Dok je na samom početku mandata predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović sasvim nonšalantno tretirala raspon ovlasti koje su joj na raspolaganju, sada se s njima u priličnoj mjeri pomirila. I jedino što radi, pored putovanja, jesu, sukladno ovlastima, periodične interpretacije društvene stvarnosti. Naravno, prijašnje rastezanje ovlasti bilo je vezano uz činjenicu da je na vlasti kohabitirala sa SDP-0m.
No, iako pomirljivijeg tona prema HDZ-ovoj vladi, predsjednica ipak ne odustaje od sitnih bockanja. Ona se ponekad čine kao elementi razrađene PR taktike, a ponekad kao simuliranje taktike. Pozadinu tog odnosa i motive za povremena zaoštravanja, mediji uglavnom pronalaze u neodlučnosti HDZ-ova vodstva oko podrške Grabar-Kitarović u pokušaju osvajanja još jednog mandata. Također, tu i tamo se pojave špekulacije, kako predsjednica i članovi vlade lobiraju za različite kompanije u vojnoj industriji, a od kojih bi se trebala kupovati vojna oprema.
Dva primjera
Ipak, kad se radi o motivima, koliko god poneka objašnjenja bila uvjerljiva, možemo samo nagađati. Ali možemo se pozabaviti sadržajem tih trzavica. S obzirom na to da dolaze s visokih pozicija, na neki način oblikuju političku klimu u zemlji. Istaknimo dva nedavna primjera. Zamoljena u jednom intervjuu da prokomentira situaciju s notornom pločom u Jasenovcu, predsjednica je odgovorila da je njen stav oduvijek jasan: Za dom spremni je stari hrvatski pozdrav.
Koliko je svjesno kanila minirati Plenkovićeve kukavičke manevre micanja ploče, teško je prosuditi, ali zasigurno si je u čitavoj priči nastojala priskrbiti nešto političkih poena i popularnosti na ekstremnoj desnici. Samo je zaboravila da ekstremna desnica jako dobro zna povijest tog pozdrava. Tako ju je Zlatko Hasanbegović glatko demantirao istaknuvši da se naprosto radi o ustaškom pozdravu.
Mizerija politike
Dok u povijesnim pitanjima kaska, čini se da predsjednici leže ona iz domene statistike. Tako je neizravno optužila vladu i premijera da selektivno barataju podacima o (ne)zaposlenosti i ukazala na to da situacija nije nimalo optimistična kakvom je oni prikazuju. Premijer je predsjednici odgovorio, ali bez uspjeha: ponovno je pažljivo birao podesne izvore kako bi sakrio realne podatke o padu zaposlenosti, ali i eliminirao faktor emigracije kao ključnu stavku u smanjenju nezaposlenosti.
Što nam, dakle, o političkoj klimi u državi govore “rasprave” o bjelodanim stvarima u kojima interpretacijska pobjeda naprosto ovisi o trenutnim interesnim prekrajanjima? Da se ne zamaramo analizama, pogledajmo samo rezultate ovomjesečnog Crodemoskopa, redovitog istraživanja o političkim i društvenim preferencijama. Prvi u put od početka istraživanja, siječnja 2004. godine, najpopularniji političar u Hrvatskoj jest: Nitko. I to s ugodnom prednošću u odnosu na predsjednicu.
bilten
