njena slobodnog pristanka.


Uvjetovanje ulaska u radne prostorije poslodavca maskom ili covid potvrdom je protupravno.

Ukoliko nam se onemogući ulazak u zgradu i poslovne prostorije iz razloga što ne želimo predočiti covid potvrdu, čini se kazneno djelo povrede ravnopravnosti iz članka 125. Kaznenog zakona.





Pored navedenog, a s obzirom da zaštitari ne mogu i ne smiju znati naše zdravstveno stanje isti nisu ovlašteni osobu koja ne želi pokazati covid potvrdu, ispitivati o razlozima istog, jer bi time činio kazneno djelo iz članka 146. Kaznenog zakona – nedozvoljenu uporabu osobnih podataka, a prekršili bi i odredbu članka 25. Zakona o zaštiti prava pacijenata. Onemogućavanje pristupa svom uredu, radniku koji je uredno stigao na posao iz razloga što ne želi predočiti potvrdu o cijepljenju je protivna i Odredbi članka 14. St. 2. Ustava koji glasi: „Svi pred zakonom su jednaki“.

U slučaju da nam se onemogući ulazak u radne prostorije iz razloga potvrde o cijepljenju, moramo vas obavijestiti da takvim postupanjem postajete osobno odgovorni za kršenje ljudskih prava, a sukladno odredbi članka 5. St. 2. Ustava („Svako je dužan držati se Ustava i prava i poštovati pravni poredak Republike Hrvatske) a posebice odredbi članka 20. ustava („Tko se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama osobno je odgovoran i ne može se pravdati višim nalogom“). Također, s obzirom da nošenje maske i cijepljenje zdravih osoba uzrokuje zdravstvene probleme ili pogoršava već postojeće, upozoravamo vas da radi nemogućnosti davanja informiranog pristanka na cijepljenje, a sukladno Zakonu o zaštiti prava pacijenata i naprijed navedenim odredbama nitko nas o našem zdravstvenom stanju nije ovlašten o tome ispitivati.

Da bi se izbjegli svi nesporazumi, također vam u privitku dostavljamo pismene Izjave o ne davanju svog pristanka na bilo koje mjere koje, po našem mišljenju, a na koje mišljenje imamo pravo po Ustavu i svim navedenim hrvatskim, EU i međunarodnim zakonima, kako je to navedeno na samoj izjavi.

Ukoliko nas se i dalje bude prisiljavalo da štetnim mjerama ugrožavamo svoje zdravlje, ovim vas putem izvješćujem kako ćemo svoja prava zaštiti, ako ne na domaćim, onda sigurno na međunarodnim sudovima.

Napominjemo kako su u svijetu, ali i u Hrvatskoj već pokrenuti razni pravni postupci od tužbe za diskriminaciju do tužbi za povredu dostojanstva, kaznenih prijava protiv odgovornih osoba, pa sve do tužbi za najteža kaznena djela genocida i protiv čovječnosti.

U ime djelatnika sustava socijalne skrbi,

NACIONALNI STOŽER
SOCIJALNE SKRBI
ZA LJUDSKA I RADNA PRAVA

REFERENCE:

  1. USTAV REPUBLIKE HRVATSKE


Članak 23. Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima.

  1. ZAKON O ZAŠTITI PRAVA PACIJENATA


Članak 1. stavka 2. Pacijentom u smislu ovoga Zakona smatra se svaka osoba, bolesna ili zdrava, koja zatraži ili kojoj se pruža





određena mjera ili usluga u cilju očuvanja i unaprjeđenja zdravlja, sprječavanja bolesti, liječenja ili zdravstvene njege i rehabilitacije.

Članak 2. Svakom pacijentu jamči se opće i jednako pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu primjerenu njegovom zdravstvenom stanju, sukladno općeprihvaćenim stručnim standardima i etičkim načelima, u najboljem interesu pacijenta uz poštovanje njegovih osobnih stavova.

Članak 4. Načelo humanosti zaštite prava pacijenata ostvaruje se:

  • osiguravanjem poštovanja pacijenta kao ljudskog bića,

  • osiguravanjem prava na fizički i mentalni integritet pacijenta,

  • zaštitom osobnosti pacijenta uključujući poštovanje njegove privatnosti, svjetonazora te moralnih i vjerskih uvjerenja.


Članak 6. Pravo na suodlučivanje pacijenta obuhvaća pravo pacijenta na obaviještenost i pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka.

  1. POVELJA EUROPSKE UNIJE O TEMELJNIM PRAVIMA (2016/C 202/02)


a) Članak 1. Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo. Ono se mora poštovati i štititi.

b) Članak 3. U području medicine i biologije osobito se mora poštovati sljedeće:

(a) slobodni pristanak osobe o kojoj je riječ, na temelju njezine obaviještenosti i u skladu s postupcima utvrđenima zakonom

  1. MEĐUNARODNI PAKT O GRAĐANSKIM I POLITIČKIM PRAVIMA


a) Članak 4. Stavka 1. U vrijeme izvanrednog stanja u kojemu je ugrožen opstanak naroda i koje je službeno proglašeno, države stranke ovoga Pakta mogu, u opsegu koji je strogo određen tim izvanrednim prilikama, poduzeti mjere koje derogiraju njihove obveze iz ovoga Pakta, uz uvjet da te mjere nisu nespojive s njihovim ostalim obvezama po međunarodnom pravu i da ne povlače za sobom diskriminaciju temeljenu na rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri ili socijalnom podrijetlu.

b) Članak 4. Stavka 2. Na temelju te odredbe ne mogu se derogirati članci 6., 7., 8. (stavci 1. i 2.), 11., 15., 16. i 18.

c) DIO III. – Članak 7. Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni. Osobito je zabranjeno podvrgnuti osobu medicinskom ili znanstvenom pokusu bez njena slobodnog pristanka.






  1. KONVENCIJA O ZAŠTITI LJUDSKIH PRAVA I DOSTOJANSTVA LJUDSKOG BIĆA U POGLEDU PRIMJENE BIOLOGIJE I MEDICINE: KONVENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA I BIOMEDICINI


a) Članak 1. Stranke ove Konvencije štite dostojanstvo i identitet svih ljudskih bića i jamče svima, bez diskriminacije, poštovanje njihova integriteta i drugih prava i temeljnih sloboda u pogledu primjene biologije i medicine.

b) PRIMAT LJUDSKOG BIĆA Članak 2. Interesi i dobrobit ljudskog bića imaju prednost nad samim interesom društva ili znanosti.

c) Članak 5. Zahvat koji se odnosi na zdravlje može se izvršiti samo nakon što je osoba na koju se zahvat odnosi o njemu informirana i dala slobodan pristanak na njega.

Toj se osobi prethodno daju odgovarajuće informacije o svrsi i prirodi zahvata kao i njegovim posljedicama i rizicima. Dotična osoba može slobodno i u bilo koje vrijeme povući svoj pristanak.

d) Članak 16. ZAŠTITA OSOBA NA KOJIMA SE OBAVLJAJU ISTRAŽIVANJA – Istraživanja na nekoj osobi mogu se poduzeti jedino ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

  • ne postoji alternativa usporedive učinkovitosti istraživanju na ljudima,

  • rizici kojima se izlaže ta osoba nisu nerazmjerni potencijalnim koristima od istraživanja,


iii. istraživački projekt je odobrilo nadležno tijelo nakon neovisnog ispitivanja njegove znanstvene vrijednosti, uključujući važnost cilja istraživanja i multidisciplinarne ocjene njegove etičke prihvatljivosti,

  • da su osobe podvrgnute istraživanju informirane o svojim pravima i jamstvima koja zakon propisuje za njihovu zaštitu,

  • da je pribavljen potreban pristanak predviđen člankom 5. izričito i konkretno te da je dokumentiran. Takav se pristanak slobodno može povući u svako doba.


e) Članak 28. JAVNA RASPRAVA Stranke ove Konvencije moraju se pobrinuti da osnovna pitanja što proizlaze iz razvoja biologije i medicine budu predmet odgovarajuće javne rasprave, posebice u svjetlu relevantnih medicinskih, socijalnih, gospodarskih, etičkih i pravnih implikacija, te da njihova moguća primjena bude predmetom odgovarajućih konzultacija.

OPĆA DEKLARACIJA O BIOETICI I LJUDSKIM PRAVIMA, UNESCO, 2005.

a) Članak 3.1 Ljudsko dostojanstvo, ljudska prava i temeljne slobode moraju se u potpunosti poštovati

b) Članak 3.2 Interesi i dobrobit pojedinca trebali bi imati prioritet nad jedinim interesom nad znanošću ili društvom.





c) Članak 5. Treba poštovati autonomiju osoba koje donose odluke, uz preuzimanje odgovornosti za te odluke i poštovanje autonomije drugih.

d) Članak 6.1- Bilo koja preventivna, dijagnostička ili terapeutska medicinska intervencija može se provesti samo uz prethodni i slobodni pristanak dotične osobe koji podrazumijeva dobivanje dostatnih informacija.

  1. NIRNBERŠKI KODEKS

  2. HELSINŠKA DEKLARACIJA


logično