Unatoč krizi koja je zahvatila i izdavaštvo, u 2012. godini se na policama hrvatskih knjižara moglo naći pregšt odličnih novih naslova, čiji pregled donosimo
Godina 2012. bit će zapamćena po dosta stvari u svijetu i Hrvatskoj, a nije pogrešno pretpostavljati kako bi većina njih mogla biti negativno intonirana. Povijest, doduše, ima tu tendenciju da ljudsku egzistenciju sagledava kao niz kriza, ratova, sporova, napada i obrana, osvajanja i istrebljivanja, a u takvom kontekstu se 2012. itekako uspjela izdvojiti od nekoliko prethodnih godina. Europa je duboko u krizi, Amerika nije baš puno bolje, zapravo je cijeli planet na putu u ekološku katastrofu, iako nas je upravo zaobišao dugo najavljivani smak svijeta.
U lokalnom, hrvatskom kontekstu situacija nije ništa bolja, dapače u mnogočemu je lošija, naročito kada je riječ o kulturi i književnosti, ali krizi unatoč se može zaključiti nešto vrlo pozitivno – 2012. je bila godina dobrih knjiga u Hrvata. To ne mora nužno značiti da se u Hrvatskoj mnogo čitalo ili kupovalo knjige (neka istraživanja su pokazala baš suprotno!), no hrvatski su se nakladnici potrudili publici ponuditi brojna kvalitetna djela, od kojih je tportal.hr izdvojio dvadesetak najupečatljivijih naslova – onih u kategoriji 'nećete zažaliti ako im se posvetite'.
Iako će zvučati pomalo zabrinjavajuće, 2012. je bila odlična godina za nacizam u hrvatskom izdavaštvu. Naime, objavljeno je nekoliko knjiga o periodu Hitlerove vladavine i njenim posljedicama, među kojima naročito treba izdvojiti dva naslova. Prvi je 'Treći Reich. Nova povijest' Michaela Burleigha (u izdanju Frakture), kapitalna povijesna sinteza koja se čita kao napeti triler bez obzira na dužinu od 1300 stranica. Drugi je pak 'Behemot' Franza Neumanna (Disput), sa znakovitim podnaslovom 'Struktura i praksa nacionalsocijalizma 1933-1944.'. Riječ je o jednoj od prvih, ako ne i prvoj velikoj znanstvenoj studiji o Hitlerovoj Njemačkoj, koja je ostavila dugoročan utjecaj na buduće izučavanje nacizma. Neumann je u 'Behemotu' stvorio temelje kasnijeg izučavanja nacizma, uvidjevši kako on nije vrhunac etatizma, nego posve nova i specifična vrsta političkog i rasnog totalitarizma. U svakom slučaju, 'Behemot' je nezaobilazno štivo kada je riječ o ovoj tematici, a fascinaciji knjigom pridonosi i činjenica da je Neumann – izbjegavši u Ameriku - pisao još dok je Hitler bio na vrhuncu svoje vlasti.
Tom naci-duetu kao historiografsku konkurenciju vrijedi ponuditi 'Narodnu povijest SAD-a' Howarda Zinna (VBZ), knjigu čiji je izlazak početkom godine najavio da će se 2012. u hrvatskim knjižarama (koliko ih uopće preživi do kraja godine, treba napomenuti) na policama naći sjajne povijesne knjige. Zinnova svakako pripada klasičnoj historiografskoj literaturi, između ostaloga i zbog osporavanja koja su upućena na račun ove povijesti potlačenih i poniženih u Americi, u kojoj predsjednici i bogati biznismeni manje-više uvijek igraju uloge najgorih negativaca. Zinn je svoju verziju američke povijesti ispričao kroz borbe (i poraze) američkih Indijanaca, crnaca koji se žele osloboditi ropstva, žena koje žele ravnopravnost, radnika koje se tretira kao stoku itd., a pojavljivanje ove knjige na hrvatskom svakako treba iskoristiti kao poticaj da se i vlastita povijest sagleda jednako kritički.
To je nesumnjivo uspjelo hrvatskom povjesničaru Hrvoju Klasiću, čija se '1968. u Jugoslaviji i svijetu' (Naklada Ljevak) komotno može ubrojiti u ugledno društvo iznad. Klasić je iskoračio iz zamornih ideoloških okvira domaće historiografije i odlučio se profesionalno baviti svojim poslom, što je rezultiralo odlično arhivski istraženom studijom o prijelomnoj godini 20. stoljeća, koja je ostavila traga i u tadašnjoj SFRJ Josipa Broza Tita.
Potentnost mlađe generacije hrvatskih društvenjaka je pokazala i Katarina Peović Vuković svojom analitičkom knjigom 'Mediji i kultura' (Jesenski i Turk), koja funkcionira kao bolno razotkrivajuće ogledalo domaće medijske scene, koja se – posve ispravno – smješta i u širi kontekst digitalizacije medija i izumiranja novina. Autorica nudi niz analiza i dubljih uvida u ne baš divno stanje stvari, a među najzanimljivijim je dijelovima svakako raščlanjivanje uzroka i posljedica lažnog intervjua Ive Sanadera za Jutarnji llist od prije nekoliko godina.
Ne može se reći ni da je ovo bila loša godina za domaću prozu, dapače. Numerološki odgovarajuće, 2012. će zasigurno ostati ponajviše obilježena monumentalnim romanom Zorana Ferića 'Kalendar Maja' (Profil), koji je i dobio nekoliko književnih nagrada, ali to ne znači da nije bilo i drugih vrijednih naslova. Jedan od njih svakako su i 'Rajske ptice' Nevena Ušumovića (Profil), još jedna maestralna zbirka priča ovog autora koji je daleko od zagrebačkne književne scene, te živi i radi u Umagu. Ušumović je jazz-pisac koji stvara začudne priče, stilski uvijek izbrušene i ponekad iznenađujuće, koje se lako čitaju i teško zaboravljaju, ostavljajući za sobom rezidualni misterij njihova značenja.
U potpuno drugačijem književnom registru je pak roman 'Izbacivači Majke Božje' Nenada Stipanića (Algoritam), koji opisuje jednu noć u zagrebačkom narodnjačkom klubu. Već sama tematika zvuči obećavajuće u odnosu na ihnerentnu pristojnost hrvatske suvremene književnosti, koja se baš i ne voli zavlačiti u cajkaške klubove, no Stipaniću uspijeva prikazati njihovu pulsirajuću živost i vječni adrenalin, usput prosuvši i dosta odličnih fora, pa bi 'Izbacivači Majke Božje' u nekoj drugoj kulturi bili i bestseler i veliki filmski hit, jer ova knjiga vrišti za filmskom adaptacijom. Bez konkurencije najzabavnija i najaktualnija domaća proza 2012. godine.
Kada je pak riječ o najzabavnijoj poeziji godine, to je zbirka 'Mamasafari (i ostale stvari)' Olje Savičević Ivančević (Algoritam), kojoj se može dodati još nekoliko naj-epiteta: najčitanija, najspominjanija, s najviše ljubavi i društvenog angažmana itd. 'Mamasafari' su pjesme o životu i smrti, braku i roditeljstvu, ljubavi i, last but not least, Istanbulu, gradu čiju veličinu postupno otkriva i hrvatska kultura. Kada je pak riječ o prijevodima poezije na hrvatski jezik, koje je još teže naći nego domaće zbirke poezije, Šareni dućan i Zvonimir Mrkonjić su ove godine nadmašili sve izdanjem 'Maldorora'. Ovaj romantični spjev ukletog pjesnika Lautreamonta djelo je iz kojega je proizašao dobar dio književnosti 20. stoljeća, zahvaljujući vizionarskom tretmanu zla, snova i ludila, koje će kasnije naročito utjecati na nadrealiste.
Ipak, teško se zlo 'Maldorora' može nositi s epohalnom gorčinom austrijskog suvremenog klasika Thomasa Bernharda, čovjeka koji je toliko mrzio svoju domovinu da je oporučno zabranio izvođenje svojih drama u njoj. Za ovogodišnju dozu bernhardovskog cinizma se opet pobrinuo Meandar, koji je objavio 'Hladnoću. Izolaciju', treći dio memoara koje je ovaj autor napisao o svojoj mladosti. Već naslov sugerira da nije riječ o naročito veselom štivu, posebice jer se Bernhard bavi svojim boravkom u lječilištu za plućne bolesti. Ukratko, za ljubitelje vrhunske mizantropije i prijezira, 'Hladnoća. Izolacija' je knjiga koja će razgaliti sve one bez srca.
Ali to je tek jedan od fantastičnih prijevoda vrijednih djela svjetske književnosti koji su ove godine došli pred hrvatsko čitateljstvo. Najimpresivniji je svakako rad prevoditeljice Xenije Detoni na 'Paralelnim pripovijestima' Petera Nadasa (Fraktura), koja je ovo ogromno i fascinantno djelo suvremene mađarske književnosti suveremno prepjevala na hrvatski jezik. U središtu 'Paralelnih pripovijesti' nalaze se osobne priče trojice prijatelja te njihovih obitelji, prijatelja i poznanika, čije se životne silnice dotiču na najneobičnijim mjestima i u najneočekivanijim situacijama, a usput se Nadas bavi i poviješću i sudbinama europskih naroda poput Mađara, Židova i Roma.
Vuković i Runjić su pak svoju nakladničku godinu okrunili s objavljivanjem '2666' Čileanca Roberta Bolaña, jednog ili pet romana – ovisi kako gledate – koje je svjetska književna kritika po objavljivanju odmah proglasila neupitnim književnim klasikom 21. stoljeća.
Sada se u vrhunsku kvalitetu i nevjerojatnu pripovjedačku inventivnost i maštu ‘2666’ može uvjeriti u hrvatska publika. Jednaka književna kvaliteta, ali potpuno drugačiji pristup literaturi i pisanju se može naći pak kod kanadske spisateljice Alice Munro, čiju je fantastičnu zbirku priča 'Previše sreće' objavila Naklada Oceanmore. A tom nizu odličnih prijevoda genijalnih književnih djela treba još pripojiti i dva izdanja Šarenog dućana: 'Autobiografiju Alice B. Toklas' Gertrude Stein i 'Winnesburh, Ohio' Sherwooda Andersona. Zapravo je ove godine bilo pregršt dobrih prijevoda i izdanja vrijednih knjiga stranih književnosti da je teško napraviti pravedan i reprezentativan presjek, ali se mora još spomenuti i 'Mačji stol' Michaela Ondaatjea, koji je objavila Školska knjiga.
Iako je knjižara u Hrvatskoj sve manje (utoliko je otvaranje Arkadije na Trgu bana Jelačića pohvalan i rizičan potez), u onima koje uspijevaju preživjeti krizu ove se godine moglo pronaći mnogo dobrih novih knjiga. To što su većinom ostale nekupljene, pa i nepročitane je druga priča, koja ne bi trebala zasjeniti činjenicu da je 2012. godina obilježena zavidnom književnom kvalitetom, bez obzira je li riječ o stranoj ili domaćoj publicistici, odnosno prozi. O poeziji da ne govorimo.
Izvor: Tportal
Godina 2012. bit će zapamćena po dosta stvari u svijetu i Hrvatskoj, a nije pogrešno pretpostavljati kako bi većina njih mogla biti negativno intonirana. Povijest, doduše, ima tu tendenciju da ljudsku egzistenciju sagledava kao niz kriza, ratova, sporova, napada i obrana, osvajanja i istrebljivanja, a u takvom kontekstu se 2012. itekako uspjela izdvojiti od nekoliko prethodnih godina. Europa je duboko u krizi, Amerika nije baš puno bolje, zapravo je cijeli planet na putu u ekološku katastrofu, iako nas je upravo zaobišao dugo najavljivani smak svijeta.
U lokalnom, hrvatskom kontekstu situacija nije ništa bolja, dapače u mnogočemu je lošija, naročito kada je riječ o kulturi i književnosti, ali krizi unatoč se može zaključiti nešto vrlo pozitivno – 2012. je bila godina dobrih knjiga u Hrvata. To ne mora nužno značiti da se u Hrvatskoj mnogo čitalo ili kupovalo knjige (neka istraživanja su pokazala baš suprotno!), no hrvatski su se nakladnici potrudili publici ponuditi brojna kvalitetna djela, od kojih je tportal.hr izdvojio dvadesetak najupečatljivijih naslova – onih u kategoriji 'nećete zažaliti ako im se posvetite'.
Iako će zvučati pomalo zabrinjavajuće, 2012. je bila odlična godina za nacizam u hrvatskom izdavaštvu. Naime, objavljeno je nekoliko knjiga o periodu Hitlerove vladavine i njenim posljedicama, među kojima naročito treba izdvojiti dva naslova. Prvi je 'Treći Reich. Nova povijest' Michaela Burleigha (u izdanju Frakture), kapitalna povijesna sinteza koja se čita kao napeti triler bez obzira na dužinu od 1300 stranica. Drugi je pak 'Behemot' Franza Neumanna (Disput), sa znakovitim podnaslovom 'Struktura i praksa nacionalsocijalizma 1933-1944.'. Riječ je o jednoj od prvih, ako ne i prvoj velikoj znanstvenoj studiji o Hitlerovoj Njemačkoj, koja je ostavila dugoročan utjecaj na buduće izučavanje nacizma. Neumann je u 'Behemotu' stvorio temelje kasnijeg izučavanja nacizma, uvidjevši kako on nije vrhunac etatizma, nego posve nova i specifična vrsta političkog i rasnog totalitarizma. U svakom slučaju, 'Behemot' je nezaobilazno štivo kada je riječ o ovoj tematici, a fascinaciji knjigom pridonosi i činjenica da je Neumann – izbjegavši u Ameriku - pisao još dok je Hitler bio na vrhuncu svoje vlasti.
Tom naci-duetu kao historiografsku konkurenciju vrijedi ponuditi 'Narodnu povijest SAD-a' Howarda Zinna (VBZ), knjigu čiji je izlazak početkom godine najavio da će se 2012. u hrvatskim knjižarama (koliko ih uopće preživi do kraja godine, treba napomenuti) na policama naći sjajne povijesne knjige. Zinnova svakako pripada klasičnoj historiografskoj literaturi, između ostaloga i zbog osporavanja koja su upućena na račun ove povijesti potlačenih i poniženih u Americi, u kojoj predsjednici i bogati biznismeni manje-više uvijek igraju uloge najgorih negativaca. Zinn je svoju verziju američke povijesti ispričao kroz borbe (i poraze) američkih Indijanaca, crnaca koji se žele osloboditi ropstva, žena koje žele ravnopravnost, radnika koje se tretira kao stoku itd., a pojavljivanje ove knjige na hrvatskom svakako treba iskoristiti kao poticaj da se i vlastita povijest sagleda jednako kritički.
To je nesumnjivo uspjelo hrvatskom povjesničaru Hrvoju Klasiću, čija se '1968. u Jugoslaviji i svijetu' (Naklada Ljevak) komotno može ubrojiti u ugledno društvo iznad. Klasić je iskoračio iz zamornih ideoloških okvira domaće historiografije i odlučio se profesionalno baviti svojim poslom, što je rezultiralo odlično arhivski istraženom studijom o prijelomnoj godini 20. stoljeća, koja je ostavila traga i u tadašnjoj SFRJ Josipa Broza Tita.
Potentnost mlađe generacije hrvatskih društvenjaka je pokazala i Katarina Peović Vuković svojom analitičkom knjigom 'Mediji i kultura' (Jesenski i Turk), koja funkcionira kao bolno razotkrivajuće ogledalo domaće medijske scene, koja se – posve ispravno – smješta i u širi kontekst digitalizacije medija i izumiranja novina. Autorica nudi niz analiza i dubljih uvida u ne baš divno stanje stvari, a među najzanimljivijim je dijelovima svakako raščlanjivanje uzroka i posljedica lažnog intervjua Ive Sanadera za Jutarnji llist od prije nekoliko godina.
Ne može se reći ni da je ovo bila loša godina za domaću prozu, dapače. Numerološki odgovarajuće, 2012. će zasigurno ostati ponajviše obilježena monumentalnim romanom Zorana Ferića 'Kalendar Maja' (Profil), koji je i dobio nekoliko književnih nagrada, ali to ne znači da nije bilo i drugih vrijednih naslova. Jedan od njih svakako su i 'Rajske ptice' Nevena Ušumovića (Profil), još jedna maestralna zbirka priča ovog autora koji je daleko od zagrebačkne književne scene, te živi i radi u Umagu. Ušumović je jazz-pisac koji stvara začudne priče, stilski uvijek izbrušene i ponekad iznenađujuće, koje se lako čitaju i teško zaboravljaju, ostavljajući za sobom rezidualni misterij njihova značenja.
U potpuno drugačijem književnom registru je pak roman 'Izbacivači Majke Božje' Nenada Stipanića (Algoritam), koji opisuje jednu noć u zagrebačkom narodnjačkom klubu. Već sama tematika zvuči obećavajuće u odnosu na ihnerentnu pristojnost hrvatske suvremene književnosti, koja se baš i ne voli zavlačiti u cajkaške klubove, no Stipaniću uspijeva prikazati njihovu pulsirajuću živost i vječni adrenalin, usput prosuvši i dosta odličnih fora, pa bi 'Izbacivači Majke Božje' u nekoj drugoj kulturi bili i bestseler i veliki filmski hit, jer ova knjiga vrišti za filmskom adaptacijom. Bez konkurencije najzabavnija i najaktualnija domaća proza 2012. godine.
Kada je pak riječ o najzabavnijoj poeziji godine, to je zbirka 'Mamasafari (i ostale stvari)' Olje Savičević Ivančević (Algoritam), kojoj se može dodati još nekoliko naj-epiteta: najčitanija, najspominjanija, s najviše ljubavi i društvenog angažmana itd. 'Mamasafari' su pjesme o životu i smrti, braku i roditeljstvu, ljubavi i, last but not least, Istanbulu, gradu čiju veličinu postupno otkriva i hrvatska kultura. Kada je pak riječ o prijevodima poezije na hrvatski jezik, koje je još teže naći nego domaće zbirke poezije, Šareni dućan i Zvonimir Mrkonjić su ove godine nadmašili sve izdanjem 'Maldorora'. Ovaj romantični spjev ukletog pjesnika Lautreamonta djelo je iz kojega je proizašao dobar dio književnosti 20. stoljeća, zahvaljujući vizionarskom tretmanu zla, snova i ludila, koje će kasnije naročito utjecati na nadrealiste.
Ipak, teško se zlo 'Maldorora' može nositi s epohalnom gorčinom austrijskog suvremenog klasika Thomasa Bernharda, čovjeka koji je toliko mrzio svoju domovinu da je oporučno zabranio izvođenje svojih drama u njoj. Za ovogodišnju dozu bernhardovskog cinizma se opet pobrinuo Meandar, koji je objavio 'Hladnoću. Izolaciju', treći dio memoara koje je ovaj autor napisao o svojoj mladosti. Već naslov sugerira da nije riječ o naročito veselom štivu, posebice jer se Bernhard bavi svojim boravkom u lječilištu za plućne bolesti. Ukratko, za ljubitelje vrhunske mizantropije i prijezira, 'Hladnoća. Izolacija' je knjiga koja će razgaliti sve one bez srca.
Ali to je tek jedan od fantastičnih prijevoda vrijednih djela svjetske književnosti koji su ove godine došli pred hrvatsko čitateljstvo. Najimpresivniji je svakako rad prevoditeljice Xenije Detoni na 'Paralelnim pripovijestima' Petera Nadasa (Fraktura), koja je ovo ogromno i fascinantno djelo suvremene mađarske književnosti suveremno prepjevala na hrvatski jezik. U središtu 'Paralelnih pripovijesti' nalaze se osobne priče trojice prijatelja te njihovih obitelji, prijatelja i poznanika, čije se životne silnice dotiču na najneobičnijim mjestima i u najneočekivanijim situacijama, a usput se Nadas bavi i poviješću i sudbinama europskih naroda poput Mađara, Židova i Roma.
Vuković i Runjić su pak svoju nakladničku godinu okrunili s objavljivanjem '2666' Čileanca Roberta Bolaña, jednog ili pet romana – ovisi kako gledate – koje je svjetska književna kritika po objavljivanju odmah proglasila neupitnim književnim klasikom 21. stoljeća.
Sada se u vrhunsku kvalitetu i nevjerojatnu pripovjedačku inventivnost i maštu ‘2666’ može uvjeriti u hrvatska publika. Jednaka književna kvaliteta, ali potpuno drugačiji pristup literaturi i pisanju se može naći pak kod kanadske spisateljice Alice Munro, čiju je fantastičnu zbirku priča 'Previše sreće' objavila Naklada Oceanmore. A tom nizu odličnih prijevoda genijalnih književnih djela treba još pripojiti i dva izdanja Šarenog dućana: 'Autobiografiju Alice B. Toklas' Gertrude Stein i 'Winnesburh, Ohio' Sherwooda Andersona. Zapravo je ove godine bilo pregršt dobrih prijevoda i izdanja vrijednih knjiga stranih književnosti da je teško napraviti pravedan i reprezentativan presjek, ali se mora još spomenuti i 'Mačji stol' Michaela Ondaatjea, koji je objavila Školska knjiga.
Iako je knjižara u Hrvatskoj sve manje (utoliko je otvaranje Arkadije na Trgu bana Jelačića pohvalan i rizičan potez), u onima koje uspijevaju preživjeti krizu ove se godine moglo pronaći mnogo dobrih novih knjiga. To što su većinom ostale nekupljene, pa i nepročitane je druga priča, koja ne bi trebala zasjeniti činjenicu da je 2012. godina obilježena zavidnom književnom kvalitetom, bez obzira je li riječ o stranoj ili domaćoj publicistici, odnosno prozi. O poeziji da ne govorimo.
Izvor: Tportal
