Najizjednačeniji ikad: Evo na što će se na kraju svesti izbori u Americi

Za nešto više od tri tjedna Amerikanci će na izborima odlučiti tko će biti 46. predsjednik, tko će voditi jednu od najstarijih demokracija na svijetu, najveću vojnu supersilu te najveće svjetsko gospodarstvo prema nominalnom bruto domaćem proizvodu (prema BDP-u računatom po kupovnoj moći, Sjedinjene Države su na drugom mjestu, iza Kine). Zahvaljujući izbornim pravilima, koja omogućuju ranije glasanje na posebnim biračkim mjestima, kao i dopisno glasanje ne samo u inozemstvu, već i u zemlji, milijuni američkih birača već su dali svoj glas. Osim kandidata za predsjednika, na listićima će se naći kandidati za Zastupnički dom, a ovisno o saveznoj državi, i kandidati za senatore i guvernere te niz drugih dužnosti na razini okruga i saveznih država, kao i pučke zakonodavne inicijative, od uvođenja alternativnog glasanja umjesto sustava relativne većine, preko povećanja minimalne satnice, do promjene regulacije prekida trudnoće te izričite zabrane glasanja za nedržavljane.

Vjerojatno ništa od još jedne debate

Početkom rujna u predsjedničkoj debati barem relativnu pobjedu odnijela je Kamala Harris, a sraz potpredsjedničkih kandidata prvog dana listopada završio je neriješeno, uz blagu prednost J. D. Vancea. Bila je najavljena još jedna debata između Trumpa i Harris, no rokovi do kojih su dva stožera za kampanju trebala usuglasiti detalje oko modaliteta sučeljavanja su prošli. Demokrati će reći da je Trump u strahu od još jedne debate, a on će tvrditi da svi mainstream mediji zdušno navijaju za njegovu suparnicu, stoga neće imati jednak tretman prilikom pitanja koja će postavljati voditelji sučeljavanja. Bilo kako bilo, američka, ali i svjetska javnost zasigurno bi s velikim zanimanjem pratile još jedan takav televizijski dvoboj, no do njega, po svemu sudeći, neće doći.

Kamala šumom, Donald drumom

Nakon što je postala kandidatkinjom Harris je vrlo brzo preuzela vodstvo u anketama. Okrenula se taktici izbjegavanja davanja intervjua te ponavljanja naučenih slogana pred unaprijed sklonom publikom na skupovima. Trump pak uporno govori o problemu poroznosti južne granice te tvrdi da privlači mnoštvo ljudi na svoja događanja, mahom organizirana u malim sredinama, premda snimke pokazuju da ne izaziva baš tako velik interes. Harris i njezin tim igraju na kartu obrane demokracije od Trumpa te opetovano portretiraju razliku između nje kao bivše državne tužiteljice i njega kao čovjeka koji je skupio već cijeli naramak optužnica, ali i presuda. Da stvari nisu baš tako sigurne po pogledu izbornog uspjeha Harris, govori činjenica da se bivši predsjednik Obama, više nego bilo koji bivši američki predsjednik ikad, prometnuo u njezinog neformalnog šefa kampanje te neumorno, svakoga dana, na društvenim mrežama, ali i na skupovima, apelira na birače, posebice afroameričke muškarce, da izađu na izbore i poklone joj glas. Trump i Vance odbijaju se jasno odrediti oko pitanja je li 2020. Trump pokraden na izborima i je li on potaknuo nerede i juriš na Capitol Hill koji su imali cilj zaustaviti formalnu potvrdu izbornih rezultata u Kongresu.

Zauzvrat upiru prstom u demokrate i odluku nekolicine 'plavih' saveznih država da ne zahtijevaju osobne dokumente ne biralištima, temeljem kojih bi se moglo utvrditi je li osoba koja pristupa biračkom mjestu doista američki državljanin. Ova teza temelji se na ideji da demokrati namjerno olabavljuju izborne propise i drže južnu granicu nebranjenom da bi ispod žita povećali broj potencijalnih birača. Nasuprot tome, demokrati smatraju da guverneri 'crvenih' saveznih država pokušavaju otežati glasanje manjinskih birača ukidanjem biračkih mjesta i ograničavanjem dopisnog glasanja. Glasanje poštom još je jedna od crvenih krpa za Trumpov tim jer je ono, prema njima, izvor izborne korupcije, tj. otvara mogućnost da jedna osoba, stranački aktivist, manipulira cijelim tucetom dopisnih glasova prikupljanjem od vrata do vrata i slanjem na poštu. Upravo prijepori oko transparentnosti i poštenosti samoga izbornog procesa unose veliku nestabilnost u Sjedinjene Države i čine ih ranjive na kibernetičke i dezinformacijske napade koji mogu doći iz Rusije, Kine i Irana. Naposljetku, posljedice razornog uragana dočekale su aktualnu administraciju pomalo nespremnu, tj. umjesto da tu gadnu prirodnu nepogodu okrenu u svoju korist, djelovali su previše fokusirani na stranačke interese i kampanju, a premalo na nacionalnu sigurnost (od nevremena), što se moglo odraziti i na smanjenje anketne popularnosti Harris.