Iako smo ranije o tome pisali, čini se da malo tko za ozbiljno uzima crna predviđanja o depopulaciji istočne Europe.
Sada su na temelju statistika za 2018. i trendova koji ne pokazuju znakove poboljšanja, Međunarodna baza podataka, Američki ured za cenzus stanovništva i američke vladine i obavještajne agencije objavili prognoze rasta i smanjenja stanovništva za razdoblje od 2018. do 2050.
Nećemo se baviti obrazloženjima, jer smo o tome pisali u više navrata. Ova su predviđanja slična, ako ne i gora, barem u slučaju baltičkih zemalja, od onih koje je u svom izvješću iznio UN.
Može se primijetiti da je trend smanjenja broja stanovnika prije svega pogodio republike bivšeg Sovjetskog Saveza i zemlje bivšeg Varšavskog pakta, te zemlje bivše Jugoslavije.
Moldavija i baltičke države zorno potvrđuju svoj status neuspjelih država, ali neoliberalni mislioci i birokrati ovog ekonomskog modela u tome ne vide nikakav problem. Štoviše, za njih su baltičke zemlje primjer uspjeha kako se trebaju provoditi “strukturne reforme”, iako uskoro neće biti nikoga tko će uživati u tim blagodatima. No, to ćemo pojasniti na kraju.
Ukrajina po odljevu ljudi samouvjereno sustiže Rusiju, što je još jedno nesumnjivo “postignuće” Porošenka, pod kojim se smanjenje broja stanovnika Ukrajine iz odljeva pretvorilo u egzodus.
Rusija, kao što i jest, također nema ništa posebno, ali je vlada s novim mandatom Vladimira Putina sve napore uložila da se poveća natalitet, zaustavi odlazak u inozemstvo i poveća broj stanovnika. Tako su uvedene hitne mjere za pojednostavljenje dobivanja ruskog državljanstva i za poticanje rađanja, uz posebne pogodnosti samohranim majkama i obiteljima s više djece, jer je cilj preokrenuti ovaj negativni trend povezan s niskim natalitetom i očekivanim demografskim jazom iz ’90-ih.
Naravno, ova karta je linearni inercijski scenarij koji se temelji na tekućim trendovima, a razbijanje postojećeg svjetskog poretka bi značajno moglo primijeniti ishod ovih crnih prognoza.
Uz to spomenimo kako rast broja stanovnika u zemljama Stare Europe ne treba vezati za prirodnu smjenu i obnovu generacija i ovaj scenarij, ako se pokaže točnim, bit će posljedica migracija i visoke stope nataliteta među novopridošlim obiteljima, koje tradicionalno imaju više djece.
Autohtono stanovništvo Švedske, Norveške i drugih zemalja obilježenih kao “zelene” već dugi niz godina nemaju imaju katastrofalno lošu stopu nataliteta, do te mjere da Norveška provodi projekt otimanja djece, uglavnom strancima, koje se daje norveškim udomiteljima ili posvojiteljima, koji su zbog karijere ili nekih drugih razloga “odgodili” stvaranje vlastitog potomstva.
Sada se vratimo zemljama Baltika. Daniel Mitchell s Instituta CATO tvrdi da je veliki obožavatelj ovih zemalja u izumiranju.
Razlog je činjenica da su Estonija, Latvija i Litva u potpunosti liberalizirale svoja tržišta kako bi pokušale prosperirati. Na ljestvici ekonomskih sloboda instituta Heritage je Estonija 2017. skočila na visoko 6. mjesto i preuzela vodstvo među zemljama Europske unije. Litva i Latvija su također vrlo visoko i obje su nu tom istraživanju bile u prvih 20.
“Ono što se mnogi od vas sigurno pitaju, kako je slobodnotržišna politika utjecala na njihovo gospodarstvo i život prosječnog građanina? Je li im se liberalizacija isplatila? Ukratko, odgovor je da”, piše guru slobodnog tržišta Daniel Mitchell, koji tek na kraju u jednom retku spominje vrlo lošu demografsku sliku, ali on to ne vidi kao problem opstanka naroda kao takvog, već će to biti problem “koji će dovesti do rasta socijalne države”, odnosno izdvajanja za socijalne naknade, mirovne i pomoć ugroženim slojevima društva, jer mladih i radno sposobnog stanovništva jedva da će i biti.
Potom kao dokaz prikazuje grafikon gospodarskog rasta u odnosu na druge zemlje Europske unije u razdoblju od 1999. do 2015. godine, koji je proteklih 20 godina “premašio sva očekivanja”.
“Baltičke zemlje su uspjele postići impresivno usklađivanje s prosječnim primanjima na razini EU. Ove tri zemlje su odlučile slijediti snažnu protržišnu i poduzetničku političku agendu. One su različite u mnogo pogleda, ali im je zajednički vrlo visoki nivo trgovinskog i financijskog otvaranja prema svijetu i vrlo visoka mobilnost radne snage“, piše Daniel Mitchell, iako je ova mobilnost bila razlog za odlazak većine radno sposobnog i kvalificiranog, ali ne samo, mladog stanovništva u zemlje Stare Europe.
“Baltičke zemlje su, uz Slovačku, među rijetkima u istočnoj Europi u kojima se realni BDP per capita usklađen s kupovnom moći približio prosjeku Europske unije. 1995. njihov je BDP per capita bio na 28% od prosjeka EU15, da bi 2015. dosegao 66,5%. Jedan od mogućih razloga za ovako snažan rast baltičkih zemalja je veliko poboljšanje kvalitete institucija u tim državama. Svjetska banka u ispitivanju kvalitete državnih institucija u svijetu ocijenila baltičke zemlje, osobito Estoniju, vrlo dobrom ocjenom i naglasila poboljšanje rada institucija tijekom posljednjih desetljeća. Estonija je odličan primjer kako ograničavanje državnog aparata i smanjenje institucija može dovesti do drastičnog pada korupcije”, piše u svom hvalospjevu umirućim baltičkim nacijama Daniel Mitchell.
Što je još gore, budući da Europska središnja banka ne predviđa izjednačavanje standarda Litve, Latvije i Estonije sa Starom Europom zbog nekih neriješenih “strukturnih problema”, Mitchell predlaže da, “ako se baltičke zemlje žele potpuno izjednačiti s prosperitetom zapadne Europe, morat će provesti dodatne reforme, osobito u smislu još većeg rezanja javnog sektora, otprilike na razinu kakva je u Hong Kongu ili Singapuru”.
Kako su Litva Latvija i Estonija do sada uvijek slijedili sve upute “genija slobodnog tržišta”, vjerojatno su već rade na dodatnom rezanju javne potrošnje i provođenju željenih “strukturnih reformi”, zbog čega ima u brojkama BDP možda i raste, ali za koga? Čak i njihovi američki prijatelji priznaju da su se ove zemlje u demografskom smislu pretvorile u “crnu rupu” Europe i do 2050. se predviđa nestanak od 27% stanovništva u Estoniji do čak 37% stanovništva u Litvi.
Ostale zemlje imaju različite uzroke pada broja stanovnika, neovisno o gospodarskom rastu ili ocjeni poduzetničke klime, što je nekome najvažnija stvar na svijetu, kao što su različiti uzroci u zemalja u kojima se bilježi rast populacije. Te bi uzroke trebalo analizirati za svaku zemlju zasebno, ali je važno naglasiti da bez hitnih mjera demografske obnove ova ili bilo koja druga karta nije daleko od istine.
logično
Sada su na temelju statistika za 2018. i trendova koji ne pokazuju znakove poboljšanja, Međunarodna baza podataka, Američki ured za cenzus stanovništva i američke vladine i obavještajne agencije objavili prognoze rasta i smanjenja stanovništva za razdoblje od 2018. do 2050.
Nećemo se baviti obrazloženjima, jer smo o tome pisali u više navrata. Ova su predviđanja slična, ako ne i gora, barem u slučaju baltičkih zemalja, od onih koje je u svom izvješću iznio UN.
Može se primijetiti da je trend smanjenja broja stanovnika prije svega pogodio republike bivšeg Sovjetskog Saveza i zemlje bivšeg Varšavskog pakta, te zemlje bivše Jugoslavije.
Moldavija i baltičke države zorno potvrđuju svoj status neuspjelih država, ali neoliberalni mislioci i birokrati ovog ekonomskog modela u tome ne vide nikakav problem. Štoviše, za njih su baltičke zemlje primjer uspjeha kako se trebaju provoditi “strukturne reforme”, iako uskoro neće biti nikoga tko će uživati u tim blagodatima. No, to ćemo pojasniti na kraju.
Ukrajina po odljevu ljudi samouvjereno sustiže Rusiju, što je još jedno nesumnjivo “postignuće” Porošenka, pod kojim se smanjenje broja stanovnika Ukrajine iz odljeva pretvorilo u egzodus.
Rusija, kao što i jest, također nema ništa posebno, ali je vlada s novim mandatom Vladimira Putina sve napore uložila da se poveća natalitet, zaustavi odlazak u inozemstvo i poveća broj stanovnika. Tako su uvedene hitne mjere za pojednostavljenje dobivanja ruskog državljanstva i za poticanje rađanja, uz posebne pogodnosti samohranim majkama i obiteljima s više djece, jer je cilj preokrenuti ovaj negativni trend povezan s niskim natalitetom i očekivanim demografskim jazom iz ’90-ih.
Naravno, ova karta je linearni inercijski scenarij koji se temelji na tekućim trendovima, a razbijanje postojećeg svjetskog poretka bi značajno moglo primijeniti ishod ovih crnih prognoza.
FOTO: Procjene depopulacije i rasta broja stanovnika europskih zemalja do 2050.
Uz to spomenimo kako rast broja stanovnika u zemljama Stare Europe ne treba vezati za prirodnu smjenu i obnovu generacija i ovaj scenarij, ako se pokaže točnim, bit će posljedica migracija i visoke stope nataliteta među novopridošlim obiteljima, koje tradicionalno imaju više djece.
Autohtono stanovništvo Švedske, Norveške i drugih zemalja obilježenih kao “zelene” već dugi niz godina nemaju imaju katastrofalno lošu stopu nataliteta, do te mjere da Norveška provodi projekt otimanja djece, uglavnom strancima, koje se daje norveškim udomiteljima ili posvojiteljima, koji su zbog karijere ili nekih drugih razloga “odgodili” stvaranje vlastitog potomstva.
Sada se vratimo zemljama Baltika. Daniel Mitchell s Instituta CATO tvrdi da je veliki obožavatelj ovih zemalja u izumiranju.
Razlog je činjenica da su Estonija, Latvija i Litva u potpunosti liberalizirale svoja tržišta kako bi pokušale prosperirati. Na ljestvici ekonomskih sloboda instituta Heritage je Estonija 2017. skočila na visoko 6. mjesto i preuzela vodstvo među zemljama Europske unije. Litva i Latvija su također vrlo visoko i obje su nu tom istraživanju bile u prvih 20.
“Ono što se mnogi od vas sigurno pitaju, kako je slobodnotržišna politika utjecala na njihovo gospodarstvo i život prosječnog građanina? Je li im se liberalizacija isplatila? Ukratko, odgovor je da”, piše guru slobodnog tržišta Daniel Mitchell, koji tek na kraju u jednom retku spominje vrlo lošu demografsku sliku, ali on to ne vidi kao problem opstanka naroda kao takvog, već će to biti problem “koji će dovesti do rasta socijalne države”, odnosno izdvajanja za socijalne naknade, mirovne i pomoć ugroženim slojevima društva, jer mladih i radno sposobnog stanovništva jedva da će i biti.
Potom kao dokaz prikazuje grafikon gospodarskog rasta u odnosu na druge zemlje Europske unije u razdoblju od 1999. do 2015. godine, koji je proteklih 20 godina “premašio sva očekivanja”.
“Baltičke zemlje su uspjele postići impresivno usklađivanje s prosječnim primanjima na razini EU. Ove tri zemlje su odlučile slijediti snažnu protržišnu i poduzetničku političku agendu. One su različite u mnogo pogleda, ali im je zajednički vrlo visoki nivo trgovinskog i financijskog otvaranja prema svijetu i vrlo visoka mobilnost radne snage“, piše Daniel Mitchell, iako je ova mobilnost bila razlog za odlazak većine radno sposobnog i kvalificiranog, ali ne samo, mladog stanovništva u zemlje Stare Europe.
“Baltičke zemlje su, uz Slovačku, među rijetkima u istočnoj Europi u kojima se realni BDP per capita usklađen s kupovnom moći približio prosjeku Europske unije. 1995. njihov je BDP per capita bio na 28% od prosjeka EU15, da bi 2015. dosegao 66,5%. Jedan od mogućih razloga za ovako snažan rast baltičkih zemalja je veliko poboljšanje kvalitete institucija u tim državama. Svjetska banka u ispitivanju kvalitete državnih institucija u svijetu ocijenila baltičke zemlje, osobito Estoniju, vrlo dobrom ocjenom i naglasila poboljšanje rada institucija tijekom posljednjih desetljeća. Estonija je odličan primjer kako ograničavanje državnog aparata i smanjenje institucija može dovesti do drastičnog pada korupcije”, piše u svom hvalospjevu umirućim baltičkim nacijama Daniel Mitchell.
Što je još gore, budući da Europska središnja banka ne predviđa izjednačavanje standarda Litve, Latvije i Estonije sa Starom Europom zbog nekih neriješenih “strukturnih problema”, Mitchell predlaže da, “ako se baltičke zemlje žele potpuno izjednačiti s prosperitetom zapadne Europe, morat će provesti dodatne reforme, osobito u smislu još većeg rezanja javnog sektora, otprilike na razinu kakva je u Hong Kongu ili Singapuru”.
Kako su Litva Latvija i Estonija do sada uvijek slijedili sve upute “genija slobodnog tržišta”, vjerojatno su već rade na dodatnom rezanju javne potrošnje i provođenju željenih “strukturnih reformi”, zbog čega ima u brojkama BDP možda i raste, ali za koga? Čak i njihovi američki prijatelji priznaju da su se ove zemlje u demografskom smislu pretvorile u “crnu rupu” Europe i do 2050. se predviđa nestanak od 27% stanovništva u Estoniji do čak 37% stanovništva u Litvi.
Ostale zemlje imaju različite uzroke pada broja stanovnika, neovisno o gospodarskom rastu ili ocjeni poduzetničke klime, što je nekome najvažnija stvar na svijetu, kao što su različiti uzroci u zemalja u kojima se bilježi rast populacije. Te bi uzroke trebalo analizirati za svaku zemlju zasebno, ali je važno naglasiti da bez hitnih mjera demografske obnove ova ili bilo koja druga karta nije daleko od istine.
logično
