Koliko je bilo pretenciozno preraspodjeljivanje poreznih opterećenja nazivati poreznom reformom najbolje pokazuju dokumenti koje je na e-savjetovanje 2. kolovoza poslala sama Vlada. Obrasci koji se odnose na prethodnu procjenu propisa listom su ispunjeni konstatacijama kako predložene mjere neće imati efekta na pojedine segmente koji se procjenom mjere ili će imati „mali“ ili „neznatni“ učinak.

Tako se, primjerice, u obrazloženju vezanom za ukidanje dvaju doprinosa, uz povećanje izdvajanja za zdravstvo s 15 na 16,5 posto – za koji se Vlada pohvalila da će znatno pomoći rasterećenju poslodavaca –  navodi kako će imati „mali“ učinak na trošak zapošljavanja u gospodarskim sektorima te „neznatni“ učinak na „dohodak radnika odnosno samozaposlenih osoba“, ali je i učinak na „financijsku održivost sustava socijalne skrbi i sustava zdravstvene zaštite“ procijenjen kao „neznatan“.

Dodatno smanjenje poreza za visoke plaće formalno je pravdano potrebom da se u zemlji zadrže visokoobrazovni stručnjaci u području IT-a, liječnici i farmaceuti, ali u  procjeni izravnih učinaka  konstatira se kako će ta mjera imati „mali“ učinak na investicije, potrošnju, poslovanje poreznih obveznika te na smanjenje troška zapošljavanja te „veliki“ utjecaj na otvaranje novih radnih mjesta i rast dohotka (pojedinim kategorijama stanovnika). Međutim, ne očekuje se baš nikakav učinak u djelu koji se odnosi na „utvrđivanje socijalnih učinaka“ u koji spadaju i demografski trendovi i migracije stanovništva. To pokazuje kako Vlada i ministar financija Zdravko Marić ni sami ne vjeruju objašnjenju kojeg su se dosjetili – da će koja tisuća kuna više onima koji komotno žive u Hrvatskoj utjecati na njihovu namjeru da ostanu u zemlji, odnosno da su svjesni da je broj onih koji će se radi toga predomisliti zanemariv.

Ono što također pada u oči jest da se u prethodnoj procjeni vezanoj za promjene Zakona o PDV-u  nigdje ne spominje smanjenje PDV-a na svježe meso, ribu, voće, povrće i pelene s 25 na 13 posto pa se stječe dojam da je o tome odlučeno u posljednji trenutak, prije predstavljanja „porezne reforme“ u javnosti, odnosno nakon što je već bio sastavljen dokument koji je dignut na stranicama e-savjetovanja.

Učinci porezne reforme koja je stupila na snagu 2017.


Ono što smo, međutim, sada dobili je i naknadna procjena porezne reforme kakva je donesena 2016. i na snagu je stupila 2017. godine. Posjetimo, porezna reforma je tada donesena bez prethodne procjene učinaka propisa, uz obećanje naknadne procjene nakon dvije godine.

Iz palete naknadne procjene učinaka propisa najzanimljivijom nam se čini, u svjetlu velikih priča o potrebi demografske obnove, procjena učinaka izmjena Zakona o porezu na promet nekretnina kojim je ukinuto oslobađanje od poreza na kupnju prve nekretnine, uz istovremeno smanjenje poreza s pet na četiri posto.

Iz sada objavljenih podataka vidljiv je ogroman nesrazmjer između prethodne mjere – oslobađanja od poreza na prvu nekretninu i mjere koja je naknadno uvedena – subvencioniranje kredita mladim obiteljima, a na štetu mladih obitelji, ali i potpuni neuspjeh te mjere u željenom cilju – buđenju tržišta novih stanova. Kako bi ispravila stvari, Vlada sada predlaže dodatno smanjenje poreza na promet nekretninama s četiri na tri posto vrijednosti nekretnine.

Ukidanje oslobađanja „nije dovelo do poremećaja“


Podsjetimo kako je ministar Marić tada tvrdio da se na ukidanje poreza na prvu nekretninu ide da bi se ispravila „neopravdana diskriminacija“ jer u dotadašnjem zakonu nisu na isti način tretirani oni koji kupuju staru nekretninu i oni koji kupuju novu, a u čiju cijenu je uključena i cijena PDV-a.

Vlada ovdje iznosi sljedeće obrazloženje i brojke: „Radi poticanja prometa na tržištu nekretnina, stopa poreza na promet nekretnina je ovim zakonskim rješenjem smanjena s 5% na 4%. Prosječna cijena stana u svibnju 2018. u Gradu Zagrebu iznosila je 13.200,00 kn po kvadratnom metru (oko 1800 eura), što znači da bi porezni obveznik za stan od 60 kvadratnih metara izdvojio u prosjeku 792.000 kuna. U tom slučaju iznos obveze poreza na promet nekretnina bi do 31.12.2016. iznosio 39.600 (stopa 5%), dok nakon 1.1.2017. iznosi 31.680 (stopa 4 %).

Provedenom analizom utvrđeno je da je ukupan broj poreznih obveznika u 2014. bio oko 222 tisuće, u 2015. oko 239 tisuće, u 2016. oko 254 tisuće, dok je u 2017. iznosio oko 242 tisuće… Iako se u 2017. broj poreznih obveznika smanjio za 4,85% u odnosu na 2016. taj broj je i dalje veći od poreznih obveznika u 2015“.

Dodaju, nadalje, kako je porezna osnovica u 2015. iznosila oko 19,6 milijardi kn, u 2016. godini 23,6 milijarde kn, dok je u 2017. iznosila 20,1 milijarde kn.

„Iako se u 2017. broj poreznih obveznika smanjio za 4,85% u odnosu na 2016., taj broj je i dalje veći od broja poreznih obveznika u 2015“, navodi Vlada.

Kao objašnjenje zašto je došlo do pada u 2017. Vlada navodi da je to posljedica najave ukidanja oslobođenja od plaćanja poreza na prvu nekretninu zbog čega su ljudi koji ispunjavaju te uvjete požurili nekretninu kupiti u 2016.

„No uspoređujući 2015. i 2017. godinu može se zaključiti kako je došlo do povećanja porezne osnovice (s 19,6 na 20,1 milijarde kuna), što bi značilo da ukidanje olakšice za kupnju prve nekretnine nije značajnije utjecalo na odluku građana na kupnju nekretnine“.

Dodaju i sljedeće: „U bitnome, može se zaključiti da ukidanje oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina za kupnju nove nekretnine kojom građanin rješava vlastito stambeno pitanje nije dovelo do poremećaja na tržištu nekretnina, odnosno ukidanje oslobođenja nije utjecalo na odluke kupaca o kupnji nekretnina, a za što je dijelom zaslužna i niža stopa poreza na promet nekretnina za sve porezne obveznike“.

Reforma kompenzirana na račun četiri do pet posto koji trebaju prvu nekretninu


Ova argumentacija sporna je na nekoliko razina.

Iz ovih je podataka očigledno da je građanima pogodovalo oslobođenje od poreza na kupnju prve nekretnine “kojom su rješavali vlastito stambeno pitanje“ te je zbog najave ukidanja te mjere stan požurilo kupiti tri tisuće građana više nego ih je to učinilo godinu ranije (2015. je oslobođeno bilo 9.130 obveznika, a 2016. njih 12.320).

Vlada možda ne bi trebala poduzimati mjere u kojima je krajnji domet da ne dođe do poremećaja na tržištu nekretnina.

Kao drugo, ako 2016. i izbacimo iz računice, podatak da je u odnosu na 2015., godinu – u kojoj je Hrvatska tek izašla iz šest godina duge recesije – broj poreznih obveznika povećan za samo tri tisuće tijekom 2017. nikako nije ohrabrujući.

Očigledno je, također, da se Vlada razbacivala velikim riječima kada je govorila o subvencioniranju kamate za kredit mladim obiteljima. Dok je u 2016. godini 12.320 mladih obitelji koristilo oslobođenje od poreza na prvu nekretninu u visini od 176,6 milijuna kuna, protumjera u vidu subvencioniranih kamata za mlade obitelji u 2017. obuhvatila je samo 2.320 korisnika, a za subvencije je osigurana desetina sredstava u odnosu na prijašnje oslobođenje – 17,5 milijuna kuna.

U cijelom obrascu Vlada samo na jednom mjestu spominje financijske učinke –  kada spominje da su prihodi od poreza na promet nekretnina općina i gradova u 2017. porasli na 885 milijuna kuna, dok su u 2016. iznosio 701 milijuna kuna.

Naizgled dobar rezultat, ali tu treba posebno napomenuti kako je Vlada prilikom uvođenja prethodne porezne reforme odustala od svojih 20 posto i prepustila porez na promet nekretninama u cijelosti lokalnim zajednicama. To bi značilo da je ukupni porez na promet nekretninama u 2016. iznosio 876 milijuna kuna, naspram prošlogodišnjih 885.

Mjera smanjenja poreza za sve, uključujući i one koji imaju velik broj nekretnina, kompenzirana je, dakle, na račun onih četiri do pet posto stanovnika koji su kupovali svoj prvi stan.

 

faktograf