Utakmica s Norveškom razgolitila je do kraja situaciju u hrvatskom nogometu i popratnim ''sadržajima'' koji utječu direktno i indirektno na nju.
Normalan Hrvat se sve više srami svoje reprezentacije i svega onoga što je okružuje. Gotovo nam je muka gledati svaku utakmicu. Negdašnji ponos nacije i simbol neovisnosti postao je sada tek pazarište procesuiranog nakupca koji svojim robovlasničkim ugovorima zgrće novac na hrpu poput Baje Patka.
Ovisnik o moći i novcu doveo je hrvatski nogomet do totalnog rasula instalirajući poltrone na odgovorna mjesta u HNS-u. A odgovornosti nigdje. Stvarni šef i pola njegove svite je pod istragom dok ostatak nogometnog polusvijeta šuti u tami koja guta našu perspektivu jer se boje izgubiti i ovo što imaju. Do sada su im navijači bili krivi za sve što im se događalo. Godinama nam za izbornike dovode neiskusne početnike koji su zbog dvije dobivene utakmice s juniorima ''zaslužili'' selektorski status. Samo naivni mogu vjerovati u to da Mamić nije blagoslovio dolazak Nike Kovača baš kao i njegovog prethodnika Štimca, time se uostalom i sam hvalio. A baš su njih dvojica srozali kvalitetu hrvatske nogometne reprezentacije.
Navijači su prepoznali tko je kukolj u zlatnom žitu. Borba s Golijatom koju su poveli ne birajući sredstva dovela je do totalnog raspada sistema u hrvatskoj reprezentaciji. Ispitivanje reprezentativaca zbog poslovanja ''velikog tate'' Mamića zasigurno je destabilizirala homogene ostatke reprezentacije. Mnogi su vjerovali da Kovač ima slobodu odluke. Forsiranje Mandžukića nauštrb Kramarića samo je ''tiha'' direktiva onih koji nisu od Krame dobili pristanak na menadžersko izrabljivanje. Slično je bilo i s Tomečakom koji je klasa za sebe, a kojeg ''tatica'' koči gdje i kako stigne. Zato smo, s druge strane, imali forsiranje mladih igrača u juniorskoj i seniorskoj nacionalnoj repki koji, gle čuda, imaju neraskidive ''veze'' s Mamićem.
Juniori nam se muče s Gruzijom, Halilović je na ''špancirfestu'' dok Vlašić čeka kao zapeta puška. Nema Balića, Murića... Znamo i zašto. Hrvatski navijači okrenuli su leđa reprezentaciji iz istog razloga zbog kojeg su i Bad Blue Boysi ispraznili sjevernu i istočnu tribinu Dinamovog stadiona. Tko je lud davati novac čovjeku koji dovodi strance upitne kvalitete dok mu mladci odustaju od nogometa ili odlaze u Azerbajdžan igrati ne bi li zaradili nešto za ostatak života.
Jedan takav klinac, odlično lijevo krilo koje je deficitarno u repki je sada stigao u Osijek. Mamić je polako uništio Dinamo, dovodi strance kojima ne bi navijači dali ni da prodaju kokice na zapadnoj tribini, a s istim štetnim navikama privatizirao je i reprezentaciju. I tko bi za nju navijao? Čak i Ćiro proziva dokazano nesposobnog Šukera, a o Mamiću da i ne govorimo.
Hrvatski nogomet je tako postao paradigmom hrvatske političke stvarnosti: na svim pozicijama ili su nesposobni ili su lopovi. Tko još može vjerovati u takav nogomet uz poražavajuće kulise? Vele; kako možete reći da hrvatski nogomet ne stvara igrače, pa pogledajte gdje sve igraju! Nas ne zanima gdje igra Modrić, Kovačić ili Rakitić. To što oni igraju u velikim klubovima neće otplatiti naše kredite, dugove, švicarce, režije ili nam dati hranu i krov nad glavom. Gospodo, mi živimo u Hrvatskoj. Zanima nas hrvatski nogomet, naša mladost i hrvatska reprezentacija. Vratite nam nogomet, zatvorite mafijaše i očistite HNS od poltrona i robovlasnika. Tako će se opet vratiti dobri duh iz devedesetih, hrvatski naboj i neće biti destrukcije s tribina. Jer hrvatskom navijaču repka je svetinja, kao i BBB-ima Dinamo. No kome je bitan navijač dok milijuni eura plešu pred očima?
Ovako, dokle god se pravda i istina ne dovedu na površinu, imat ćemo prazne tribine, sporadično huliganstvo i izlog-reprezentaciju za Mamićeve potrebe. Imat ćemo trećerazredne strance i generacije mladih izgubljenih zbog ''viših interesa''. Kojih? Nadam se da će nam to uskoro otkriti USKOK i DORH, pa da opet imamo nogomet, a ne igre bez granica.
