Kome su sve predsjednici Tuđman, Mesić i Josipović dodijelili povlaštene mirovine zbog posebnih zasluga u ratu - i zašto? Zašto Republika Hrvatska uporno skriva popis građana "najzaslužnijih za slobodnu Hrvatsku" i tko se sve na njemu skriva? Povjerenica za informiranje nedavno je odlučila da bi ti i takvi podaci trebali biti javno dostupni. Foto: morh.hr U kolovozu prošle godine, H-Alter je putem Zakona o pravu na pristup informacijama zatražio jedan od čuvanijih podataka koji je proizašao kao posljedica Domovinskog rata: popis ljudi što primaju povlaštenu mirovinu koju su im dodijelila tri hrvatska predsjednika tijekom minulih 20 godina. Riječ je o nemalom broju od više stotina imena koji su unovačeni u ovu elitnu skupinu zbog posebnih zasluga u ratu, i to prije ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu, što Republiku Hrvatsku godišnje stoji gootovo 30 milijuna kuna. Mirovine su im od 1993. godine naovamo dodijeljene temeljem iznimnih ovlasti predsjednika države utemeljenih na famoznom članku 5. Zakona o mirovinskim pravima za djelatne vojne osobe. U tome članku stoji da "temeljem odluke Vrhovnog zapovjednika oružanih snaga, djelatnoj vojnoj osobi koja ima osobite zasluge za unapređenje Oružanih snaga, odnosno ako postoji drugi osobito važan razlog, vojna služba može prestati s pravom na starosnu mirovinu i prije ispunjenja uvjeta predviđenih Zakonom o mirovinskom osiguranju". Trenutno takvu mirovinu prima 432 građana, od kojih je njih 359 umirovljeno do 7. prosinca 1999. godine i imaju prosječnu mirovinu 5 304 kune, dok je za one koje su vrhovni zapovjednici umirovili nakon toga prosječna mirovina 6 128 kuna.
Sve do ovog tjedna, ili možda tjedna nakon njega, oni su, međutim, iz nekog razloga potpuno nepravedno tavorili u vlastitoj anonimnosti i bili lišeni narodne glorifikacije koju su, s obzirom na narav njihove penzije, neminovno zaslužili. Dosad bi, naime, u javni prostor znao proviriti pokoji pojedinac što pripada navedenoj grupi, poput ratnog zločinca Mirka Norca ili legendarnog lovca na nadnaravno Davora Domazeta Loše, ali najveći dio ove družine je bio stiješnjen u vlastita četiri zida, gdje se sasma intimistički prisjećao slavnih ratnih podviga, samotno brojeći šest tisuća povlaštenih kuna svakog prvog u mjesecu, trostruko veći iznos od mirovine za koju je u Hrvatskoj potrebno raditi četiri desetljeća.
No, skrivanju je, prema svemu sudeći, došao kraj. Prije tri tjedna Povjerenica za informiranje Anamarija Musa riješila je stvar u korist H-Altera i poništila odluku Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, koji je prošle godine odbio ustupiti ove podatke temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, pozvavši se na Zakon o zaštiti osobnih podataka. "Razlog za omogućavanje pristupa zatraženim podacima je transparentnost potrošnje proračunskih sredstava, informiranje javnosti o korisnicima mirovina koji su umirovljeni na temelju odluke Vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Republike Hrvatske o tome da se mirovine financiraju iz državnog proračuna, aktualiziranja pitanja tako određenih mirovina, pravo novinara na izvještavanje i pristup indormacijama o javnim sredstvima", napisala je Povjerenica za informiranje u svom rješenju, i naložila Mirovinskom zavodu da nam dostave tražene podatke u roku od osam dana od njegova zaprimanja rješenja. Budući da je rješenje doneseno 10. ožujka, a dostavljeno prije osam dana, to može značiti dvije stvari: da Mirovinsko kasni s dostavom podataka, ili da će pred Visokim upravnim sudom u roku od 30 dana pokrenuti upravni spor protiv Povjerenicinog rješenja.
Bez obzira o čemu se radilo, povjerenica za informiranje je ovakvim rješenjem dala za pravo H-Alterovoj argumentaciji, napisanoj u žalbi nakon uskraćivanja podataka, u kojoj smo tvrdili da imena i prezimena primatelja povlaštenih mirovina moraju biti dostupni javnosti posebno zbog činjenice da su novci iz proračuna dodijeljeni osobama zbog njihovih osobnih zasluga, što predstavlja čast, a ne sramotu za širu javnost. Javnost, dakle, ima pravo znati imena ljudi koji bi trebali reprezentirati domoljubni uzor ostatku pučanstva, barem onom dijelu koji je patriotski raspoložen, dakle u svakom slučaju većini građana ove zemlje.
No, sam način na koji je Zavod za mirovinsko osiguranje skrivao ove podatke i obrazlagao njihovo skrivanje poprilično je nevjerojatan, budući da je, argumentirajući odbijanje dostave traženih podataka, to učinilio pogrešno primjenjujući više zakona, ponajprije Zakon o pravu na pristup informacijama. Za početak su iz Mirovinskog zavoda poslali krivi odgovor: umjesto rješenja oni su donijeli odluku, koja nema nikakvu pravnu valjanost ili smisao. Nadalje, mi smo jasno tražili samo imena i prezimena primatelja povlaštenih mirovina, dok je Zavod za mirovinsko odbio zahtjev pod obrazloženjem da tražimo i ostale podatke koji su zaštićeni Zakonom o zaštiti osobnih podataka.
Zaslužan, zaslužniji, general... Knin, proslava "Oluje" (Foto: Morh.hr)
Zatim, prema Zakonu o pravu na pristup informacijama, svako tijelo javne vlasti dužno je napraviti test javnog interesa, kojim se utrđuje da li tajnost podatka prevladava nad pravom javnosti da mu taj podatak otkrije. To, Mirovinsko, dakako, nije učinilo. Jer da je učinilo, onda bi im iz Ureda predsjednika Republike kazali kako tražena imena i prezimena primatelja povlaštenih mirovina nisu klasificirani kao tajna(!), kao što su to rekli Povjerenici za informiranje kada je odlučivala o ovom slučaju. Štoviše, traženi popis imena i prezimena nije ni smio biti uskraćen javnom uvidu, jer Zakon o pravu na pristup informacijama (čl 16., st 3.) izričito tvrdi kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa javnog interesa.
No, zbog potpuno drugačijeg pristupa HZMO-a informacijama, javnost i dalje malo zna o primateljima predsjedničkih mirovina.
Najpoznatiji i gotovo jedino poznati primatelji ovakvih mirovina su generali koji su u rujnu 2000. godine potpisali otvoreno pismo u kojem se protive navodnoj kriminalizaciji Domovinskog rata, što je dio javnosti okarakterizirao kao puzajući vojni udar na ustavni poredak države. Među onima koje je tadašnji predsjednik Mesić poslao u povlaštenu mirovinu su primjerice i Ante Gotovina, Mirko Norac, Krešimir Ćosić, Davor Domazet - Lošo, Damir Krstičević, Ivan Kapular i Marinko Filipović. Eufemizam "posebne zasluge" u njihovom se slučaju, dakle, može prevesti kao "nužno zlo", budući da je bilo puno pragmatičnije dati im novce zbog stvaranja države u ratu nego da je besplatno ruše u miru. Tijekom zadnjih desetak godina u medije je znala sramežljivo procuriti i pokoja informacija o drugim pojedinima baštinicima "predsjedničke mirovine". Tako se svojevremeno spekuliralo da se na popisu nalaze i imena tajnica i ostalog osoblja pojedinih generala ili pokoji osumnjičenik za ratne zločine, što međutim nikad nije potvrđeno...
Potvrda ili demanti bi mogli doći uskoro, nakon višemjesečnog sporenja s institucijama ove države, koje su, opremljene birokratskim balvanima, neosnovano priječile proboj javnog interesa u njihove položaje. Zašto je Republika Hrvatska zadnjih desetak godina, koliko se slučaj problematizirao u javnosti, skrivala popis građana najzaslužnijih za slobodnu Hrvatsku - i zašto je on ikad bio tajna! - uskoro bi trebali doznati...
Mi smo dobili bitku, a preostaje nam vidjeti tko je pobijedio u ratu.
Izvor: h-alter
