Smjernice ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2020.-2022. koje je Vlada danas usvojila, javnom sektoru šalju jasnu poruku – iduće tri godine ne trebate računati na rast plaća osim za 0,5 posto po godini staža. Rashodi za zaposlene – u obrazovanju, znanosti, kulturi, zdravstvu, socijali, policiji i ostalim državnim službama – za iduću godinu planirani su na razini 30,4 milijarde kuna i u odnosu na ovogodišnji plan veći su za 1,3 milijarde kuna.

No, ovogodišnji plan izdataka za zaposlene u cijelosti ne uključuje fiskalni učinak povećanja osnovica za izračun plaća u javnim i državnim službama, s obzirom da je osnovica s prvim danom siječnja porasla 3 posto, a od rujna raste za dodatnih 2 posto. Tome treba pridodati i efekt šestpostotnog rasta osnovice pravosudnih dužnosnika od ožujka ove godine kao i izjednačavanje koeficijenata svih pravosudnih dužnosnika u pravosudnim tijelima uprave. Tako će se tek u idućoj godini na proračunu osjetiti ukupni učinak ovogodišnjeg rasta plaća. Do kraja 2022. prema Smjernicama, plaće bi rasle onoliko koliko moraju zbog dodatka na minuli rad od 0,5 posto.

Stisnu li sindikati Vladu možda izbore “horizontalni” rast plaća


Zdravstveni sindikati koji su bili uvjereni da su s resornim ministrom dogovorili rast plaća od četiri posto, da bi na kraju dobili samo tromjesečno produljenje Kolektivnog ugovora, tako mogu zaboraviti da će s dolaskom jeseni otvoriti razgovor o rastu plaća. I oni, kao i obrazovanje koje očekuje veće plaće, posebno nakon što je i sama Blaženka Divjak, ministrica znanosti i obrazovanja i danas ponovila da nema razloga da plaće u prosvjeti ne rastu, zapravo, teško išta mogu očekivati.

Vlada je Smjernicama, kao što se događalo i u godinama iza nas, zacrtala proračunska kretanja. U njima prostora za zaposlene nema. Odnosno, mogli bi moguće računati jedino na skromniji porast osnovice za obračun plaća u javnim i držanim službama, ako dovoljno jako stisnu Vladu za što, za sada, novac nije osiguran.

Ipak, da bi se to moglo dogoditi najavljuje Josip Aladrović, ministar rada i mirovinskog sustava. Odgovarajući na novinarska pitanja uoči sjednice Vlade ustvrdio je da će se „korekcije raditi na horizontalnoj razini“. Slično je nekoliko sati kasnije na pitanje o plaćama u javnom sektoru odgovorio i Andrej Plenković, predsjednik Vlade. Odgovarajući na konkretno pitanje o plaćama medicinskih sestara ustvrdio je kako treba gledati širi kontekst te da njegova Vlada ima zdrav gospodarski rast  te „tri posto rastemo, a istodobno se tri posto razdužujemo“. Dodao je i kako se sutra doći policajci i tražiti veće plaće jer čuvaju granice 24 sata te prozvao Vlade Jadranske Kosor, Zorana Milanovića i Tihomira Oreškovića navodeći da je u njegovom mandatu prosječna plaća narasla triput više nego za njihovih mandata zajedno. No, zaboravio je na snažnu recesiju koja je trajala od 2008. i zahvatila je kako mandat Jadranke Kosor tako i Zorana Milanovića.

Lovrinčević: Sindikati zahtjevom za rast plaća čine uslugu sebi i društvu


„Sindikati sa svojim zahtjevom za rastom osnovice, u ovoj situaciji, čine uslugu sebi ali i društvu u kontekstu odljeva radne snage“, ističe ekonomist Željko Lovrinčević, podsjećajući kako je Hrvatska među nekoliko rijetkih zemalja Europske unije kod koje je od 2008. godine vođena izrazito restriktivna politika plaća u privatnom i javnom sektoru. Rezultat te restriktivne politike je da su i nakon oporavka najveći dio sebi priskrbili poslodavci. No, situacija se radikalno promijenila s demografskim kretanjima i masovnim odljevom stanovništva, a taj „ambijent“ nisu prepoznali ni Vlada ni poslodavci već su nastavili s restriktivnom politikom plaća.

„Sve zemlje, a posebno tranzicijske, rade distribuciju u korist radne snage“, navodi Lovrinčević iznoseći kako u Baltičkim zemljama plaće rastu 4 do 5 posto, Mađarskoj 8 do 9, Rumunjskoj 15 do 20 za deficitarna zanimanja. Plaće rastu i u Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji. U Hrvatskoj će javni sektor, s obzirom i na Smjernice ekonomske i fiskalne politike do 2022. godine, podsjeća  Lovrinčević, na leđima nositi “16 godina represije nad sustavom  plaća“.

Realna plaća za svibanj je, pak, na godišnjoj razini porasla dva posto.

„Umjesto u Njemačku moglo bi se dogoditi da će naša radna snaga odlaziti u Češku, Sloveniju, Slovačku“, veli Lovrinčević. Kada je riječ o javnom sektoru u tim su zemljama plaće već sada više nego kod nas. Zatvoriti oči pred tim je moguće, ali kako dodaje Lovrinčević, za pet godina je moguće i da se javni sektor nađe u potpunom rasulu. Put prema tome već je vidljiv kroz snižavanje kriterija, pa se primjerice, policajac može postati s trogodišnjom srednjom školom, a liječnici ne stažiraju već se mogu zaposliti odmah nakon diplome.

Hrvatska bi mogla ostati bez funkcionalnog javnog sektora


„Ako se nastavi u istom ritmu, i još pod motom priprema za uvođenje eura, možemo ostati bez funkcionalnog javnog sektora. A ako je on nefunkcionalan ostat će nam samo grabež oko jadranske rente i umjesto društva postat ćemo destinacija“, komentira Lovrinčević dodajući  da ćemo ispuniti uvjete za euro, a zemlja će nam ostati prazna.

Stoga, Vlada „s više razumijevanja aktualnog trenutka“ treba sjesti sa sindikatima jer je „najbolja demografska mjera rast plaća“. Porezna reforma, reći će naš sugovornik, ne ide u tom smjeru što je strateški pogrešno te je primarni cilj trebao biti povećanje plaća, smanjenje poreznog opterećenja i povećanje neoporezivog dijela dohotka.

Porezno rasterećenje plaća dalo bi više koristi od smanjenja PDV-a


„Imamo situaciju da je 21-22 posto plaće neporezno davanje. Tako se potkopava i zdravstveni i mirovinski sustav u oba stupa“, navodi Lovrinčević. Dugoročno to znači i niže mirovine. Sva neporezna davanja na plaću, naime, ne ulaze u njen prosjek pa će indeksacija mirovina biti niža i padat će udio mirovine u prosječnoj plaći. Budući umirovljenici, pak, s obzirom na neporezna davanja na plaću u startu bi mogli imati 20 posto niže mirovine. Doda li se tome i neindeksacija mirovina, veli Lovrinčević, te će mirovine biti niže i do 40 posto.

U tom kontekstu je problematično i smanjenje stope PDV, od čega će koristi imati nerezindetni, strani trgovci. A da su se ta sredstva „otpustila“ kroz povećanje plaća, korist bi bila veća jer bi se sredstva vratila kroz povećanu potrošnju.

faktograf